Luksuzna moda oduvijek se predstavljala kao ekskluzivna suprotnost brzoj modi, a ipak neke boljke su im zajedničke. Naime, iako su Louis Vuitton, Chanel i Christian Dior sinonimi za vrhunsku izradu i prestiž, ni sav taj luksuz nije imun na ekološke i etičke izazove. Dodatno ih opterećuje sve konkretnija popularnost pretprodaje i najma odjeće, a sve to zapravo je potencijalno rješenje za problem prekomjerne proizvodnje.Prema istraživanju ThredUpa, globalno tržište rabljene odjeće moglo bi do 2027. doseći 350 milijardi dolara, što jasno pokazuje da biramo sve održivije opcije. Iako luksuzni brendovi grade imidž ekskluzivnosti, njihovi opskrbni lanci često su nimalo transparentni. Naime, korištenje egzotičnih materijala poput krokodilske kože i nerca otvara pitanja etike, dok pojedini brendovi i dalje spaljuju neprodanu robu kako bi očuvali imidž luksuza. Prema istraživanju dr. Hakana Karaosmana, tržište luksuzne mode 2018. godine doseglo je 1,2 bilijuna eura, dok je sektor osobnih luksuznih proizvoda, odjeće, obuće i modnih dodataka, rastao na 260 milijardi eura, s godišnjim rastom od 6%.Zaboravite na malu crnu haljinu, topla je sezona rezervirana za bijelu varijantu koja izgleda baš elegantno!Iako se luksuzna moda ponosi vrhunskim materijalima i dugotrajnošću, brendovi ne prestaju poticati potrošnju kroz limitirane kolekcije i ekskluzivne suradnje sa slavnima. No, modni svijet sve češće propitkuje pravu cijenu luksuza, od uništavanja viškova i zagađenja kemikalijama do prikrivenog iskorištavanja radnika.Jedan od najpoznatijih primjera rasipništva dolazi iz Burberryja, koji je 2018. priznao da je spalio neprodane proizvode vrijedne 36 milijuna eura kako bi spriječio da završe na sniženjima. Tvrtka je tvrdila da energiju iz spaljivanja ponovno koristi, no taj je potez otvorio pitanje koliko luksuzna moda zaista mari za održivost. Čini se kao da su održivost i luksuz zapravo na suprotnim stranama.Platforme poput ThredUpa, Vinteda, The Thrift Huba i Depopa donose novi način konzumacije mode, jer produljuju vijek trajanja odjevnih komada. Prema podacima Eco Carta, kupnja rabljene odjeće smanjuje ugljični otisak komada za 82% u odnosu na kupnju novog. Tržište održive mode ubrzano raste, analitičke kompanije javljaju da će vrijednost globalnog tržišta održive odjeće skočiti s 6,3 milijarde eura u 2023. na 12,6 milijardi eura do 2030.Ipak, ni preprodaja nije bez mana. Mnoge luksuzne platforme za second-hand modu potiču neprekidnu kupnju, pretvarajući koncept održivosti u još jedan oblik konzumerizma.Servisi poput Rent the Runway promoviraju ideju da je pristup važniji od posjedovanja, smanjujući potrebu za impulzivnim kupnjama. No, ni ovaj model nije savršen, jer dostava, kemijsko čišćenje i pakiranje stvaraju emisije koje mogu umanjiti ekološke koristi najma.Prema istraživanju LUT Sveučilišta u Finskoj, najam odjeće, gdje jedan odjevni predmet prolazi kroz ruke više korisnika, može imati veći ugljični otisak od jednokratne kupnje. Studija objavljena u Environmental Research Letters otkrila je da su transportne emisije ključni problem. Primjerice, ako potrošač svaki put putuje dva kilometra kako bi vratio iznajmljene traperice i nakon deset nošenja zamijeni ih novima, ugljični otisak eksponencijalno raste.Bez obzira govorimo li o brzoj modi, luksuzu, preprodaji ili najmu, svi modeli industrije danas su fokusirani na beskonačnu potrošnju. Luksuzna moda unatoč vrhunskoj izradi i prestižu sustavno stvara potražnju za novim kolekcijama, dok brza moda ekstremno ubrzava proizvodnju otpada. Ultra-brza moda pak plasira tisuće novih modela dnevno, dok "resale" platforme, iako produljuju životni vijek odjeće, svejedno održavaju ciklus stalne kupnje i prodaje. Najam odjeće, nekada hvaljen kao ekološko rješenje, sada otkriva skrivene emisije i logističke izazove.Ono što je sigurno je da svi ovi modeli daju prednost profitu nad etikom te ostavljaju radnike bez kvalitetnih uvjeta rada, dok troškove onečišćenja prebacuju na društvo.Prava promjena ne leži u površnom "greenwashingu", već u sustavnim promjenama. Brendovi moraju usporiti proizvodnju, ulagati u održive materijale i pravedne uvjete rada. Potrošači trebaju promijeniti mindset, birati manje, ali bolje i podržavati istinske održive inicijative. Osim toga, moda mora prestati poticati nezasitnu želju za novim i vratiti se kreativnosti, kvaliteti i dugovječnosti.
