Irska se posljednjih godina suočava s ozbiljnim ekološkim izazovom koji sve teže skriva ispod površine te doslovno puca po šavovima pod teretom vlastitog tekstilnog otpada. Iza sjaja potrošačkog društva i pristupačne brze mode krije se sustav koji nije spreman nositi se s posljedicama prekomjerne kupnje i odlaganja odjeće. Stručnjaci upozoravaju da Irska troši dvostruko više tekstila od europskog prosjeka, dok tisuće tona odjeće svake godine završavaju na odlagalištima, bez mogućnosti ponovne uporabe ili recikliranja.Nacionalni centar za kružno gospodarstvo upozorava da će zemlja morati uložiti dodatne resurse kako bi se adekvatno nosila s rastućim problemom tekstilnog otpada. Prema podacima Rediscovery Centra, potrošnja tekstila u Irskoj trenutačno je dvostruko veća od europskog prosjeka, a procjenjuje se da čak 70.000 tona godišnje završava na odlagalištima otpada. Centar ističe da će Irska, ako želi odgovornije upravljati odbačenom odjećom, morati znatno više ulagati u infrastrukturu za razvrstavanje i obradu tekstilnog otpada.Claire Downey, izvršna direktorica Rediscovery Centra u Ballymunu, koji se već 21 godinu bavi promicanjem ponovne uporabe predmeta, osobito odjeće, kaže da Irci kupuju i odbacuju više odjeće od svojih europskih susjeda.„Irska ima iznimno visok stupanj potrošnje tekstila. Podaci pokazuju da trošimo više nego dvostruko od europskog prosjeka, koji iznosi 19 kilograma po osobi. Kupujemo oko 53 kilograma tekstila po osobi godišnje, što je izrazito visok broj, a pritom i odbacujemo ogromne količine“, navodi Downey.„Trenutno u naše kante svake godine odlazi oko 70.000 tona tekstila, uključujući obuću, torbe i modne dodatke. Kada bismo sve to pokušali zasebno prikupiti i preraditi, suočili bismo se s ozbiljnim izazovom, jednostavno nemamo kapacitete za razvrstavanje tolikih količina. Moramo ulagati u razvoj postrojenja i sustava za sortiranje.“Downey podsjeća da je obveza odvojenog prikupljanja tekstila stupila na snagu u siječnju ove godine, a u listopadu su uvedene i nove obveze. To znači da je pojačan sustav odgovornosti proizvođača te su postavljena stroža pravila o razvrstavanju prije izvoza, kako bi se spriječilo slanje neupotrebljivog tekstila u zemlje u razvoju, gdje se često nepravilno odlaže.Postoje brojni kanali za odvojeno prikupljanje tekstila, od humanitarnih organizacija do trgovina i reciklažnih punktova. Vlada je okupila sve dionike iz tog sektora kako bi unaprijedila sustav, a uskoro se očekuje i objava nove nacionalne strategije za tekstil, koja će se detaljnije baviti tim pitanjem.„Istraživanja su pokazala da možemo prikupiti mnogo više tekstila nego što trenutačno činimo, ali pravi izazov je u tome kako taj tekstil usmjeriti prema ponovnoj uporabi, da ga ponovno nosimo, popravljamo i iskoristimo materijalnu vrijednost unutar zemlje, umjesto da ga samo izvozimo, recikliramo ili spaljujemo“, dodaje Downey.Jedno od rijetkih mjesta koja se svakodnevno suočavaju s planinama odbačene odjeće je Liberty Recycling u Bluebellu, južno od Dublina. Ova neprofitna organizacija, koja zapošljava osobe u oporavku od ovisnosti, tjedno prerađuje više od 100 tona tekstila, ekvivalent osam kontejnera dužine 12 metara. Tvrtka ima reciklažne punktove u šest županija i surađuje s lancem trgovina Tesco, no procjenjuje da tako obrađuje tek 10 % ukupnog tekstilnog otpada u Irskoj.„Naš sustav omogućuje razvrstavanje prema tržištu za koje se roba priprema“, objašnjava voditelj Tom Sheridan. „Oko 8 % prikupljenog ide u naših devet trgovina u Irskoj, oko 45 % se izvozi na afrička tržišta, a 50 % odlazi azijskim kupcima. Ono što šaljemo Africi odgovara njihovim klimatskim uvjetima; ostatak ide na druga tržišta. Većina pristiglog tekstila zapravo je u izvrsnom stanju, jednostavno više nije u modi.“ Sheridan dodaje: „Ništa od toga ne bi smjelo završiti na odlagalištu ni u spalionicama. To je čista šteta za okoliš, a odjeća bi trebala doći do onih kojima je doista potrebna.“Nova Direktiva EU-a o otpadu od tekstila, koja je stupila na snagu ove godine, obvezuje države članice da pravilno razvrstavaju otpad prije recikliranja, no ne postoji obveza praćenja što se događa s neiskorištenom odjećom nakon toga. Stručnjaci zato traže veću transparentnost i odgovornost u lancu gospodarenja tekstilom.Downey ističe da se promjena ne može postići bez osobne odgovornosti: „Često u kontejnere odlažemo odjeću koja je preniske kvalitete da bi se ponovno nosila. Brza moda proizvodi tekstil bez trajne vrijednosti, pa ako ga šaljemo drugima, ne možemo očekivati da će ga netko ponovno upotrijebiti.“ Potrebno je, kaže, poticati kružno razmišljanje i smanjiti količinu kupnje.Vlada razmatra uvođenje financijskih potpora za radionice popravaka i ponovne uporabe kroz porezne olakšice, vaučere za popravke ili subvencije, jer su to aktivnosti koje se teško natječu s jeftinom novom odjećom.„Ako pokušavate prodavati rabljenu odjeću, teško se možete nositi s konkurencijom brze mode i njezinih niskih cijena. Potrebno je pronaći načine da te aktivnosti postanu održive“, kaže Downey.Iz Ministarstva za klimu, energiju i okoliš poručuju da Irska snažno podupire revidiranu EU Direktivu o otpadu, koju nazivaju „prekretnicom“ u borbi protiv prekomjerne proizvodnje i zagađenja tekstilnog sektora.„Rješavanje problema tekstilnog otpada ključan je korak prema održivosti, borbi protiv klimatskih promjena i prelasku na kružno gospodarstvo. Ministarstvo izrađuje Nacionalnu politiku i plan za kružni tekstil te započinje izradu nacrta za proširenu odgovornost proizvođača u tom sektoru. Revidirana direktiva, u kombinaciji s našim nacionalnim politikama, bit će ključan alat za ograničavanje trenda brze mode, povećanje ponovne uporabe i recikliranja te smanjenje ekološkog otiska tekstilne industrije.“Prema europskim pravilima, Irska mora novu direktivu u potpunosti prenijeti u nacionalno zakonodavstvo do lipnja 2027. godine.
