Otvorena izložba “The Glamour of Italian fashion since 1945” ima ambiciozan cilj prikazati svu ljepotu apeninskog modnog dizajna koji je svoju renesansu doživio pedesetih godina prošlog stoljeća, a tada zapaljen plamen i danas jednako snažno blista. Na ovoj veličanstvenoj izložbi, čiji se postav mogao pogledati do 27. srpnja 2014.godine, bilo je izloženo više od sto kreacija imena koja su postala opće mjesto svjetskog i talijanskog modnog dizajna; dvojca Dolce&Gabbana;, Giorgia Armanija, Fendija, Gianfranca Ferrea, Guccija, Missonija, Prade, Puccija, Versacea, Vallija, Valentina i mnogih drugih majstora. Vrijedno je spomenuti i eksponate kreativaca začetnika ponovnog rođenja talijanskog glamura poput sestara Fontana i Mile Schön.Talijanska moda intenzivno se razvija od ranih pedesetih godina prošlog stoljeća kada je, počevši 25. veljače 1951. godine biznismen Giovani Battista Giorgini u Firenci počeo održavati luksuzne modne revije, sve s ciljem da Italiju vrati na svjetsku modnu kartu. Talijani su i do tada nešto potpisane odjeće i ručnih torbica izvozili u inozemstvo, prije svega u SAD, ali Giorgini je vidio mogućnost za puno veći biznis. Mjesto radnje vizionarevih modnih događanja bila je poznata Bijela sala (‘Sala Bianca’) još poznatije firentinske palače Pitti. Od početka veoma uspješna događanja su vrlo brzo osigurala pojavljivanje kreme svjetskog jet seta. U to vrijeme mnoge hollywoodske dive poput Audrey Hepburn i Elizabeth Taylor počele su snimati filmove u Italiji. Producentima je to bilo jeftino, a zvijezdama omogućilo da se bolje upoznaju s luksuzom naših prekomorskih susjeda. Uskoro su mnoge od njih postale i ambasadoricama talijanskih modnih brendova. Zbog odijela krojenih po mjeri, prikazanih u filmu Marcella Mastroiannija ‘La Doce Vita’, ‘tailored made’ je također doživio novi uzlet. Šezdesetih godina prošlog stoljeća torbice s potpisom Gucci privukle su pozornost mnogih zvijezda kao što su Grace Kelly, Audrey Hepburn i Jackie Kennedy pa je monogram “GG” postao sinonim hollywoodskog šika. Poznato je i kako je američka prva dama Jacqueline Kennedy postala dobra prijateljica dizajne ra Valentina Garavanija čiju jekreaciju nosila na vjenčanju zagrčkog brodovlasnika AristotelaOnassisa.Firenca je bila središte talijanske mode u pedesetima i šezdesetima da bi sedamdesetih i osamdesetih prevenstvo prepustila Milanu gdje su serađale tada mlade marke poputArmania, Dolce&Gabbane; i Versacea. Ranih sedamdesetihgodina počela je pomama zahaute couture odjećom,odnosno ručnoizrađenom visokom modom. Milano je brzo od talijanske postao i svjetskamodna prijestolnica a kako je rastao interes za modu, modne časopise i modne kampanje rasla je i veličina modnih kuća. Stvorenasu tada i mnoga najveća svjetski priznata modna carstva od kojih potošačima zasigurno zvone imena Prade, Missonija ili Ferrea. Među londonskim eksponatima ističe seupravo proslavljeno odijelo Giannija Versacea dizajnirano 1985. godine kada je Italijao sebi već stvorila sliku velikog proizvođača i izvoznika najkvalitetnijeg tekstila. Italijaima bogatu tradiciju u manufakturi tekstila;od bojenja, krojenja, predenja, tkanja, rezanja i šivanja, razumiju se u lijepo i iznjedrilisu odlične dizajnere pa se stoga, gledajući unatrag, može činiti kako im je doista nedostajalo tek mali poticaj i poneka hollywoodska zvijezda kako bi se stvorio modnidiv. Sama izložba potiče na razmišljanje o talijanskim dizajnerima danas, o njihovomsnalaženju u svijetu brze i jeftine proizvodnje, internetskih trgovina i digitalnih komunikacija.U sklopu projekta snimljena je i serija intervjua s dizajnerima te s utjecajnim ljudima koji kroje svjetsku modu diktirajutrendove, a muzej Victoria&Albert; izdao jeknjigu o talijanskom glamuru. Zanimljivo, pokrovitelj izložbe je draguljarska kućaBvulgari što nas opet može vratiti na početak u pedesete kada je Burton o Liz izjavio:“Ja sam nju uopoznao s pivom , a ona menes Bvulgarijem.”
