Zašto se zatvaraju charity shopovi? Usprkos tome što je odjeće sve više

Zašto se zatvaraju charity shopovi? Usprkos tome što je odjeće sve višeSve je više odjeće, ali sve je manje one dovoljno dobre za prodaju. Uz rast fast fashiona, second-hand platformi i online preprodaje, britanske humanitarne trgovine suočavaju se s novim problemima U Velikoj Britaniji svake se godine charity shopovima donira oko 350.000 tona odjeće. Ipak, unatoč tolikoj količini, budućnost brojnih trgovina koje ovise upravo o donacijama postaje neizvjesna. Oxfam razmatra zatvaranje čak 100 od svojih 500 trgovina u Ujedinjenom Kraljevstvu, dok je British Heart Foundation već najavio zatvaranje 150 od ukupno 640 trgovina. Paradoks je očit: odjeće nikada nije bilo više, ali kvalitetne odjeće za second-hand prodaju sve je manje. Charity shopovi u Velikoj Britaniji imaju dugu tradiciju. Jedna od najranijih zabilježenih trgovina otvorena je u Edinburghu još 1937., a interes kupaca bio je toliki da su se ispred trgovine stvarali redovi.Desetljećima poslije second-hand više nije sinonim za nešto zastarjelo ili nepoželjno. Naprotiv, kupovina rabljene odjeće postala je dio suvremene modne kulture, povezana s održivošću, individualnim stilom i željom da se izbjegne fast fashion. A na koncu je fast fashion jedan od razloga zbog kojih se charity shopovi danas nalaze u problemima.Prema riječima Tansy Hoskins, autorice knjige Charity Shop World: An Investigation into Community, Consumption and Waste, britanske su humanitarne trgovine doslovno zatrpane odjećom. Problem nije u manjku donacija. Problem je u tome što s tim donacijama učiniti.Velik dio odjeće koju primaju nije dovoljno kvalitetan za prodaju u trgovini. Umjesto da pronađe novog vlasnika, završava kod tvrtki za recikliranje ili kao tekstilni otpad. Vrijednost takve robe pritom je drastično pala: prosječna cijena koju humanitarne organizacije dobivaju za kilogram rabljene odjeće u posljednjih je deset godina pala s 45 na samo 15 penija.Drugim riječima, današnji problem charity shopova nije nedostatak odjeće, nego njezin višak i sve slabija kvaliteta. Kada je odjevni predmet jeftin, brzo proizveden i namijenjen kratkom vijeku trajanja, manja je vjerojatnost da će nakon prvog vlasnika imati veliku vrijednost na second-hand tržištu. To mijenja cijeli put odjeće: od kupnje, preko nošenja i doniranja, do eventualne ponovne prodaje ili recikliranja.Istodobno se mijenja i ponašanje potrošača. Ako imamo kvalitetniji komad koji više ne želimo, više ga ne moramo odnijeti u charity shop. Možemo ga fotografirati i ponuditi na Vintedu, eBayu ili nekoj drugoj platformi za preprodaju.Tako se second-hand tržište seli iz fizičkih trgovina u digitalni prostor.Online platforme nisu nužno neprijatelj humanitarnih trgovina. Problem je složeniji. I same humanitarne organizacije koriste eBay i druge digitalne platforme kako bi vrijednije komade prodale po višoj cijeni. Jedan voditelj charity shopa objasnio je na Redditu da se kvalitetniji predmeti koje trgovina dobije često stavljaju na eBay kako bi se za humanitarnu organizaciju ostvario što veći prihod. Istodobno raste broj ljudi koji u charity shopovima pronalaze komade koje potom preprodaju online.Pogledajte galeriju rujanske špiceNa prvi pogled riječ je o konkurenciji, ali taj proces može funkcionirati i kao svojevrsni začarani krug u suprotnom smjeru: preprodavači donose novac trgovinama, a svojim objavama i sadržajem dodatno populariziraju second-hand modu. Promijenio se i status rabljene odjeće. Nekada je kupovina u charity shopu za mnoge bila nešto što se nije nužno željelo javno isticati. Danas je upravo suprotno: potraga za vintage komadima, neočekivanim modnim nalazima i dizajnerskim predmetima postala je dio kulture thriftinga.Second-hand trgovine više nisu samo mjesto za kupnju jeftine odjeće. One su postale dio modne ekonomije u kojoj se traže jedinstveni komadi, dobra kvaliteta i mogućnost preprodaje. A društvene mreže dodatno su promijenile način na koji gledamo takvu kupovinu. Pronaći dobar komad u charity shopu danas može biti jednako zanimljivo kao pronaći novu kolekciju u trgovini. Slika ipak nije potpuno crna. Robin Osterley iz Charity Retail Associationa odbacuje tvrdnje da se sektor nalazi u krizi. Priznaje da trgovine imaju problema s rastom troškova i održavanjem profitabilnosti, ali ističe da se sektor istodobno prilagođava novim okolnostima. Jedan od trendova je otvaranje većih trgovina, dok se manje poslovnice zatvaraju. Sve je važnija i online prodaja, a u budućnosti bi se u obradi donacija mogla koristiti i umjetna inteligencija – od prepoznavanja predmeta do njihova opisivanja i postavljanja na online platforme.Čini se, dakle, da budućnost charity shopova možda nije u nestanku, nego u promjeni njihova modela. Priča o britanskim charity shopovima zapravo govori o mnogo većoj promjeni u modi. Problem više nije kako pronaći dovoljno odjeće, nego kako upravljati golemom količinom odjeće koju već imamo. Fast fashion proizvodi sve više komada, potrošači ih sve brže mijenjaju, charity shopovi primaju ogromne količine donacija, a platforme poput Vinteda omogućuju da se odjevni predmeti ponovno stave na tržište gotovo bez posrednika.Istodobno, ono što postaje sve vrjednije nije količina, nego kvaliteta, trajnost i mogućnost ponovne prodaje. Možda je upravo u tome najveća promjena second-hand mode: odjeća više nije samo nešto što kupimo, nosimo i odbacimo. Ona može imati nekoliko života – ali samo ako je dovoljno kvalitetna da ih preživi.

second hand