Monografska izložba posvećena Ricku Owensu, jednom od najutjecajnijih dizajnera suvremene mode, otvorena je u pariškom muzeju mode Palais Galliera. Pod naslovom “Temple of Love”, izložba obuhvaća više od tri desetljeća Owensova rada, od ranih dana u Los Angelesu do avangardnih pariških kolekcija te pokazuje i demonstrira dosljedan razvoj njegovog prepoznatljivog modnog jezika.Izložba je koncipirana u bliskoj suradnji dizajnera i muzeja, uz kustoski potpis Alexandrea Samsona, voditelja odjela za modu od 1947. do danas. Postav odstupa od uobičajenih retrospektivnih formata: fokus nije na linearnom pregledu, već na tematskoj i atmosferskoj interpretaciji Owensova stvaralaštva. Riječima samog kustosa, “simbolično, otvoreno, nježno”, oblikovan je prostor koji reflektira misaoni proces iza odjeće.U prvom dijelu izložbe posjetitelje dočekuje mračna prostorija obložena tkaninama, gdje se siluete pojavljuju kao artefakti u polu-intimnim nišama. Fokus je na arhaičnim i arhetipskim elementima Owensove estetike: volumen, dekonstrukcija, produžene proporcije i minimalistička monokromija. Prikazani su rani radovi rekonstruirani u suradnji s bivšim suradnicima, kao i ključni lookovi s pariških revija, koji čine temelj Owensove modne filozofije.Kakve ćemo sandale nositi ovog ljeta? Na sniženju u Zari ima efektnih komada po super cijenama:Druga prostorija otvara se svjetlu. Prvi put u povijesti muzeja, prirodna svjetlost ulazi u galerijski prostor, ukazujući na promjenu tona i poetike. Ovdje je moguće pratiti razvoj Owensove forme, od grubih, kožnih komada prema sofisticiranijim, gotovo arhitektonskim strukturama. Fokus ostaje na produljenju siluete i reinterpretaciji tijela kroz konstrukciju: kosi rezovi, uski rukavi, skriveni jersey koji omogućuje pomak i transformaciju tijela u hodu.Modni jezik Ricka Owensa temelji se na arhitekturi. Za razliku od skiciranog pristupa modnih dizajnera poput Lagerfelda, Owens ne crta, već gradi. Njegov dizajnerski proces bliži je onom kipara: volumen i masa u prvom su planu, dok forma proizlazi iz promišljene konstrukcije. Pariz je, prema riječima kustosa, pridonio razvoju tog jezika, uz utjecaje brutalizma, Le Corbusiera i katoličke ikonografije.Religijske reference, simbolika Krista i liturgijska odjeća pojavljuju se u izložbenom narativu ne kao provokacija, već kao alat za istraživanje identiteta. Owensova osobna povijest, odrastanje u katoličkoj zajednici na periferiji američkog društva, u postav i njegov rad uvodi pitanje marginalnosti, transformacije i pripadnosti. Glazbena podloga, među ostalim i čitanje tekstova Jorisa-Karla Huysmansa koje Owens interpretira na francuskom, produbljuje atmosferu kontemplacije.Izložba nema središnji komad; naglasak je na cjelini. Siluete nisu izložene kao individualni objekti, već kao dijelovi jednog narativa o tijelu, moći, spolu i različitosti. Owensova moda nije usmjerena prema sezonalnosti, već prema ideji kontinuirane reinterpretacije. U tom je smislu ova izložba istovremeno dokument i prostor dijaloga između dizajnera, kustosa i publike.Rick Owens, američki dizajner meksičkog podrijetla koji od 2003. živi i radi u Parizu, ovom izložbom potvrđuje status autora čiji je rad važan za razumijevanje suvremene mode ne samo kao industrije, već i kao umjetničke prakse. Njegov doprinos dešava se u upornom propitivanju tijela, identiteta i društvenih normi, bez potrebe za prilagodbom tržišnim zahtjevima ili površnim trendovima.“Temple of Love” tako funkcionira kao arhiv, ali i kao prostor osobne refleksije. Owensov vlastiti komentar “Nadam se da će svatko ovdje, na neki način, pronaći odraz sebe” ne poziva na identifikaciju, već na promišljanje o tome što odijevanje znači za svakog od nas. Izložba ostaje otvorena do 26. siječnja 2026.
