Od talijanskih manufaktura luksuznih tkanina do industrijskih pogona srednje i istočne Europe, tekstil je oblikovao čitave gradove, radne zajednice i izvozne strategije. Ujedno je riječ o industriji koja ima duboke veze s nizom drugih sektora, od automobilske i medicinske industrije do obrane i građevine – čime njezina važnost daleko nadilazi modu i potrošačku robu.No, u posljednjih nekoliko godina, ova kompleksna industrijska mreža počela je pokazivati znakove ozbiljne destabilizacije. Globalizacijski pritisci, promjene u obrascima potrošnje, digitalizacija prodajnih kanala i sve stroži regulatorni zahtjevi postupno su nagrizali njezinu konkurentnost. Istovremeno, europski proizvođači našli su se u neravnopravnom položaju u odnosu na globalne aktere koji posluju uz niže troškove i fleksibilnije regulative. Rezultat je situacija u kojoj se dugogodišnje industrijske prednosti – kvaliteta, održivost i tehnološka sofisticiranost – sve teže prevode u tržišnu prednost.U tom kontekstu čita se najnovije upozorenje Euratexa: pad sektora više nije privremen ni cikličan, već poprima obilježja duboke strukturne krize. Najnoviji podaci koje je objavila ova europska konfederacija pokazuju da se industrija kontinuirano smanjuje već najmanje tri godine. Izvješće izravno naslovljeno "Europe is losing its textile industry" naglašava da se zatvaranja tvornica diljem Europe događaju gotovo svakodnevno te brišu čitave lokalne ekonomske ekosustave.Sektor koji zapošljava oko 1,3 milijuna ljudi unutar više od 200.000 malih i srednjih poduzeća bilježi kontinuirani pad na svim razinama – proizvodnji, prihodima i zaposlenosti – još od 2022. godine.Prošle godine zaposlenost je pala na najnižu razinu u posljednjem razdoblju, uz ubrzani gubitak radnih mjesta od 4,6%. Iako je odjevni segment 2023. zabilježio privremeni rast prihoda od 5%, riječ je o inflacijskom efektu koji je u sljedeće dvije godine nestao uslijed slabljenja stvarne potražnje.Pogledajte galeriju odličnih proljetnih outfitaPrema izvješću, riječ je o složenoj kombinaciji čimbenika koji sustavno narušavaju konkurentnost Europe.Ključni problem predstavljaju visoki troškovi energije, koji su strukturno viši nego kod globalnih konkurenata. Istodobno, domaća potražnja slabi – zbog smanjenja potrošnje, procvata second-hand tržišta i rasta cijena koji pogađa i luksuzne i srednje tržišne segmente.Neizbježan faktor su i uvozi iz Azije, koji su dodatno potaknuti regulatornim prazninama poput carinskog izuzeća za pošiljke ispod 150 eura. Iako će od 1. srpnja biti uvedena naknada od 3 eura po kategoriji proizvoda, učinak dolazi prekasno. Platforme poput Shein i Temu godinama su profitirale od takvih uvjeta, dok su europski proizvođači istovremeno snosili dodatne troškove povezane s ekološkim, sigurnosnim i održivim standardima.Paradoks je očit: potražnja za odjećom postoji, što potvrđuje uspjeh Sheina i Temua, no održavanje niskih cijena i istodobno očuvanje etičke, lokalne proizvodnje nije kompatibilno. Industrija će se ili smanjiti, uz gubitak radnih mjesta i kapitala, ili će proizvodi proizvedeni uz poštene uvjete rada postati skuplji. Reforma carinskog sustava djeluje kao privremena mjera nedostatna za dubinu problema, a njezina odgođena implementacija dodatno naglašava sporost birokratskih procesa u Bruxellesu. Paralelno se radi na konsolidaciji europskog energetskog tržišta, kao i na zakonodavnom okviru poput Industrial Accelerator Acta, koji potiče kupnju proizvoda „Made in Europe“, no konkretni učinci tek trebaju biti vidljivi.Jedna od značajnijih najavljenih promjena je model tzv. „deemed importer“, prema kojem odgovornost za carine i poreze više ne bi snosio krajnji potrošač, već platforma koja robu prodaje i distribuira. Time bi se kompanije poput Sheina i Temua obvezale na obračun i plaćanje davanja te na usklađenost proizvoda s europskim standardima. Međutim, ova reforma predviđena je tek za raspravu 2028. godine.Predsjednik Euratexa, Mario Jorge Machado, upozorava: Europa mora djelovati brže i odlučnije želi li očuvati svoju industrijsku bazu. Svaki tjedan zatvaraju se tekstilne tvrtke, proizvodnja se seli izvan kontinenta, ovisnost raste, a ukupni ugljični otisak se pogoršava – upravo suprotno od deklariranih ciljeva europskih politika.Euratex zagovara konkretne mjere: smanjenje troškova energije, pojednostavljenje birokracije, strožu kontrolu sigurnosnih i ekoloških standarda za uvozne proizvode te obvezu da velike strane platforme imenuju pravnog predstavnika unutar Europske unije. Važno je pritom naglasiti da tekstilni sektor nadilazi modu – on je ključan za zdravstvo, obranu, automobilsku industriju, građevinu i poljoprivredu.Ambicija Europe da uspostavi kružno gospodarstvo u tekstilnoj industriji – središnji element European Green dogovora – teško je ostvariva bez snažne lokalne proizvodne baze. Prema analizi Boston Consulting Group i organizacije ReHubs, samo za razvoj sustava recikliranja potrebno je 11 milijardi eura početnih ulaganja i do 6,5 milijardi eura godišnjih troškova. Bez europskih tvornica nestaje i infrastruktura potrebna za ponovnu uporabu i reciklažu tekstila.Rizik stoga nije samo ekonomski, već i strateški i ekološki. U kontekstu dodatnih globalnih nestabilnosti, uključujući geopolitičke sukobe na Bliskom istoku, pritisak na već oslabljeni sektor mogao bi se dodatno intenzivirati.
