Ovaj su kolač pripremali još u dvorištu bake Jele u Vinkovcima. Njezina kći Rosanda upijala je svaki savjet koji je mogla dobiti od nje, a slijedila ih je i unuka Jasmina, koja je, dok je čekala da se ispeče ovaj božićni klasik, crtkala u bilježnicu s receptima. Srca i misli koje je tada prenijela na papir dali su kolorit ovoj danas požutjeloj obiteljskoj kuharici, u koju je baka Jela počela bilježiti još u doba Austro-Ugarske. Zapisala je i recept za mađaricu, a unatoč tome što je postupak pripreme dobro poznat u svim dijelovima naše zemlje, svi koji ga probaju “lude” baš za onim koji još danas rade Rosanda i Jasmina.Točnije, čine to slastičari u njihovim slastičarnicama koje su u posljednjih sedam godina osvojile mnogobrojne Zagrepčane. Mađarica i drugi tradicijski kolači koji se rade po receptima bake Jele danas su dio njihove ponude, a s njom je povezano čak i ime njihove “slatke” radnje. Odlučili su je Jasmina Bagarić i Rosanda Jelinić nazvati Magnolia, zbog drva magnolije koje je raslo u bakinu slavonskom dvorištu, a čijoj su se otpornosti i ljepoti divili svake godine. Mađarica je ujedno i jedan od sitnih slavonskih kolača koji je dio “Magnolia slatkih boxova”, paketa koji je hit među kupcima svake godine pred Božić. Koja je tajna ovog stoljetnog kolača i činjenice da ne gubi na popularnosti svih tih godina nije sasvim sigurna ni sama Jasmina, koja je danas vlasnica Magnolije, no moguće da “prste” u tome ima baka Jela.– Iako se najviše jede baš za nadolazeće blagdane, nezaobilazan je to kolač za sve prigode. No koliko god da je svagdanji, izrada kora, a njih je najmanje šest, pa kreme, zatim filanje i na kraju rezanje oduzimaju dosta vremena. A sve to ima smisla ako se napravi fino, ujednačeno i ukusno i to je ono što čini mađaricu – kaže Jasmina.Osim ove slastice, u božićnom paketu zna se naći i medena pita, krancli, išleri, žarbo-kocke, breskvice ili šapice, ali tražene su i orahnjače, makovnjače, rolice s cimetom... Ove godine, ističe Jasmina, zbog specifične situacije vezane uz koronavirus, počeli su primati narudžbe već početkom studenog, što je najranije otkako su 2013. otvorile svoju prvu slastičarnicu na Trešnjevci.– Ljudi već sad znaju da neće putovati i da će Božić proslaviti u svojoj kući pa se i puno više njih odlučuje za narudžbu kolača – kaže Jasmina. A oni koji se blagdanskog ugođaja zažele i ranije, redovito navrate u jednu od njihovih tri slastičarnice, onu u Gundulićevoj, na Radničkoj cesti ili u Trakošćanskoj, koje su već krajem studenog pune šarenih kuglica, borovih grančica, ukrasnih torta omotanih svjetlucavim celofanom i drugih ukrasa, dok gotovo svatko zastane i kod njihovih izloga uređenih u skladu s duhom blagdana. Razdoblje unatrag osam mjeseci do danas, reći će Jasmina, nije bilo lako, a “lockdown” su preživjeli tako što su slastice dostavljali na kućni prag.– Mi smo i dalje jednako pekli, narudžbe su stizale online, no olakšavajuća je činjenica i to što su s godinama stalne mušterije upoznale naš program pa su opetovano ponavljale prošlogodišnje narudžbe ili su odabrale nešto novo što su vidjeli na našim stranicama na društvenim mrežama. Razlika je u tome što se neke namirnice, naročito voće, kupuju u redovima uz distancu – kaže Jasmina i dodaje da nijednog radnika nisu otpustili. Štoviše, nedavno su jednog i zaposlili, i to mladog slastičara i čokoladara Emiliena Geslina, koji dolazi iz Châteaubrianta na sjeverozapadu Francuske, a u Hrvatsku se doselio zbog ljubavi. Široj je javnosti postao poznat nakon što je sa svojom životnom i plesnom partnericom Blankom Androšević nastupio u emisiji “Supertalent”, a s obzirom na to da se za pâtissiera i chocolatiera školovao u Francuskoj, Londonu, Barceloni i Palma de Mallorci te da je postao poznat po tome da jako dobro slaže okuse, riječ se proširila i do Rosande i Jasmine.– Preporučili su nam ga baš u vrijeme kad smo razmišljali o “nadogradnji” i želji da svoju ponudu podignemo na višu razinu – kaže Jasmina. Ta “nadogradnja”, vidi se, dodaje, u uvođenju nekih novih slastičarskih tehnika u svoj svakodnevni rad, ali i u proširenju ponude sa slasticama francuske škole, poput kolača u obliku limuna ili naranče koji su toliko vjerni originalu da kupci znaju pitati jesu li pravi.– U tom je desertu kombinirao yuzu, azijski citrus specifičnog okusa, limun, mentu i – bosiljak. Na prvu zvuči nespojivo, ali jako je ukusno – kaže Jasmina. Osmislio je Emilien i Pavlovu tortu u obliku maline, desert koji izgleda kao veliki kesten, a takvog je i okusa... Francuski slastičar pomogao im je, kaže vlasnica Magnolije, da naprave dodatan iskorak u svom poslovanju, no za uspjeh slastičarnice, naglašava, zaslužan je cijeli tim ljudi, u koji se Emilien odlično uklopio...Cijela njihova priča funkcionira jer svatko ima i zna svoje zaduženje pa njihove torte, prije nego što dođu u vitrinu, prođu nekoliko ruku – dok su jedni zaduženi za pečenje biskvita, drugi ukrašavaju kolače, dio ih je zadužen za pakiranje, dio za transport... I u obitelji Bagarić i Jelinić svatko ima svoj zadatak – Jasmina je direktorica i voditeljica marketinga, Rosanda je glavna za operativu i nadzor, njen suprug Mile je logističar, a Jasminin suprug Dalibor vodi politiku i strategiju poduzeća. I Jasminina te Daliborova 17-godišnja kći Klara već pomaže u slastičarnicama, a pronalazi ona i recepte za iznimno tražene cupcakese.Mlađa kćer Mila (13) također pokazuje interes za slastičarstvo, a 6-godišnji Petar najviše uživa u kušanju novih slastica. Da bi se određeni kolač uopće počeo prodavati, potrebni su mjeseci i mjeseci rada na njemu. Jer ono što će ponuditi svojim gostima, kažu majka i kći, ne smije imati nijednu manu.– Recimo, da bismo usavršili nougat tortu, trebalo je šest mjeseci. Bilo je i kolača koje nismo uspjeli plasirati. Znalo se dogoditi da mi se neki recept svidi, no njegova izrada bila je preskupa i neisplativa. U svakom slučaju, dok se svi ne usuglasimo da torta može ići u prodaju, ona ne “izlazi” – kaže Jasmina Bagarić. Osim klasičnih kolača, koji su za blagdane najtraženiji, tijekom godina postali su poznati i po tortama za svečane prigode, koje su i izgledom prava mala remek-djela pa ima i onih u stilu Harryja Pottera, Snjeguljice, Orašara, Mickyja Mousea, Ninja kornjača... Za završne finese zadužena je i gospođa Ljiljana, koja je završila Likovnu akademiju.– Ona je kiparica koja dizajnira naše torte – kaže Jasmina, koja je inače pravnica, a prvu slastičarnicu od 35 kvadrata odlučile su otvoriti kad je majka Rosanda, dugogodišnja ekonomistica koja je cijeli radni vijek provela vodeći prodavaonice sportske odjeće, otišla u mirovinu. Jasmina se netom prije toga vratila u Hrvatsku nakon gotovo 20 godina provedenih u inozemstvu, gdje je otišla za suprugom koji je profesionalno igrao košarku. U razmišljanju o pokretanju obiteljskog posla razgovor ih je doveo do kolača poteklih od bake Jele.– Kad sam kupovala kolače, nikad nisam mogla naći onaj koji dobro izgleda, a ujedno je i fin. Uvijek je bilo ili jedno ili drugo – kaže Jasmina, koja je u Rosandinoj ideji da se otvori slastičarnica u kojoj će se posluživati kolači poput onih bake Jele vidjela dobru ideju. Godinu prije pekle su ih prijateljima za božićni poklon i kad su vidjele koliko su se oduševile, znale su, kažu majka i kći, da je to početak nečega što žele raditi. Brojne starinske obiteljske recepte odlučile su predstaviti na moderan način, što se kasnije pokazalo kao pun pogodak. U cijelu su priču krenule bez profesionalne podloge i nije im, reći će majka Rosanda, bilo lako, a svatko tko ulazi u svoj posao, dodat će, mora biti spreman da će raditi od 15 do 16 sati dnevno.No koliko god bilo naporno, biznis s kolačima, reći će obje, vezuje se uz lijepe životne događaje, poput rođendana, krstitki, krizmi ili vjenčanja pa su se stoga s mnogim mušterijama i sprijateljile tijekom “odrastanja”. I to je, složit će se, najljepši dio ovog “slatkog” posla.Na kioscima potražite Divu Style, glossy izdanje na 180 stranica! Zvijezda naslovnice je Barbara Kolar, a dolazi u kompletu s Borboleta narukvicom za 49,90 kn
