Pariz je i ove sezone ostao epicentar visoke mode, ali umjesto uobičajenog šarma i oduševljenja koje couture kolekcije obično donose, među posjetiteljima i modnim znalcima zavladalo je jedno neobično raspoloženje – osjećaj čudne neodređenosti. Iako su piste blistale tehničkom izvrsnošću, iza kulisa se osjećala nesigurnost: kamo ide moda i što danas uopće znači "visoka moda"?Revije su se odvijale pod sjenom velikih promjena. Dok je Jonathan Anderson predstavio svoju prvu mušku kolekciju za Dior, couture dio njegova rada još čekamo. Alessandro Michele pokušava redefinirati Valentino kroz svoju raskošnu, ponekad prenaglašenu estetiku. Balenciaga se oprostila s Demnom u gotovo melankoličnoj tišini, dok je u istom dahu sve oči privukao novi potencijal – Pierpaolo Piccioli, koji dolazi iz suprotnog modnog registra. A možda najuzbudljiviji moment sezone bio je debitantski nastup Glenna Martensa za Maison Margiela: spektakl emocije, forme i ideje, koji je ispunio prazninu koju su ostavili odlasci i čekanja.U ovom metežu, Daniel Roseberry za Schiaparelli ponudio je kolekciju koja je, možda paradoksalno, bila najčvršće ukorijenjena u tradiciji. Ali i najhrabrija u eksperimentu. Kolekcija „Povratak iz budućnosti“ nije samo odala počast nasljeđu Else Schiaparelli – zvjezdanoj simbolici, apstraktnim oblicima, coutureu koji graniči sa skulpturom – već je stvorila novu mitologiju visoke mode. Satensko crvena haljina s mehaniziranim cirkonskim srcem u ritmu otkucaja? To je moda koja diše. To je modna priča.Roseberryjeva poruka iza pozornice bila je jasna: „Ne želim da znate što očekivati.“ U svijetu koji postaje sve predvidljiviji, upravo je ta neizvjesnost – ta čudna magla koja je lebdjela iznad cijele sezone – možda najpoželjniji luksuz.Nešto manje profinjeno, ali jednako ambiciozno bilo je ono što su ponudili Robert Wun i Iris Van Herpen. Wun je zamijenio tradicionalnu eleganciju grotesknim detaljima – torbama u obliku ljudskih udova i hiperteatralnim dimenzijama koje više podsjećaju na viralni meme nego na modni statement. Van Herpen je ostala vjerna svojoj biomehaničkoj estetici, ali je kolekcija, iako zadivljujuća, djelovala više kao vizualni eksperiment nego odjevna inspiracija.Ako se itko drži zanata bez potrebe da viče, to je Giorgio Armani. Njegova kolekcija Armani Privé bila je tihi trijumf crne boje i teksture. Svaki peplum, svaki šav, svaka perlica bila je podsjetnik da visoka moda ne mora vikati da bi bila moćna.U Chanelu, prijelazno razdoblje prije dolaska Matthieua Blazyja donijelo je izložbu nostalgije i pouzdanosti – sve u neutralnim tonovima i tipičnoj chanelovskoj estetici tvida. Ne uzbudljivo, ali stabilno – kao da nas podsjećaju da i moda treba predah.Zabavna, ali misaona bila je i kolekcija Viktora & Rolfa. „Angry Birds“, kako su je nazvali, igrala se dualnostima: punjeno perje nasuprot ogoljenim siluetama, teatralnost nasuprot nosivosti. Duhovita, ali i poticajna – što je zapravo moda danas i čemu služi?Ova sezona nije bila o haljinama – bila je o pitanju svrhe. U doba kad umjetna inteligencija dizajnira, a društvene mreže biraju trendove, visoka moda se, paradoksalno, vraća svojim korijenima: razmišljanju, istraživanju, čak i zbunjivanju. Da, bila je to čudna sezona. Ali možda je upravo to ono što je činilo da izgleda – iskreno.Divu Moments potražite na kioscima od 5. srpnja po cijeni od 7 eura. Na kioscima smo cijelo ljeto
