U vrijeme poplave modnih kuća, mikrobrendova i influencera, u doba kad moda mijenja karakter i simbole svako malo, na prvu je pravo čudo da su dvije modne kuće, pod vodstvom relativno nepoznatih dizajnera (osim modnim znalcima), među najvećim stilskim autoritetima današnjice. Prvi je primjer talijanski brend Bottega Veneta, čiji je dizajner Daniel Lee napravio ultimativnu modnu revoluciju u svijetu modnih dodataka, a drugi je Jonathan Anderson, majstor nove kreativnosti te spajanja luksuza i “street-style” formule.Daniel Lee “kriv” je za sve one pletene male kožnate torbice koje grlimo i natikače sličnog uzorka, koje danas kopiraju apsolutno svi “street style” brendovi. Na čelo kuće Bottega Veneta, koja uistinu nije razvikana poput Chanela, Diora ili Louis Vuittona, a koji obično stvaraju trendove, došao je prije dvije godine. Prije toga radio je za kompanije Celine, Maison Margiela, Balenciaga i Donna Karan te je proglašen jednim od najboljih modnih talenata današnjice. No kako je uspio od brenda koji nije u samom vrhu najutjecajnijih stvoriti jedan od najmoćnijih? Daniel Lee znao je da je povijest bitna te da svaki današnji brend, želi li se istaknuti, mora imati nešto od luksuza, starog dobrog obrtništva i tradicije. A Bottega je upravo to – pletene torbe i sandale imaju njihov motiv s pričom. Naime, brend čije je ime u prijevodu – venecijanski butik, stvoren je davne 1966. godine kao kompanija koja proizvodi fine kožnate modne dodatke. Razvili su upravo ovaj motiv, pleteni dizajn pod imenom “intrecciato”, koji je od samih početaka dio njihove stilske ponude. Upravo je njega revitalizirao modni majstor Daniel Lee i plasirao ga na sve torbe i cipele, koje su postale ultimativni hit.Osim uzorka, Lee je popularizirao i torbe koje danas grlimo, jer osim motiva, bitna je i forma. Čovjek ima “nos”, stoga je donio mekani dizajn, uveo u svijet mode kreacije koje je sasvim ugodno nositi, napušta strogu formu i odustaje od kofer-torbe. Ide u skladu s modnim trendovima općenito – želimo ljepotu, ali i udobnost. Predlaže torbicu koja ima izgled jastuka ili oblaka, ovisno o boji, u tonovima pastela i supermoderne bež. Iako ima i čvrste torbice, čak i one nude mekanu teksturu koja djeluje jako romantično i retro, jer tu su i te razne pletene varijante od debljih traka. I tako je ovaj znalac modnih dodataka postao ultimativni autoritet, iako modne kuće posljednjih godina više vole anonimne dizajnere jer su shvatile, prije desetak godina, da dizajner postaje jači od brenda, a to im se nikako ne sviđa. Stoga je Lee kao samozatajan lik shvatio da je upravo ta majstorska izrada kuće starije od 50 godina ključna stvar da bi se brend proslavio i došao u sam vrh. Trenutačno su Bottega Veneta sandale i torbe popularnije od svih drugih vodećih superslavnih brendova, a vrlo je vjerojatno da ih imate i vi koji sad čitate jer high-street dućani imaju poplavu njihovih kopija. I sve su lijepe, jer ovaj dizajn ima neku vječnu eleganciju, a opet dosta je poseban da bi se istaknuo. Ima ih gotovo svaka influencerica jer vaš “feed” vjerojatno vrvi od pletenih sandala i torbica koje spremno grle, dok jure gradom, piju kave i pružaju svoje duge noge prema kameri.No Daniel Lee nije jedini slavljenik sezone, jer baš kao što je on iz starine izvukao brend Bottega Veneta (koji prije nije toliko bio orijentiran na svijet trendova, nego luksuza i majstorske izrade), tako je i Jonathan Anderson španjolsko ime Loewe vratio na put slave. Loewe je rođen još puno prije Bottege, njegova priča počinje davne 1846. godine u Madridu. I da, oba brenda imaju povijest, danas neophodnu da bi modna kuća postala vrlo utjecajna.Iako je u svijetu mode niz novih uspješnih brendova, činjenica je da je upravo ta dugotrajnost ključ za siguran uspjeh. Naravno, ako netko to zna dobro iskoristiti. Vintage brendovi danas su poput zlatne koke koju netko samo mora modernizirati, no opet ostaviti taj retro karakter te istaknuti notu dugotrajnosti, nečega po čemu je brend specifičan. Loewe je također nastao kao proizvođač torbica i sličnih modnih dodataka od kože te su čak radili za španjolsku kraljevsku obitelj. Dakle, još jedna potpuno luksuzna priča. Iako je u novije doba Loewe predstavio odjeću, i dalje je to, donedavno, bio još jedan fini brend koji se običnom kupcu činio nedostupnim, rezerviran za gospođe koje kupuju „gospođaste“ torbe koje će nositi godinama. Anderson, jedan od najboljih modnih talenata novog doba, vratio je brend u fokus, zapravo ga modernizirao i ostavio ono što vrijedi, a to je ta posebnost modne kuće koju imaju samo dugovječne kompanije. Danas imaju i capsule kolekcije, jer Anderson je ovdje uveo “street style” priče te donio moderan duh, no ni u jednom trenutku ne zaboravlja na tradiciju i obrtničko majstorstvo koje se danas cijeni više nego ikad.Ovo su dva primjera koja svijet mode neće tako lako zaboraviti, a i lekcija za razne druge zaboravljene brendove, koji su prije stotinjak godina ili više vladali nekim davno zaboravljenim svijetom mode. U vrijeme dok su žene kupovale samo prave stvari i razmišljale o tome što će i kako nositi godinama, a svijet stila bio na strani onoga što danas nazivamo – slow fashion. Iako smo danas zatrpani stilovima te je nedavna žrtva pandemije, brza moda, bačena na koljena u samo dva mjeseca, potvrđujući da imamo previše toga, kvaliteta i tradicija uvijek će biti na cijeni. Zato direktori velikih kompanija koji žele zaradu moraju učiti na ovim primjerima jer, ako imaju nešto što je povijest davno cijenila, to „prolazi“ i danas, postavljajući upravo te karakteristike iznad svega. A kad pogledamo kakve su to kvalitetne priče i proizvodi, zasigurno da se danas, u moru “jeftilena”, nemaju čega bojati.
