'Kupujte bolje i kupujte kvalitetnije' rečenica je koja se često, poput refrena pjesme, čuje kad se govori o održivosti u modi. No, koliko bismo zapravo trebali kupovati? Prema istraživanju koje je nedavno objavljeno, vjerojatno je to mnogo manje nego što većina misli.Naime, istraživači s berlinskog Hot or Cool instituta otkrili su da bismo godišnje trebali kupovati pet odjevnih predmeta kako bismo bili u skladu s ciljem Pariškog sporazuma o klimatskim promjenama, odnosno s Izvješćem o globalnom zatopljenju od 1,5 ºC koje je pokazalo kako bi zadržavanje rasta temperature za manje od 2 ºC smanjilo rizike za ljude, ekosustav i održiv razvoj. Ako se pet komada godišnje stavi u kontekst, to bi značilo da bi kupci samo u, primjerice, Ujedinjenom Kraljevstvu u nekim slučajevima svoju potrošnju trebali smanjiti i do 80 posto.Luca Coscieme, voditelj istraživačkog programa s Hot or Cool Instituta, rekao je za Vogue kako je trenutno normalno konzumirati modu na način koji je doista pretjeran i nije u razmjeru s onim što nam je potrebno.– Konzumiramo sve više i više odjeće po nižim cijenama i s kraćim vijekom trajanja, a takav odnos prema modi šteti klimi – rekao je Lewis Akenji, upravni direktor Instituta.Ne iznenađuje činjenica da najviše troše kupci u bogatijim zemljama – tako je istraživanje pokazalo da Australija, Japan, SAD i Ujedinjeno Kraljevstvo imaju najveći ugljični otisak po stanovniku kada se govori o potrošnji u modi. S druge strane, izvan skupine zemalja članica G20, Indija, Brazil, Kina, Turska i Indonezija imaju najmanji ugljični otisak po stanovniku.Istraživači su zaključili kako je “dovoljna” garderoba ona sastavljena od 74 odjevna predmeta i ukupno 20 odjevnih kombinacija. Što nam onda, prema Hot or Cool institutu, zapravo treba u ormaru?Kao primjer istaknuli su šest outfita za posao, tri stajlinga za doma, tri za sportske prigode, dvije odjevne kombinacije za svečane i formalne prilike te četiri jakne, traperice i suknje.Akenji je istaknuo kako se radi o jako velikodušnoj procjeni. Recimo, prosječna francuska garderoba u šezdesetim godinama prošlog stoljeća sastojala se od približno 40 odjevnih komada. Vremena su se od tada, doduše, promijenila pa se ne može očekivati da će količina odjeće danas biti ista kao i prije više od 60 godina.Zanimljivo je da autori istraživanja sugeriraju da bismo se, ako i proizvođači i potrošači poduzmu potrebne mjere, mogli vratiti na razinu potrošnje iz 2010., koja se odnosi na Ujedinjeno Kraljevstvo, te i dalje biti unutar “carbon budgeta” koji se odnosi na modu. Coscieme kaže kako, kad govore o manjoj konzumaciji mode, ne govore o povratku u srednji vijek, već o odnosu prema kupnji u vrijeme, primjerice, velikih sniženja, na kojima se ne moramo nužno uvijek zadovoljiti kupnjom nove majice ili nekog drugog artikla.Uz smanjenje broja odjevnih predmeta koje kupujemo, postoje i druge promjene u ponašanju koje možemo napraviti kako bismo smanjili svoj “modni otisak”. Kupnja rabljene odjeće dobra je ideja, no samo ako se određeni artikl kupuje umjesto novog iz trgovine. Naime, Coscieme kaže kako se second hand u većini slučajeva koristi za pretjeranu konzumaciju:– I kupnja rabljenih predmeta ostavlja trag: i dalje se računa kao novi odjevni predmet u ormaru koji morate prati, a na kraju se baca.Kad se spominje pranje, ugljični se otisak može smanjiti pranjem odjeće na 30 ºC i preskakanjem jednog od tri pranja. Tu je i dulje nošenje odjeće jer, prema jednom istraživanju, produljenje prosječnog vijeka trajanja odjevnog predmeta za samo devet mjeseci može smanjiti njegov ugljični otisak za približno 25 posto. U smanjenju emisije ugljičnog dioksida može pomoći i pravilno zbrinjavanje odjeće koju više ne namjeravamo nositi, primjerice prodajom na nekoj od resale platformi, darivanjem ili doniranjem.Naravno, ponašanje potrošača samo je dio slagalice, osobito ako se uzme u obzir da većina ugljičnog otiska dolazi od proizvodnje odjeće. Ipak, kolektivna promjena može pomoći utjecati na industriju u cjelini.Coscieme je za Vogue zaključio:– Osjećali smo da postoji jaz između toga što možemo učiniti kao potrošači i kako to pretočiti u konkretnu akciju koju možemo pokrenuti već danas.
