U prošlosti je luksuz bio dostupan samo vrlo elitnom i relativno zatvorenom dijelu društva, dok je danas prisutan posvuda i gotovo svima na dohvat ruke. Nekad sinonim za klasne podjele, digitalizacija i novi oblici korištenja luksuza doveli su do njegove demokratizacije, pa čak i banalizacije. Suočeni s rastućom konkurencijom i sve većom koncentracijom sektora, što stvara pritisak na kratkoročnu profitabilnost, luksuzne kuće primorane su proširiti svoj asortiman. Na taj način ne dopiru samo do svoje tradicionalne klijentele već i do šire publike. Luksuzni sektor tako je evoluirao od pristupa usmjerenog na ponudu za ograničen broj potrošača prema strategiji u kojoj marketinški stručnjaci analiziraju potražnju i prilagođavaju proizvodnju masovnom tržištu.No, iako je ova sveprisutnost i širenje luksuza osmišljeno kako bi privuklo kupce i povećalo prodaju, čini se da ta banalizacija luksuza ipak uznemirava potrošače koji su postali umorni od "bombardiranja luksuzom." Ono što im nekada nije bilo dostupno, sada im je blisko, preskupo i pretjerano u različitim oblicima. Zbog toga su zabrinuti oni koji se svakodnevno bave tim sektorom, među kojima je i Frédéric Grangier, predsjednik sektora satova i nakita u Chanelu. Nedavno je u intervjuu za švicarski Le Temps izjavio kako će sljedećih nekoliko godina biti izazovno za luksuzni sektor.Pogledajte galeriju s ovogodišnje dodjele CFDA nagrada: Naime, Grangier navodi kako ključni faktor krize koja pogađa sektor nije niti kriza u kineskoj modnoj industriji niti geopolitički i ekonomski kontekst, već upravo ta nesretna banalizacija luksuza, zbog čega bi kriza mogla biti i dugotrajnija.Dok su se faktori koji su ranije bili "krivi" za poremećaje u luksuznom sektoru i pad prodaje doista pokazali kao kritični, oni su ipak ciklični i prolazni. Nasuprot tome, zamor luksuzom mogao bi potrošače konkretno potisnuti do točke bez povratka i ostaviti trajni trag. U posljednje vrijeme među potrošačima luksuza, koji su nekad bili spontaniji i manje promišljeni u svojim kupovnim navikama, dolazi do značajnog preispitivanja luksuzne potrošnje i samog smisla industrije. Grangier smatra da je potrošačima dosta što ih moda konstantno "bombardira" luksuznim stvarima.Dodatno, sve je izraženija želja za luksuznim predmetima iz druge ruke. "Second hand" scena sve je moćnija jer mlađe generacije traže trajnu vrijednost, često stariji luksuz koji ima povijest i osobnu vrijednost. Promjena percepcije luksuza zabrinjava šefove velikih kompanija jer ljudi sve manje posjećuju prodavaonice velikih brendova – prema nedavnom istraživanju platforme Vinted, čak 69% Francuza vjeruje da su luksuzni proizvodi iz druge ruke ravnopravni novim luksuznim artiklima. Sve to ima bazu koja je logična - luksuz je u osnovi nešto teško dostupno, a to vrijedi posebno za vintage komade koji su rijetki, za razliku od novih kolekcija koje su posvuda, s cijenama koje neprestano rastu. A s druge strane - publika koja uistinu živi na visokoj nozi generalno ne želi nešto što je svima dostupno, upravo je to poanta njihovog lifestylea, da imaju ono što ne mogu imati svi.Tu su i realne brojke: u trećem tromjesečju vodeći svjetski div, francuski LVMH, zabilježio je pad prodaje od 4,4%, dok je njegov konkurent Kering zabilježio pad od čak 15%.
