Hrvatsko narodno kazalište za par dana predstavlja novo izdanje jednog od najomiljenijih baleta, „Orašara“, fantastične bajke o djevojčici Klari čiji drveni lutak oživi i pretvara se u junaka s kojim proživljava niz pustolovina. Čarobna glazba Petra Iljiča Čajkovskog i dalje je temelj ove svevremene priče, koja ostaje bliska publici svih generacija, no nova produkcija donosi svježu, ambiciozniju interpretaciju.U nadolazećoj sezoni „Orašar“ stiže u verziji koju je oblikovao legendarni ruski baletan Rudolf Nurejev, prema koreografiji Mariusa Petipaa i Lava Ivanova. Nurejev je svojeg „Orašara“ postavio 1967. godine u Kraljevskom švedskom baletu, oslanjajući se na libreto inspiriran verzijom priče Alexandrea Dumasa.Nurejev je dodao psihoanalitičku dimenziju prema kojoj su u snovitu doživljaju mađioničar Drosselmeyer i Princ ista osoba, utjelovljenje idealnog muškarca i simbol sazrijevanja.Ta povijesna i koreografska baština poslužila je kao polazište francuskom scenografu i kostimografu Jérômeu Kaplanu, koji potpisuje vizualni identitet nove zagrebačke produkcije. U glavnim su ulogama nacionalni prvaci Baleta HNK Zagreb, Iva Vitić Gameiro i Guilherme Gameiro Alves.Ravnatelj baleta HNK Massimiliano Volpini i kostimograf Jérôme KaplanKaplan ističe kako je za kostime i scenografiju ključna inspiracija došla iz ranog 19. stoljeća, razdoblja koje se stilski povezuje s izvornim Hoffmannovim tekstom, ali i s Nurejevim postavama baleta u Stockholmu i Londonu.„Odabrao sam bidermajerski stil jer upravo tada nastaje Hoffmannova priča, a u tom je duhu Nurejev prvotno i oblikovao svoju verziju. To je povratak korijenima, zadržavajući pritom germanski kulturni kontekst i ideje Freuda, koji su važni u novijim produkcijama u Parizu i Beču“, objašnjava Kaplan.Za Klarin san Kaplan uvodi vizualni koncept quillinga, odnosno umjetnosti savijanja i rolanja papira, koja je bila iznimno popularna u 18. i 19. stoljeću, osobito u izradi predmeta religijske namjene. „Trebalo je pronaći jedinstvenu estetiku čitavog drugog čina, koja se jasno razlikuje od stvarnosti badnje večeri. Quilling mi je omogućio da odgovorim i na pitanje: kako bi mlada djevojka s početka 19. stoljeća sanjala – i to estetski i vjerodostojno?“Jedan od ključnih scenografskih izazova bio je i fluidan prijelaz između stvarnosti i sna, koji se u Nurejevljevoj verziji događa više puta. „Zato sam osmislio samo jedan set plavih kulisa koje se, uz pomoć svjetla, jednostavno pretvaraju u zvjezdano nebo“, kaže Kaplan.U izradi kostima Kaplan ostaje vjeran istom razdoblju, ali ga interpretira suvremenim senzibilitetom tipičnim za njegov opus.Najvažnije je osvježiti klasični balet ne narušavajući njegovu bit. Kostim mora izraziti karakter, ali prije svega mora naglasiti plesača i koreografiju“, ističe umjetnik, koji u svojem radu uvijek spaja povijesnu autentičnost i modernu čitljivost.Posebno se ističe konceptualna nit povezanosti likova: tu je Orašar-lutka s kojom Clara pleše; potom se pojavljuje Orašar na bijelom konju, odjeven u isti kostim kao lutka; a zatim i Princ, koji nosi isti dublet, jer je u Klarinu snu upravo Orašar taj koji se preobražava u junaka.„Diljem svijeta, osobito u SAD-u, pretjerano naglašavanje Orašara postalo je kičasto, pa je tako izgubilo dramaturšku jezgru. A istinska priča govori o djevojčici koja sazrijeva i u snu doživljava svoj prvi romantični fantazam“, naglašava Kaplan koji lutku kroz balet fino dozira.Među najraskošnijim kostimima su pak oni za divertissement, španjolski, arapski, ruski, kineski i pastoralni prizor, koje Kaplan opisuje kao osobito drage, upravo zbog njihove razigranosti i stilske raznolikosti.Kaplanovo veliko međunarodno iskustvo dodatno oblikuje i ovaj „Orašar“. S Ballets de Monte-Carlo surađuje od 1992. godine, a scenografije i kostimi za „Romea i Juliju“, „Pepeljugu“, „Casse-Noisette Circus“ i „Šeherezadu“ postavili su ga među najcjenjenije europske autore. Kao prvi francuski scenograf koji je radio s Nacionalnim baletom Kine, u Pekingu je 2001. stvorio kostime za kultnu produkciju „Raise the Red Lantern“ u režiji Zhang Yimoua.Radio je i za Opéru de Strasbourg, Shanghai Ballet Company, Comédie-Française, Northern Ballet, Royal Danish Ballet, Mikhailovsky teatar u Sankt Peterburgu, Teatro alla Scala, Deutsche Oper Berlin, Australian Ballet i Houston Ballet – potpisujući vizualne koncepte baleta kao što su „The Sleeping Beauty“, „The Kermesse in Bruges“, „Don Quijote“, „Spartak“ i „Sylvia“.Svoje umjetničko školovanje stekao je u Parizu na prestižnoj École de la Rue Blanche (ENSATT), a od kraja 1980-ih oblikuje scenografije i kostime za kazalište, operu i balet diljem svijeta.Nova zagrebačka produkcija „Orašara“, kroz Kaplanovu stilsku estetiku i Nurejevljevu koreografsku viziju, vraća publici čaroliju koja proizlazi iz spoja tradicije, umjetničkog zanata i suvremenog pogleda na jednu od najpoznatijih baletnih priča svih vremena.
