Javnozdravstvena akcija Dan crvenih haljina već četvrtu godinu zaredom podiže svijest o moždanom udaru kod žena. Akcija završava u petak, 4 veljače svečanim obilježavanjem na kojem će zvijezde večeri biti žene koje su preboljele moždani udar. Hrabre žene svojim će pričama o borbi s moždanim udarom upozoriti javnost na ovu tešku bolest, a u sklopu akcije održat će se i revija na kojoj će nositi crvene kreacije domaćih dizajnera. Tim smo povodom u Večernjakovom podcastu razgovarali s doc. sr. sc. Marinom Roje Bedeković iz Klinike za neurologiju KBC-a Sestre milosrdnice i medicinskom sestrom Ivanom Lončarević koja je preboljela moždani udar u prosincu, inače pacijenticom profesorice i liječnice Roje Bedeković. Cijeli razgovor pogledajte u Večernjakovom podcastu: Inicijativa je prepoznata diljem Hrvatske, a na kraju uvijek rado prikazuju kako se obilježio Dan crvenih haljina, od djece u vrtiću, do najstarijih sugrađana u domovima. - Što se tiče svjesnosti, nadamo se da je ipak zadnje četiri godine razvijenija nego prije, to je naš cilj. Možemo usporediti zadnje dvije pandemijske godine s godinama ranije. Ti brojevi su, konkretno za žene u Hrvatskoj, a slična je priča i u svijetu, loši. Loši u odnosu na priču s moždanim udarom kod muškaraca. Naime, moždani udar je još uvijek drugi uzrok smrtnosti kod muškaraca i žena. U prošloj godini je kod muškaraca COVID-19 došao na 2. mjesto, a moždani udar na 3., dok je kod žena moždani udar ostao na drugom mjestu. Znači, vrlo visoka smrtnost - pojašnjava Roje Bedeković. Kaže kako je priča teška za oba spola, no kod žena je veći broj smrtnosti, približno za trećinu, a i ishod liječenja moždanog kod žena je gori.Ivani Lončarević (34) 8. prosinca dijagnosticiran je moždani udar:- Počelo je s glavoboljama koje su trajale 3-4 dana, lijekovi baš nisu puno pomagali. Zatim, nakon glavobolja, počele su i mučnine, povraćanje, bol je prešla i na vrat, vid mi se maglio. Ponekad, imala sam i dvoslike kad bih pogledala ulijevo. To je trajalo pet dana dok nisam došla u bolnicu.- Riječ je o rijetkom moždanom udaru, oko pet pacijentica godišnje, riječ je o kontinuiranom i stalnom broju - pojašnjava Roje Bedeković, i opisuje da je riječ o tzv. trombozi venskih sinusa mozga, a ni simptomi nisu tipični za druge moždane udare. Ivana se u razgovoru osvrnula na oporavak. Fizički se, kaže, relativno dobro osjećala:- Kad sam došla u bolnicu bila sam redovito na analgeticima i svakim sam se danom osjećala sve bolje. Što se tiče psihičkog oporavka, na intenzivnoj kad sam ležala, oko mene su bili pacijenti koji su bili u puno lošijem stanju, dosta stariji, pa mi je to bilo teško vidjeti i ponukalo me da razmišljam o tome što se još moglo dogoditi, s obzirom na to da sam ja bila jedina pokretna na odjelu. Najveću podršku, osim u suprugu i roditeljima, pronašla je u sestrični, kumama, prijateljima, a upravo je okolina ta koja ima veliku ulogu u liječenju i oporavku. - Prema svim istraživanjima, žene su sklonije ignoriranju simptoma, zanemarivanju i uvjeravanju samih sebe da im se ništa ne događa. Dođu prekasno u bolnicu i samim time je raspoloživost i primjene novih načina liječenja jednostavno manja jer se nakon nekog vremena ta terapija više ne smije primijeniti jer nema uspjeha - pojašnjava liječnica i dodaje:- Nakon liječenja i boravka u bolnici pokazalo se da su žene, ako su onesposobljene ili ovisne o tuđoj pomoći, što nažalost nije tako rijetko, osobe kojima nema kasnije tko pomoći. Sklonije su žene pružanju pomoći, ali kad im pomoć treba, ona nerijetko izostane. Često završe i u institucijama na liječenju i bivaju izolirane od obitelji, i imaju, u tom smislu, lošiji oporavak.Ivana je primjer koliko su podrška i atmosfera prilikom liječenja u bolnici bitna, a kasnije i potpora obitelji i prijatelja. Kad je u pitanju prevencija, možemo puno toga napraviti, kaže Roje Bedeković:- Rizični su čimbenici za moždani udar oni na koje ne možemo utjecati, među njima je i spol. Međutim, na puno rizičnih čimbenika možemo utjecati aktivnim stavom i liječenjem različitih drugih bolesti poput šećerne bolesti. Možemo utjecati i na pretilost koja je isto tako bolest te stil života koji je ekstremno važan. O svakom od nas ovisi hoćemo li pušiti, zatim tu je i tjelesna aktivnost jer svatko ima vremena izaći iz kuće i hodati po kvartu. Znači puno i za psihu i za fizičko stanje, a košta nula kuna. Puno toga može pojedinac napraviti sam za sebe.Ivana će se prvi put pridružiti inicijativi Dan crvenih haljina:- Profesorica me ugodno iznenadila kad me pozvala da sudjelujem u Danu crvenih haljina. Jako sam sretna i nadam se da će to nekome pomoći. Upoznala sam kroz projekt još petero žena, svaka sa svojom pričom jedna drugoj smo podrška.
