Ako ste gadljivi ili generalno nezainteresirani za medicinu onda odmah preporučam da prestanete čitati jer ovo će vam biti dosadno, a i ticat će se mojih žlijezdi (bljak). Evo, upozorila sam vas. Ciao! Još ste tu? E, fakat ste mustre. Ajde, idemo onda.Ja sam vam rođena pod sretnom zvijezdom. Barem mi tako kažu. Navodno sam u životu imala veliku sreću koja se dodatno isprsila po završetku fakulteta. Naime, ja sam u onih 0,01% Hrvata koji su odmah našli posao. Ozbiljno. To je bilo ovako: u utorak sam grijala stolicu na faksu, a u srijedu sam već grijala uredsku stolicu. Ni 24 sata nakon obrane diplomskog, sjedila sam u svom prvom uredu. Pravom uredu s papirima, spajalicama, čajnom kuhinjom i natpisima poput „Mole se kolege da za sobom pospreme prljavo suđe“ i „Mole se kolege da koriste četku za WC.“Ne sjećam se svog prvog dana na poslu, ali se sjećam stresa od kojeg mi je košulja na kraju dana bila potpuno mokra. U narednim mjesecima, mokra odjeća postala je moja svakodnevica, a često bih potajno smočila i oči. Ipak, nisam to smjela govoriti drugima jer ja sam bila sretna, sjećate se? Odmah sam našla posao, dok su moji frendovi još čubili na burzi rada. Zato sam šutjela i s vremenom našla drugu firmu da mi potiče perspiraciju. A upravo ta firma mi je jednog dana darovala sistematski pregled.Sjećate se omraženih sistematskih? U školi je to bio pregled kojeg sam se užasavala, jer su nas dečki lažno plašili da je skidanje gaća obavezno (što se na moje zaprepaštenje jedanput i pokazalo točnim). Ovoga puta otišla sam na pregled bez straha i radila sve ono što se od mene tražilo. Došla sam natašte, dala krv, piškila u čašicu, zadržavala dah, skidala se od pasa na niže, pa zatim od pasa na više. Provela sam u poliklinici 3 sata i slušala pohvale poput "kako lijepu jetru vi imate" i "snažno mlado srce, predivno!" i "odlične grudi" (iako mi je zadnji kompliment sada malo sumnjiv). Na kraju pregleda čekao me razgovor s doktorom koji je imao zadatak sa mnom prokomentirati sve moje nalaze i krvnu sliku. U ordinaciju sam ušla k'o lastavica, spremna na aplauz i ovacije.Umjesto toga dočekao me namršteni doktor koji je vrlo brzo prešao na stvar. „Gospođice, vi imate vrlo usporenu štitnjaču“. Dok je doktor prebrojavao moja krvna zrnaca, pokušavala sam dozvati gradivo iz petog osnovne te utvrditi točnu lokaciju štitnjače. Međutim umjesto traženog podatka uspjela sam prizvati samo opskurne informacije o parenju morskih konjica. Vjerujem da bi mi bilo lakše locirati dotični organ da doktor nije mljeo kao navijen. Nisam zapamtila sve, ali u principu rekao je kako su potrebne dodatne pretrage te vjerojatno uzimanje terapije. To je zvučalo dosta pretjerano, čak i za jednog namrštenog doktora. Međutim, daljnje pretrage pokazale su kako je namršteni doktor bio u pravu.Vrlo brzo sam od nekoga tko ne zna gotovo ništa o štitnjači bila primorana saznati gotovo sve. Ispalo je da je moje tijelo usred Ratova žlijezdi te da je ona knedla u grlu, koju često osjećam, moja štitnjača. Zbog spore štitnjače, taložila sam kilograme i umor. S obzirom na to da (više) nisam htjela biti uspavani hippo, bilo je nužno bolje upoznati vlastitu štitnjaču i pokušati shvatiti zašto odbija suradnju. No, to se pokazao kao zadatak kojem ipak nisam dorasla. Unatoč pokušajima da je pozovem na red i vrlo direktnim optužbama na njezin račun, ona je samo šutjela. Potpuno se povukla u sebe (odnosno u mene) i danima tvrdoglavo mučala.S obzirom na to da ipak i ja imam malo samopoštovanja, ubrzo sam prestala naganjati svoju nezahvalnu žlijezdu. Znate kako je to kada vas ignorira neki frajer (ili u mom slučaju organ), potrebno je okupirati se drugim stvarima kako ne biste mislili na to. A, moj izbor bio je zakopati se u posao i nastaviti dalje u tišini, pa neka malo ona vidi kako je to. Tko zna koliko bi to potrajalo da nije došlo do neočekivana obrata. Jednog posebno stresnog dana na poslu, osjetila sam stezanje u grlu. Što sam ga više ignorirala, to se stisak pojačavao. Nisam znala što se događa, ali sam znala da nije dobro. U panici sam izletjela na svjež zrak kako bih udahnula. Sjela sam na klupu i počela duboko disati. Umirila sam tijelo i koncentrirala se na udahe i izdahe. Stezanje u grlu lagano je popuštalo. I tad mi je sinulo. Pa to je bila Ona! Napokon se javila i pokušavala mi nešto reći. Pokazivala je što ne valja u našem odnosu i govorila: „It's not me, it's you.“I bila je u pravu. Problem jest bio u meni. Ja sam bila ta koja je odbijala suradnju. Dok je štitnjača gledala svoja posla, počela sam je maltretirati. Gnjavila sam je na poslu, ali i prekovremeno. Ona se opirala, dok sam je nemilice šopala stresom, ne dozvoljavajući da ga izbaci van. Čovječe, vršila sam mobbing nad njom. Živeći u uvjerenju kako je nepošteno i razmaženo kukati o svojim problemima pred frendovima, zapravo sam bila nepoštena samo prema njoj. I prema sebi.Odjednom je stezanje potpuno nestalo i napokon mi je došlo iz štitnjače u glavu da je okej ljudima reći kako se osjećaš. A bome i da si odgovoran za sve svoje organe, a ne samo za kosu i nokte (iako su i oni strašno bitni). Moja nova misija bila je biti dobar frend i svojoj štitnjači, a ne samo drugima. I tada sam shvatila, ne treba meni sretna zvijezda. Samo sretna žlijezda.
