Najprije je bio de-influencing, zatim izazov no-buy, a sada se generacija Z priprema za ono što društvene mreže već nazivaju „drugom velikom depresijom“. Ovaj dramatičan naziv precizno odražava kolektivno raspoloženje generacije odrasle usred cikličkih ekonomskih kriza, pandemije i kronične nestabilnosti. Jedan od ključnih trendova ove godine svakako je recession-core – koji, za razliku od trendova koji su došli i prošli, ne opstaje iz izbora, već iz čiste nužnosti. Ono što ga pokreće nisu estetika ni nostalgija, već stvarna ekonomija.Naime, nadolazeći trgovinski rat, čini se, već najavljuje radikalne promjene u globalnim potrošačkim navikama. Cijene su sve više, a mladi reagiraju i odgovaraju na svoj način – novim trendom koji nadilazi puko smanjenje kupovine, postaje stil života. Na TikToku, tom savršenom barometru kolektivne anksioznosti, sve je više videa s istom temom: „Stvari koje neću kupovati tijekom recesije 2025.“ Detaljne liste, izrečene tonom koji oscilira između ironije i očaja, odražavaju novonametnutu štedljivost. Dramatičnost je poprimila obrise stvarnosti.U galeriji pogledajte najbolje street style kombinacije sa zagrebačkih ulica;Nema impulzivne potrošnje, nema estetskog ugađanja, nema svakodnevnih sitnih užitaka. Samo ono osnovno – ono što uistinu treba ljudima u moderno doba, svima nama koji ionako već imamo previše stvari u ormarima. Među prvim žrtvama ovog trenda dvije su kategorije koje su obilježile 2024.: simpatične sitnice koje nas vesele te beauty elementi i kozmetika. Mali kolekcionarski objekti, nekoć simboli utjehe i individualnosti, sada se doživljavaju kao nepotreban luksuz, teško opravdiv u vremenu recesije. Videi to jasno poručuju, uz stalno ponavljanu frazu: „Ne trebaju mi, već ih imam previše, samo zauzimaju prostor.“Nakon godina u kojima je self-care promoviran kao oblik osnaživanja i svakodnevnog rituala, trend se mijenja. Novi moto glasi: „Potroši ono što već imaš prije nego što kupiš išta novo“ – promjena paradigme koja najteže pogađa brendove srednje klase, koji teško opravdavaju svoje cijene bez stvarne inovacije.U tom smislu, nema ničeg revolucionarnog ni dobrovoljnog u ovom kolektivnom povlačenju – ono je izravan rezultat scenarija obilježenog trajnom inflacijom, globalnom nestabilnošću, rastućim geopolitičkim napetostima i politikama koje neposredno pogađaju životne troškove.U takvom kontekstu, govor o „dobrovoljnom downshiftingu“ postaje lažan: ovo nije etički odabir, već uvjet nametnut vanjskim silama, često izvan osobne kontrole. Recession-core, dakle, nije samo estetika neutralnih outfita, jednostavnih krojeva i blagih paleta – to je vizualni kod nove realnosti u kojoj se obilje više ne podrazumijeva kao cool, već kao višak i bahatost.
