Kada priroda postane glavni saveznik kreativnosti, nastaje brend poput Vilinrose. Katarina Kralj Kreković, učiteljica i umjetnica iz Dugog Sela, već pet godina gradi svijet u kojem se cvijeće, školjke i sitni detalji iz prirode pretvaraju u unikatne komade nakita. Njezina filozofija je jednostavna – svaki komad mora nositi osobnu priču i biti neponovljiv, baš poput trenutka u kojem je nastao.Priča o Vilinrosi službeno započinje 2020. godine, ali njezini začeci sežu puno ranije – u djetinjstvo provedeno s bakama koje su je uvele u svijet cvijeća i ručnog rada. Katarina se prisjeća trenutka kada je svoj hobi pretvorila u ozbiljniju priču:– Vilinrosa je „službeno“ nastala one turbulentne 2020. godine. Tada sam već neko vrijeme eksperimentirala s epoxy smolom i prešanim cvijećem, a onda sam u kolovozu na svojoj djevojačkoj večeri svojim prijateljicama poklonila narukvice s privjescima u kojima sam sačuvala cvijeće iz svog vrta, i s njima podijelila ideju o tome da se počnem malo ozbiljnije baviti izradom nakita. Prijateljicama se ideja jako svidjela, što mi je dalo vjetar u leđa, pa sam svoje radove počela dijeliti na društvenim mrežama. Ipak, mislim da je priča o mom stvaralačkom putovanju počela još nekad davno prije. Još kao mala voljela sam izrađivati nakit, posebice od perlica, kamenčića i školjaka kojih je uvijek bilo posvuda (a tako je i danas). Također, moje bake, s kojima sam provodila puno vremena kao mala, prenijele su mi ljubav prema ručnom radu i cvijeću, i to je nešto što me oduvijek pratilo. –Najveći izvor inspiracije za njezin rad je priroda. Boravci u šumi, na livadama i uz more pretvaraju se u unikatne kolekcije nakita, a otok Pag ima posebno mjesto u njezinoj kreativnosti. Proces stvaranja traje tjednima, od prešanja materijala, preko izlijevanja u kalupe, do finalnog poliranja.– Boravak u prirodi najvažniji mi je izvor inspiracije. Uživam u aktivnostima na otvorenom (inače se bavim i trail trčanjem), i ideje obično pronalazim u livadama i šumama blizu kuće, ili na obali mora. Posebno sam vezana za otok Pag na koji se nakratko „preselim“ svakog ljeta, i jako volim stvarati nakit s materijalima koje pronalazim tamo. Nakon skupljanja prirodnog materijala slijedi prešanje, koje zna trajati i do dva tjedna, jer je ključno da u biljkama ne ostane ni malo vlage. Zatim odabirem latice ili školjkice, slažem ih u kalupe te zalijevam bioepoxy smolom. Ona se suši do 24 sata, nakon čega slijedi brušenje rubova, poliranje i bušenje rupica. Na kraju dodajem čelične elemente, perlice, poludrago kamenje ili bisere te nakit dobiva finalni oblik. U cijelom procesu, a posebice izlijevanju smole uvijek ima malo prostora za neočekivano. Latice se ponekad u smoli rasporede drugačije nego što sam zamislila ili se pojavi neki mjehurić unutar privjeska koji još više naglasi prirodnu ljepotu biljčica. I baš ta malena nepredvidivost je nešto što cijelom procesu izrade daje posebnu čar – ispričala nam je.Od samog početka Katarina se odlučila za održivost. Izbor materijala za nju je bio ključan – bioepoxy smola postala je njezin potpis jer povezuje kreativnost i odgovornost prema okolišu.– Za razliku od klasične epoxy smole, bioepoxy smola u svom sastavu ima veći postotak sastojaka ekološkog podrijetla, koji nastaju preradom biomase. To je čini održivijim izborom. Svaka vrsta epoxyja je medij koji treba vrijeme kako bi se tehnika izrade usavršila. Ima više faktora koji utječu na uspješnost izrade, poput pravilnog miješanja komponenti (smole i učvršćivača), izbjegavanja vlage u zraku ili potpunog sušenja biljnog materijala s kojim radim. Prirodni materijal zna ponekad biti nepredvidiv, pa se znalo dogoditi da se privjesci ne stvrdnu ili cvijeće tijekom sušenja skroz izgubi boju. Bilo je pokušaja i pogreški iz kojih sam kroz godine svašta naučila – te i dalje učim, no uživam u procesu – otkriva Katarina.U njezinom radu presudni su detalji – sitne nijanse boja, uzorci latica ili oblik školjkica. Upravo u tim suptilnim elementima krije se posebnost Vilinrosa nakita.– Upravo detalji su ono što možda najviše obilježava Vilinrosa nakit. Jako volim promatrati sve te sitne oblike, gradijente boja ili uzorke koje priroda stvara u laticama, listovima, ili pak školjkama i morskim pužićima koje koristim u nakitu. Znati da je svaki komadić koji sačuvam u privjesku od smole potpuno jedinstven, čak i kada primjerice koristim istu vrstu cvijeća, nešto je što će mi se uvijek činiti nevjerojatnim, i predivnim – objašnjava.Svaki komad nosi priču, ali postoje i oni koji Katarini imaju posebno mjesto u srcu. Posebno je vezana uz kolekciju Archipelago, koja ju je kroz rad stalno vraćala na otoke i trenutke provedene uz more.– Iako mi je jako teško izdvojiti najdraži komad nakita, jako volim raditi s materijalom koji skupljam dok sam na moru. Ovog ljeta sam imala priliku posjetiti više naših otoka, pa sam na skoro svakom od njih skupljala materijal za nakit i napravila kolekciju pod nazivom Archipelago. Stvaranje s tim „otočkim“ školjkicama i cvijećem uvijek me u mislima vratilo na sva ta prekrasna mjesta, pa ta kolekcija definitivno ima za mene posebnu priču. –I kupci prepoznaju tu priču. Vilinrosa nije samo nakit – to su uspomene pretočene u smolu, često i personalizirane. Cvijet iz vjenčanog buketa ili školjka s posebnog putovanja pretvaraju se u poklon koji nosi snažnu emociju.– Ono što prepoznajem jest da klijenti u nakitu traže neko osobno značenje, priču s kojom se mogu povezati, a koju prepoznaju u određenoj kombinaciji latica ili školjaka. Iako je Vilinrosa nakit decentan i nosiv u raznim kombinacijama, od svakodnevnih do elegantnijih, vjerujem kako je njegov statement upravo u tim sitnim prirodnim detaljima, koji se u punoj ljepoti primjećuju izbliza. Klijenti ga rado i poklanjaju, i vrlo često mi pišu da baš određeni cvijet ili školjkica s nekog otoka ima posebno značenje za onoga kome je namijenjen. Takav osobni pristup je nešto što me baš veseli – otkriva pa dodaje:– Izrađujem i nakit po narudžbi. Klijenti mi često pošalju svoj prirodni materijal, a zatim zajedno osmislimo cijeli dizajn. Nedavno sam u ponudu uvela i Vilinrosa Beloved, komplete nakita i okvira s prešanim cvijećem u kojima je sačuvano cvijeće iz vjenčanih buketa ili sličnih, posebnih prigoda. –No, voditi mali, autentični brend znači stalno balansirati između osobne vizije i zahtjeva tržišta. I dok fast fashion diktira brzinu i masovnost, Katarina bira svoj ritam – onaj u kojem autentičnost ima prednost.– Ubrzo nakon pokretanja brenda započela sam suradnju s nekoliko suvenirnica i poklon galerija, te sam se vrlo brzo susrela s izazovima tržišta koje je naviklo na fast fashion i hiperprodukciju. Ipak, nekako sam i brzo osvijestila da u vođenju svog malog obrta imam potpunu slobodu postavljati svoje prioritete, a to će uvijek biti vlastita kreativna ideja i posvećenost svakom komadu nakita, jer bez toga cijela priča gubi smisao. Danas imam sreću da surađujem s divnim ljudima koji to prepoznaju i potiču male lokalne umjetnike i kreativce, a vjerujem i da kupci prepoznaju ideju i autentičnost malih proizvođača – otkrila nam je.Put nije bio bez izazova. Od same odluke da otvori obrt, preko borbe s birokracijom, do stalne potrebe da pronađe vrijeme između učiteljskog posla i stvaranja. No svaka prepreka bila je i lekcija:– Prvi je izazov bilo samo otvaranje obrta, odnosno skupljanje hrabrosti za taj korak. U našoj kulturi još uvijek postoji to nezgodno uvjerenje da imati svoj biznis znači gomilu birokracije i problema koji su obično recept za odustajanje. No, čim sam krenula, vidjela sam da ne mora biti tako. Nove vještine, bile one administracija, marketing ili nova tehnika izrade nakita, mogu se naučiti ako imaš volje, i na tom putu se uvijek nađu divni ljudi koji znaju i žele pomoći. Danas prepoznajem izazov u društvenim mrežama koje postaju prezasićene sadržajem, i čini mi se da povezivanje s ljudima uživo, primjerice kroz radionice, sajmove i slična iskustva postaje sve važnije. Jedan od izazova je i vrijeme – moj hobi je odavno prerastao u moj drugi posao, i nekad mi se čini da bi trebalo izmisliti još dva dana u tjednu da stignem sve što isplaniram – ispričala je.A budućnost svog brenda? Katarina je zamišlja kao nastavak stvaranja, ali i širenje u nove smjerove – radionice, nove tehnike i inovativne proizvode. Ono što ostaje isto jest njezina strast i osobni pečat u svakom komadu.– Voljela bih Vilinrosu nadopuniti i nekim drugim, novim kreacijama, osim nakita. Imala sam i nekoliko iskustava vođenja kreativnih radionica, i upravo to dijeljenje vremena za stvaralaštvo s drugim ljudima je nešto što me posebno ispunjava, i čemu bih voljela posvetiti više vremena. Ideja je uvijek mnogo, zasad polako radim na njima i puštam ih da rastu – zaključila je.
