Moda u mom životu predstavlja puno toga. Odredila je na neki način moj život i dandanas čini me sretnom i razigranom. Moda su ljudi oko mene, sitnice, promet, moda je ritam jednog grada, moda sam ja – počela je razgovor Anita Dujić, naša diva ovog tjedna. Iako kaže da se odijeva ponajprije radi sebe, u modi beskrajno uživa, a nijedan godišnji izbor najbolje odjevenih domaćih fashionistica ne prođe bez Anite. Idealna sugovornica, ali i model u crvenom minimalističkom modnom editorijalu. – Modom se izražavam, igram i učim. Divno je gledati kako moda u Hrvatskoj iz sezone u sezonu raste, a još je divnije biti dijelom te priče. S godinama se moj modni ukus profiltrirao. Trenutačno volim Sonju Lamut, Roberta Severa, Manuela Maligeca, Tea Perića, Anu Mariju Ricov, eNVy room, Jet Lag, A’marie, dvojac Twins. Svi puno ulažu u materijale, razradu modela, krojeva, a cijene su prilagođene našim prilikama.Kako opisuje svoj stil? – On je mješavina svih mojih stanja i emocija i jako ovisan o raspoloženju. Volim kombinirati rock, boho, romantično, casual, dakle sve i svašta, ali prvo je pravilo da se osjećam dobro. Udobnost je prije estetike, no pazim da ih spojim jer vrijedi truda. Najdraži su mi klasični komadi: crna dolčevita, crne i bež balerinke, dobar baloner, bijela boyfriend košulja, crveni ruž koje je lako kombinirati.Kao što ona voli njih, tako i naši dizajneri vole Anitu pa je snimila kampanje za mnoge od njih, a udala se u haljini mladog dizajnera Manuela Maligeca koju je vidjela na pisti Cro-A-Portera i zaljubila se u nju. – Sve vizije koje sam dotad imala o vjenčanici odmah su pale u vodu. Manuel je bio jako drag i taj model odmah povukao i sačuvao od različitih snimanja – rekla je novopečena supruga. Kaže da sa zanimanjem prati i rad Stelle McCartney, Maisona Martina Margiele, Chloe i Balenciage čija je pročišćena minimalistička estetika i udobnost privlače, a sve ovo objašnjava kako je Anita postala i modna blogerica. – Znatiželja je krivac za štošta u mom životu. Zanimalo me kako će to izgledati, kako će ljudi reagirati, što imam reći o sebi i drugima. Uskoro su iza mene dvije godine bloganja i, kada se osvrnem, vidim lijepo iskustvo, puno novih zanimljivih ljudi, recepata, putovanja, mode, ma svega što me veseli. Bloganje je jedna vrsta terapije i bijeg od loših vijesti, surove svakodnevice i svega negativnog čime smo bombardirani. U mom svijetu nema mržnje, ratova, referenduma i svi su dobrodošli. Začudo, rijetko pratim druge blogove jer ne stignem, što i nije loše jer je tako manje utjecaja sa strane.”Počela je modelingom, postala blogerica, usput završila studij ekonomije, a sada se bavi set-dizajnom. Kako se vidi u budućnosti? – Vidim se upravo u ovome što trenutačno radim, a to je set-dizajn, uz ove divne hobije koji me ispunjavaju i čine boljom. No svako novo iskustvo me čini duhovno bogatijom. Uza sve to Anita ide redovito na pilates i, kad joj vrijeme dopušta, trči po nasipu uz Savu, no na prvom je mjestu plivanje koje obožava. Ukratko, u zdravom tijelu zdrav duh. Anita savjetuje: – Koncentracija na polagano disanje i bijeg u prirodu poništavači su stresa, provjereno. Priroda liječi sve i najviše volim provoditi vrijeme u njoj.Ljubav prema prirodi, međutim, nikako nije sve. Nađe se i još ponetko u njezinu životu vrijedan tog osjećaja. Nastavlja priču: – Ljubav je sve. Bez ljubavi nema života, nema sutra i ona je jedina vječna, sve drugo prolazi. Ljubav je moj glavni pokretač u životu, a imamo je onoliko koliko joj dopustimo da uđe u naša srca. Obitelj i moji prijatelji znače mi doista sve. Bez njih bi život bio pust i bezličan. To su ljudi za koje bih sve učinila. Volim ih jer me drže čvrsto na tlu i podsjećaju na prave vrijednosti”.Kako se Anita kao rođena Dalmatinka snalazi u Zagrebu koji u ovo hladno vrijeme nije baš drag ni samim Zagrepčanima? – Jako volim Dalmaciju i zna me uhvatiti nostalgija, dijelom i zato što mi je obitelj tamo. Liječim je što češćim posjetima. Život u velikom gradu mi odgovara, jednako kao i bjegovi iz grada u prirodu, ali za mene je točna ona da je dom tamo gdje je srce. Sa suprugom Ivanom mogla bih živjeti i na Marsu i tamo bismo bili sretni. No ipak sanja o nečem mnogo bližem. – Sanjam malu kućicu izvan grada okruženu šumom, svoj vrt i obitelj na okupu. Još se nije ostvarilo, ali svakako radimo na tome.”
