Diplomirana si novinarka, radila si u struci, a onda se prebacila u ugostiteljske vode, u kojima i danas uspješno plivaš. Kako je do toga došlo i kako bi opisala taj posao? Kako je voditi jedan od najpoznatijih restorana u Hrvatskoj?– Nakon završenog Fakulteta političkih znanosti neko vrijeme radila sam u pisanim medijima, no kako sam se već s 25 godina vjenčala i postala majka, mojoj novinarskoj karijeri ubrzo je došao kraj. Nisam mogla spojiti malo dijete i novinarski posao. Suprug je tad imao prvi japanski restoran na ovom području, Takenoko, i učinilo mi se zanimljivim da se i ja uključim u kreativni dio ugostiteljstva. Naime, ja sam više zadužena za marketing i vizualni dio restorana, dok suprug obavlja operativni dio. Koliko god se taj posao činio lagan i zabavan, vođenje restorana je jedan jako kompleksan i zahtjevan posao. Naš cilj je da usrećimo svakog gosta, da od vrhunske, kvalitetne i svježe namirnice, uz pomoć mašte, rada i truda našeg osoblja napravimo jelo zbog kojeg ćete se rado vraćati u naš restoran. Još uvijek vjerujemo u ono da se na svakom tanjuru osjeti je li neka hrana pripremana s ljubavlju ili nije.Usprkos brojnim nagradama i priznanjima koje je Takenoko dobio, naša su najveća nagrada zadovoljni gosti. Ciljevi cijelog tima postavljeni su visoko, na način da perfekcionizam i dosljednost svakog i najmanjeg detalja uvijek moraju biti zadovoljeni. I uz pomoć toga smo odradili onaj najteži dio, da već godinama budemo pri vrhu hrvatske gastronomske scene. Svaki dan je za nas novi izazov i tome se veselimo.Zašto baš japanski restoran? Otkud ljubav prema Japanu? Koji su tvoji dojmovi o toj zemlji?– U vrijeme kada je otvoren Takenoko nije se mnogo znalo o japanskoj kuhinji u Hrvatskoj, ali ni u okolnim zemljama. To je kuhinja koja je u svijetu jako cijenjena i smatra se jednom od najzdravijih kuhinja. Iznimno je bogata vlaknima, a siromašna mastima. Poznato je da su Japanci jedni od najdugovječnijih ljudi na svijetu. Koristi se puno žitarica, povrća, svježih namirnica i ribe, algi, a jako malo industrijski prerađene hrane i šećera. Upravo ta jednostavna i zdrava kuhinja učinila nam se idealnom za naše podneblje. Osim zdrave prehrane, Japancima je iznimno važan i način i izgled serviranja hrane pa kažemo da Japanci jedu očima. U hrani uživaju polako i nikada ne jedu više nego što je potrebno.Za posjeta Japanu shvatila sam da su neka jela u japanskim restoranima izvan te zemlje ipak malo prilagođena nama strancima. Oni koriste puno manje začina, više sirove hrane i sve je nekako blažeg okusa. Svako jelo savršeno je prezentirano i usklađene su sve njegove komponente. Japan me oduševio svojom mirnoćom, jednostavnošću, čistoćom, hramovima, arhitekturom, poviješću, a ponajviše svojom kuhinjom. U Japanu na svakom uglu možete pojesti fino i ukusno jelo. Ljudi su jako mirni i ljubazni, sve je savršeno posloženo i vlada savršeni red. Kyoto mi je jedan od najdražih gradova koje smo posjetili. Grad s tradicionalnim drvenim kućicama, pregršt budističkih hramova, prekrasnih vrtova. Tamo možete satima šetati kroz šumu bambusa, uživati u ceremoniji ispijanja čaja, meditirati, posjetiti i naučiti nešto o životu gejši i, naravno, isprobati bezbroj tradicionalnih japanskih jela.Je li Hrvate trebalo dugo uvjeravati u blagodati japanske kuhinje? Što, recimo, danas najčešće naručuju u vašem restoranu?– Hrvatska kuhinja dosta se razlikuje od japanske pa je svakako u početku trebao jedan period dok se ljudi nisu naviknuli na te okuse. No kako smo mi jedan radoznao narod i volimo svašta probati, tako su naši gosti jako brzo zavoljeli Takenoko. Mislim da su prepoznali kvalitetu i vrijednost japanske kuhinje, ali i rad cijelog tima u Takenoku. Naši kuhari stalno se usavršavaju, prate svjetske trendove, isprobavaju nova jela i stvaraju kvalitetnu gastronomsku priču koja traje već godinama.Na meniju našeg restorana možete naći od klasičnih japanskih jela poput sashimija, raznih vrsta sushija, dobro poznatog black coda do naših spring rolla na koje smo jako ponosni. Naime, naš kuhar osmislio je recept za spring rolle koje su postale jedno od najprepoznatljivijih jela restorana i koje gosti već dugo obožavaju. Svaka karta dobro je osmišljena i ukomponirana tako da se koriste sezonske svježe namirnice te najkvalitetnija riba poput tune, za kojom su ludi u Japanu, ali i da bude inovativna i zanimljiva.Krajem prošle godine smo otišli i korak dalje te smo, osim hrane, htjeli ponuditi i jednu barsku priču i otvorili smo Takenoko bar na Cvjetnom trgu. Cilj je bio da na jednom mjestu možete popiti najfiniji koktel, vrhunski japanski viski i sake, rum, zapaliti cigaru i uživati u ugodnom ambijentu i glazbi. Nagrađivani tim barmena radi koktele s potpisom, koje možete probati samo u Takenoko baru. Kolači su isto jedan od noviteta u baru, tako da stalno idemo naprijed, razvijamo nove ideje i volimo nove izazove.Majka si dvoje tinejdžera, sama si rekla da si rano postala majka... Koje su prednosti toga, ima li možda i neki nedostatak?– Majka sam Tije koja ima 15 godina i Tonija koji ima 14 godina i to je najvažnija uloga u mom životu. Rano sam postala majka i nikada nisam požalila zbog toga. Kada si mlađi, sve ti je puno lakše. Lakše je ne spavati noću, trčati za dvoje djece koji su razlike samo 16 mjeseci, proživljavati njihove prve temperature, izbijanja zubića, plač… sve je nekako lakše kad si mlad.Mislim da sam tada bila puno bezbrižnija i opuštenija. Djeca su uvijek s nama putovala, sudjelovala u svakom segmentu našeg života, tako da mogu reći da smo jako povezani. Različiti su i posebni svaki za sebe te je izazov prilagoditi se i izgraditi kvalitetan i prisan odnos. Ja sam brižna i topla majka koja ih stalno nešto ispituje i gnjavi pa im nekada idem na živce. Ali takva je i moja majka i sada sam jako zahvalna na vrijednostima i ljubavi koju mi je dala..Jedna si od najbolje odjevenih žena u Zagrebu, česta si gošća street style rubrika. Kako bi opisala svoj stil? Koji komadi u tvom ormaru prevladavaju? Što je ključno?– Hvala, ali ja mislim da Zagreb ima jako puno žena sa stilom. Mislim da se stil gradi, kako sazrijevaš i usavršavaš se tako i tvoj stil postaje bolji. Ne pratim nikada slijepo trendove i nikada ne bih obukla na sebe nešto što mislim da mi dobro ne stoji ili u čemu se loše osjećam samo zato što je to trenutačno u trendu. Nekada volim kombinirati nespojive stvari i mislim da upravo to daje posebnost, tj stil svakom od nas. Smatram da u kombiniranju uvijek trebaš biti svoj, pomalo odvažan i zaigran. Jako volim rokerski stil, crnu neboju, kožne odjevne predmete, predimenzionirani nakit.Imaš li u glavi uvijek unaprijed složenu kombinaciju za neku priliku ili to ostavljaš za zadnji čas? Imaš li neke favorite u ormaru koji uvijek spašavaju situaciju?– Uvijek si unaprijed u glavi složim neku kombinaciju, posebno ako se radi o važnoj prilici. No najčešće to na kraju nikada ne odjenem. Prije svakog izlaska isprobam par kombinacija pa po tome kako se osjećam taj dan i izaberem ono što ću nositi. Poučena time, imam par “ziherica”, najčešće je to mala crna haljina koja uvijek spasi svaku situaciju. Kada putujem, u kofer si složim kombinacije za svaki dan, ali uvijek ponesem i nekoliko ekstra kombinacija jer nikad se ne zna!Koja su tvoja zlatna pravila šopinga? I kako zapravo najviše voliš kupovati (online, offline, na putovanjima...)?– Uvijek kupujem stihijski, nikada planirano. To je jednostavno osjećaj u meni, kada se dobro osjećam i kad imam želju za šopingom, onda kupujem. Često mi se zna dogoditi da mi trebaju traperice i danima razmišljam o njima, a na kraju kupim haljinu jer me ona oborila s nogu. Ako moram nešto kupiti, a baš mi nije dan za to, uvijek ću prije posegnuti za provjerenom kombinacijom iz svog ormara. Inače sam pobornik kupovanja offline. Volim isprobati odjeću i odmah vidjeti o čemu se radi. No kako smo u zadnje vrijeme svi primorani više kupovati online, nemam problema ni s tim jer već mogu procijeniti koji tip odjeće mi dobro stoji, a koji ne. Obožavam kupovati na putovanjima te uvijek kupujem autentične predmete iz zemlje u koju idemo. Tako imam šešir iz Japana, kakav žene nose dok rade u rižinu polju, cipele koje su ručno izradili beduini u Marrakechu…Što ti je najvažnije kod odijevanja – funkcionalnost, estetika, dress code...? Imaš li neke omiljene brendove, koje?– Kod odijevanja mi sve ovisi o prilici. Ako je dnevna varijanta, uvijek sam sklonija funkcionalnosti i udobnosti. Rijetko kada idem u grad u dnevnoj varijanti u štiklama i presređena. Uvijek su to ležernije kombinacije haljina, traperica i tenisica. No isto tako nikada nisam izašla u večernjoj varijanti u ravnoj obući i ležerno obučena. Volim napraviti razliku između dnevnog i večernjeg izlaska. Obožavam kada pronađem neki brend koji nije toliko poznat. Moj najdraži kreator je Yohji Yamamoto i općenito volim japanske kreatore. Njihova odjeća odiše minimalizmom, čistoćom linija i tamnim bojama. U mom se ormaru može pronaći i H&M;, Zara, Levis, Bazilika, Rotate, Attico…Kako se opuštaš? Imaš li slobodnog vremena i kako ga najradije provodiš?– Opuštam se u druženju s djecom i obitelji, u prirodi, uz dobar film i knjigu. Obiteljska putovanja uvijek me vesele jer tada provodimo najviše vremena zajedno, upoznajemo nove kulture, istražujemo i kvalitetno se družimo.Volim i ručkove sa svojim prijateljicama koji više nisu tako česti zbog užurbanog načina života, ali su jako vrijedni. Volim jako i more, meni je svaki kontakt s morem odmor za dušu i tijelo.I za kraj – kako podnosiš sve što nam se dogodilo ove godine, kako su korona i potres utjecali na tebe i na posao?– Ova 2020. baš je neka čudna godina, ne mogu reći da mi je najmilija. Što se tiče korone, to je nešto novo što je zadesilo cijeli svijet, pa tako i nas i naš posao. Mislim da život ne može i ne smije stati, moramo se paziti i čuvati, ali i nastaviti živjeti. I to će proći.Potres je bio neugodan, u tim sam se trenucima jako bojala. Ni sad mi nije baš svejedno kada osjetim i ove znatno slabije potrese. No uvijek se trebamo sjetiti da je nekome još i gore i da ponekad jednostavno moramo stisnuti zube i odraditi i preživjeti najbolje što znamo i možemo. Poslije kiše uvijek dolazi sunce.Bliži nam se druga listopadska subota, što znači da je vrijeme za novu Divu Zvijezda jesenskog izdanja je Nives Đačić, vlasnica japanskog restorana Takenoko
