Neki će se sjećati najpoželjnijih ljetnih sandala prošlog desetljeća poput Dior Dway natikača ili radikalnijih Gucci slides koje su bile jedan u nizu odjevnih predmeta pogođenih neutaživom logomanijom. Bio to decentni Christian Dior natpis ili kričave crveno-zelene Gucci pruge, svatko je želio šetati u cipelama preplavljenim oznakama omiljenog brenda. Onda, nakon godina kulture pokazivanja (eng. flex), pojavio se kontraefekt i sve s logom postalo je bezukusno i lako za lažirati. Tada je započela era tihog luksuza i 'tko zna, zna' filozofije. Predvodnici pokreta bili su brendovi poput Bottege Venete, Brunella Cucinellija i Loro Piane.Klasični ladanjski stil postao je najpoželjnija estetika, a poznavanje i posjedovanje navedenih brendova bilo je statusni simbol. Za one koji se estetski nisu pronalazili u otmjenom stilu, alternativa je bio Maison Margiela koji je u to doba počeo svoj rast u mainstreamu, a diči se principom dekonstrukcije uključujući i vlastiti logotip (sastoji se od četiri šava na mjestu gdje stoji etiketa).Danas, par godina nakon vrhunca quiet luxury trenda, brendovi sve više eksperimentiraju s repozicioniranjem logotipa u pozitivno obilježje marke. Mnogi mijenjaju stare fontove i dizajne za suptilnije ili kreativnije varijante jer logo prelazi iz jedinstvenog simbola brenda u multifunkcionalni trademark koji se prilagođava svakom komadu. Najnoviji i jedan od najuspješnijih pothvata u toj misiji viralne su Loewe Type Fussbett sandale koje su prije nekoliko dana došle u dućane, a već su osvojile kupce diljem svijeta. Dizajneri u Loeweu ovaj su put izabrali siluetu natikača sličnu klasičnim Birkenstocksicama, ali metalne kopče namjestili su na način da ispisuju riječ LOEWE. Na prvi pogled, skoro nitko ne bi shvatio da je riječ upravo o Loewe sandalama, a zapravo je logo skriven u vidljivom detalju što je savršeni odgovor na obe suparničke struje; i logomaniju i tihi luksuz.Loewe je jedan od rijetkih primjera koji je i prije logomanije imao suptilniji logo zahvaljujući španjolskom umjetniku Vicenteu Veli. On je logo osmislio kao omaž tradicionalnim kožnim pečatima zbog povijesti kuće u kožarstvu.Jonathan Anderson je, prije odlaska u Dior, taj više od pedeset godina star logo održao elegantnim, a identitet brenda gradio je kroz estetske odluke i samu odjeću. Tako se desio i viralni trenutak kada je netko na tadašnjem Twitteru neobičnu rajčicu opisao kao Loewe rajčicu. Anderson je kasnije dizajnirao šaljivu rajčica torbu, a ubrzo nakon, svojim uspjehom zavrijedio najpoželjniju poziciju u svijetu mode.Od kada je došao u Dior, Anderson je vratio DNA brenda povratkom na stari logo koji je Maria Grazia Chiuri zamjenila jednostavnim tiskanim fontom. Jednu od njenih najuspješnijih inovacija, Dior Book torbu, sestru spomenutih Dway sandala, ogolio je i od nje uzeo samo oblik i doslovno shvatio ime pa je pretvorio u korice poznatih knjiga. Novi-stari logo kod ljudi je uzrokovao simpatiju zbog nostalgije pa je njegova prisutnost na komadima bila odmah prigrljena.Andersonov najveći rival, Matthieu Blazy u Chanelu, došao je iz Bottege gdje je zbog nedostatak loga, njihov intreccio materijal postao svojevrsni logotip. On je iz takvog konteksta morao doći u jedan od najpoznatijih brendova s najprepoznatljivom ikonom isprepletenih slova C i upotrijebiti ih na način koji će biti privlačan današnjoj publici. U tom je naumu uspio jer su komadi poput traperica sa CC zatvaračem ili bluze s linijama koje iz daleka čine logo, postali neki od najprodavanijih predmeta.Novom valu logomanije pridružili su se i brojni drugi dizajneri: Pradin trokut postao je prazan, Jacquemus je uveo suptilni J na različitim mjestima (petlja za remen ili obiješanje na kuku) ili Louis Vuittonovi gumbi s LV šavom.U krugu trendova, ovaj je definitivno najviše bezvremenski, a komadi koji nastanu u tom tonu, bit će odlični kolekcionarski kapital. Ipak, samo je pitanje vremena kada će monogrami ponovo uzrokovati maniju koju će neizbježno zagušiti prezasićenost i ciklus će se nastaviti.
