Vision board ne mora biti samo popis želja: On otkriva puno više nego što ste mislili

Vision board ne mora biti samo popis želja: On otkriva puno više nego što ste misliliIza kolaža lijepih slika često se ne kriju ciljevi, nego unutarnje stanje. Vision board može funkcionirati kao tihi zapis identiteta u po životnim fazama. Vision board je godinama imao prilično jasnu ulogu. Bio je način na koji se skupljaju želje, ambicije i projekcije budućnosti, ali s vremenom se oko tog koncepta nakupilo previše očekivanja, značenja i praznih obećanja. U toj buci lako se izgubi ono osnovno pitanje, što zapravo ostaje kada se iz vision boarda makne ideja postignuća?Upravo tada on počinje funkcionirati drukčije. Ne kao plan, nego kao trag, kao vizualni zapis jedne faze, jednog unutarnjeg raspoloženja koje još nema jasnu formu, ali se uporno vraća kroz iste slike.<h2> Između onoga što je bilo i onoga što dolazi</h2>Identitet se najčešće mijenja neprimjetno. Ne kroz velike odluke, nego kroz trenutke u kojima ono što je nekad imalo smisla više ne djeluje dovoljno. U takvim fazama vision board često izgubi svoju funkciju. Ne motivira, ne pokreće, ne daje jasne smjernice, ali možda mu to i nije jedini zadatak.U tim prijelazima on postaje nešto drugo, mjesto na kojem se bilježi konfuzija, potreba za promjenom ritma, osjećaj da nešto više ne odgovara, iako još nije jasno što bi ga trebalo zamijeniti. Takav vision board često izgleda nedovršeno, ponekad i nelogično. Upravo zato djeluje iskreno.<h2> Bez publike</h2>Onog trenutka kada vision board prestane biti nešto što treba izgledati dobro drugima, njegova se uloga mijenja. Estetika gubi važnost, logika popušta i ostaje samo odnos prema sebi. U toj privatnosti vision board prestaje biti alat i postaje zapis vlastitog identiteta.Mentalno zdravlje u toj priči ne dolazi kao tema, nego kao podloga. Ono se vidi u slikama koje ne traže dokazivanje, u motivima koji ne proizvode napetost, u odsustvu potrebe da sve ima smisla odmah.<h2> Manje objašnjavanja, više prepoznavanja</h2>Jedna od stvari od kojih vision board oslobađa jest potreba za objašnjenjem. Slike ne traže racionalnu obradu. Ne traže da se opravdaju ili uklope u širu priču. Vrijednosti se u tom procesu ne imenuju, one se pojavljuju same, kroz ponavljanje i odsutnost. Kroz ono što se uporno vraća, ali i kroz ono čega nema. Ako se, primjerice, izostave simboli brzine, natjecanja i gomilanja, to je već poruka, ako dominiraju motivi mira i jednostavnosti, to nije slučajnost nego signal.<h2> Privremenost bez krivnje</h2>Vision board nema obvezu trajanja. Može se raspasti, presložiti, zaboraviti. Njegova vrijednost ne leži u kontinuitetu, nego u trenutku u kojem je nastao. Kako se mijenja unutarnje stanje, mijenja se i ono što ima značenje. To nije nedosljednost nego prirodan slijed. U tom smislu vision board nije obećanje budućnosti, on je zapis sadašnjosti i to je često sasvim dovoljno.On ne mora nuditi rješenje. Ne mora voditi prema jasnom ishodu. Ponekad mu je jedina funkcija da zadrži pažnju na onome što se inače brzo preskoči. U svijetu koji stalno traži konkretne odgovore, prostor u kojem je dopušteno ne znati postaje zlato. Upravo u tom prostoru vision board, lišen ambicije da bude koristan, počinje imati najviše smisla.

Vision board

self care