U svijetu mode, logotip nije tek znak, već identitet, simbol moći i kulturni kod. Upravo zato u današnjoj vizualnoj kulturi, u kojoj se vrijednost često čita kroz sliku, tipografiju i ime modne kuće, logotip postaje više od grafičkog elementa: on je portret brenda, njegova javna gesta i emocionalni potpis. U tom kontekstu, povijest logotipa modne kuće Dior posebno je zanimljiva jer pokazuje kako se modni identitet ne gradi samo tkaninom, krojem i siluetom, već i slovima. Od svog osnutka 1946. pa sve do danas, kuća Dior vješto je mijenjala i prilagođavala svoj logotip duhu vremena, uvijek zadržavajući ono što čini njezinu bit, a to je francuski chic, elegancija te jasnoća stila. U moru logotipova ispisanih velikim tiskanim slovima, prije nekoliko mjeseci nova vizualna smjernica kuće Dior označila je suptilan, ali za brend poput ovoga značajan povratak korijenima. Naime, Jonathan Anderson, koji je početkom 2025. preuzeo ulogu kreativnog direktora, objavio je da se Maison vraća izvornom logotipu Christiana Diora iz 1946. godine, izvedenom u tipografiji Cochin.Kako je sam Anderson objasnio za francuske medije, cilj ove promjene nije nostalgični povratak prošlosti, već proces „dešifriranja da bi se ponovno kodiralo“, svojevrsna tabula rasa, polazište za novo poglavlje Diorove priče. Velika tiskana slova koja su od 2018. tvorila strogi natpis “DIOR” sada ustupaju mjesto obliku s velikim početnim slovom „D“ i nastavkom malim slovima, gestom koja ponovno uspostavlja tipografsku eleganciju i francusku tradiciju kuće.Za sada se novi logotip pojavljuje diskretno, na etiketama, tekstilnim detaljima i ponegdje na modnim pistama, ali njegova poruka je jasna: povratak autentičnosti i humanosti u vizualni jezik luksuza. Pogledajte galeriju Dior za proljeće 2026. Ovaj font ima značaj, jer kada je Christian Dior 1946. osnovao svoju kuću visoke mode, odabrao je pismo duboko ukorijenjeno u francusku grafičku tradiciju. Naime, tipografija Cochin, koju je 1912. dizajnirao Georges Peignot, ime je dobila po graveru iz 18. stoljeća, Charlesu-Nicolasu Cochini. To je elegantan serifni font, tanak, oštar i ritmičan, a opet vrlo ženstven. Kako su desetljeća prolazila, Diorov se vizualni identitet postepeno razvijao. Uz klasični logotip u Cochin fontu, Marc Bohan je 1967. stvorio čuveni monogram „Oblique“, slova „Dior“ utkana u žakard tkanine za modne dodatke. Javnosti je predstavljen 1969. i ubrzo postao svojevrsno drugo pismo kuće, ono koje se ciklički vraća, od Gallianova razdoblja do suvremenih reinterpretacija.Od 1990-ih nadalje, logotip i monogram vodili su dijalog između klasične diskrecije i eksplicitne vidljivosti brenda. Tijekom ere Hedija Slimanea početkom 2000-ih pojavljuje se muški logotip „Dior Homme“, pisan velikim tiskanim slovima, što je označilo početak prepoznatljivog, strogo tipografskog identiteta koji će kasnije pratiti i parfemsku liniju istog imena.Između 2016. i 2018., Dior, poput mnogih luksuznih kuća, prolazi kroz proces tzv. “blandinga”, pojednostavljenja logotipa u neutralne, minimalističke oblike.Tada novi natpis “DIOR” u potpunosti velikim slovima postaje globalni standard, prilagođen digitalnim medijima i estetici internetske ujednačenosti. Taj smjer poklapa se s dolaskom Marie Grazie Chiuri i Kima Jonesa, koji su modnu kuću usmjerili prema suvremenoj inkluzivnosti i digitalnoj prepoznatljivosti. No, Andersonov povratak logotipu u Cochin pismu suprotan je tome, on ne briše prošlost, već je rekontekstualizira, vraća logotip u dijalog s poviješću tipografije, tiskarstva i francuske umjetničke tradicije. Ovaj potez vraća Dioru prepoznatljiv glas u vizualnom pejzažu koji je postao previše generički.Istovremeno, “Oblique” nije nestao, on i dalje živi na teksturama, torbama i platnima, u dijalogu sa službenim logotipom. Dior tako ponovno uspostavlja dva jezika: jedan pripada području povijesti i nasljeđa, drugi modnoj površini, pokretu i svakodnevnom kontaktu s publikom.
