Moda se krenula baviti ne-odjećom oko 1960-ih, iako su tada brendovi sasvim sramežljivo ulazili u kategorije izvan luksuzne odjeće. No, u dekadi kasnije, krenuli su s potpisivanjem finih automobila, a do kraja 1980-ih krenuo je biznis s namještajem, prvi u tome bio je Fendi. Nakon toga, uslijedile su linije 'Casa' Versacea 1992., Armanija 2000. i Missonija 2004., čime je otvoren novi sektor.Danas su se brendovi proširili na sve zamislive kategorije: kućni fitness, luksuzne apartmane, lječilišta, restorane, muzeje, kozmetiku, pa i igre poput boćanja ili backgammona, vlakove, posuđe, tehničke dodatke, pribor za pisanje... Nedavno je kuća Celine kreirala pilates reformer i daske za surfanje, Louis Vuitton potpisuje stolove za ping pong, Balenciaga u svojoj lifestyle ponudi prodaje brendirane sapune, Gucci nudi tapete i kockice, Hermès lampe, taburee, sanjke i setove za piknik.Svi ovi brendovi zapravo su dio velikih grupacija, koje ulažu kapital u razne sektore, kako bi ga zaštitili, ojačali i proširili. Veličina tih ulaganja je znatna, a s vremenom se samo dio njih odnosi na tekstil u strogom smislu riječi, dok se mnogo veći iznosi ulažu u druga područja: uglavnom u ugostiteljstvo, nekretnine i luksuzne restorane. Time zapravo moda ostaje temeljna djelatnost, ali okružena mnogim drugim granama koje gotovo zauzimaju primarno mjesto. No, čini se da se taj mehanizam sada ubrzava.Vijesti o akvizicijama i ulaganjima velikih mega-grupa iz prošle godine samo posredno se odnose na modu. Najistaknutiji je slučaj Françoisa Pinaulta, vlasnika Keringa, koji je potrošio sedam milijardi dolara na kupnju holivudske agencije CAA.U sektoru zabave, LVMH je pokrenuo pothvat posvećen kinu i televiziji s tvrtkom 22 Montaigne Entertainment, dok je Saint Laurent u Keringu osnovao produkcijski studio.Kering je nedavno potrošio više od milijardu eura na kupnju zgrade u Monte Napoleoneu u Milanu, što je dio utrke za nekretninama u kojoj sudjeluju gotovo svi veliki igrači u industriji: Prada je kupila zgradu na 5. aveniji, Dolce & Gabbana postali su vlasnici Excelsiora u Portofinu te će otvoriti resort u Marbelli, dok je LVMH u nekoliko mjeseci kupio najmanje četiri zgrade u Parizu, uključujući dvije na Champs-Elyséesu. Te su akvizicije uglavnom usmjerene na širenje ugostiteljskog poslovanja, kao u slučaju Diora, koji ima šest restorana u Parizu, Saint Tropezu i većim azijskim metropolama, kao i nekoliko wellness centara.Međutim, sada su ove aktivnosti poprimile veće razmjere s partnerstvom sa željezničkim divom Alcorom radi oživljavanja brenda Orient-Express.Glad za kapitalom proširila se na još aktivnosti, pa je tako LVMH kupio povijesni bistro Chez L'Ami Louis u Parizu. Iako to nije megastrateški potez koji su mnogi očekivali, ovo ulaganje je slično onome što je grupa Prada učinila s Marchesijem u Milanu. Kao da se natječu i međusobno, poput djece koja prepisuju jedna od drugih, no zapravo je to slična financijska, vrlo lukrativna računica poslovanja i gomilanja, koncentriranja kapitala.Prvi je u hotelijerstvo ušao brend Versace i to 2000. godine s Palazzo Versace Queensland u Australiji, prvim u nizu hotela čije je posljednje otvorenje bilo ove godine u Macau. Drugi sličan model dao je Giorgio Armani, koji već 14 godina ulaže u hotele na Bliskom istoku i luksuzne rezidencije u Miamiju i Dubaiju, gdje brend zauzima pet katova Burj Khalife, uključujući knjižnice, slastičarne, pa čak i cvjećarnice.Prema Fortune Business Insights, veličina globalnog tržišta luksuznih hotela procijenjena je na 130 milijardi eura 2023. godine, a predviđa se rast na oko 143 milijardi eura 2024. te na oko 344 milijardi eura do 2032. Ukratko, ovo su ekstremno profitabilni poslovi.Međutim, s obzirom na to da pravi novac brojnih brendova i industrijskih grupacija često nema mnogo veze sa samom odjećom, jer poznato je da torbe, parfemi i kozmetički proizvodi predstavljaju glavni prihod brendova koji prodaju relativno malo konfekcije, logično je da je sve 'glasnije' određeno nepovjerenje u modni biznis. Tako da se zapravo sve vrti oko potrage za drugim i višim maržama u industrijama kao što su filmska i televizijska produkcija, nekretnine, turizam i ugostiteljstvo, željeznički promet...Velike kompanije znaju što rade jer zasićenost tržišta, rastuće cijene i homogenizacija proizvoda koji postaju sve sličniji, tjeraju potrošače da otkrivaju neke nove definicije luksuza, čineći odjeću sve manje profitabilnim poslom.Tome u prilog idu i nove poslovne odluke u smjeru akvizicija satova i luksuznog nakita. Obitelj Arnault kupila je dionice u Richemontu i prodala one u Birkenstocku za 756 milijuna dolara te preuzela marku satova L'Epee 1839 zajedno s cijelom matičnom tvrtkom Swiza. Time se pridružuje Chanelu i Hermèsu u upravnom odboru Watches & Wonders.Ne trebamo se iznenaditi ako jednog dana saznamo za akvizicije zrakoplovnih kompanija i televizijskih postaja, kao i za razvoj nekretnina ili, ako su glasine o sljedećoj akviziciji De Beersa točne, ulazak u rudarsko područje. Ako se roba ne prodaje, proširite definiciju – moda je sve što ima logotip.
