Bili ste internacionalni top model, bavili ste se manekenstvom i prestali prije 20 godina, po čemu pamtite najviše to razdoblje, koji su bili najzanimljiviji projekti iz tog razdoblja? – To je bilo jedno od najboljih razdoblja u mom životu, ležeran, zabavan i interesantan period. Putovao sam po cijelom svijetu, upoznavao fantastične ljude i zabavljao se. Bio sam i dosta uspješan i zarađivao dosta, ali tada je taj posao bio drugačiji i to je bio neki potpuno drugi svijet nego danas. Mi modeli smo bili kao zvijezde, bili smo viđeni kao zvijezde. I dalje radim u modi kao konzultant u komercijalnom sektoru, radim sa velikim modnim imenima kao što su Givenchy, Michael Kors… i tu radim s modelima. To je danas sasvim druga priča. Modeli ne izgledaju kao prije i malo tko može živjeti samo od manekenstva, ali kad sam ja radio, to je bio kao pravi posao u kojem se moglo pošteno zarađivati. Od najboljih projekata koje sam imao, ne mogu izdvojiti samo jedan jer radio sam sve. Neki modeli su specijalizirani samo za tijelo, modu, kosu, obuću… ja sam radio sve. Radio sam kampanju za L'Oreal, Schwarzkopf, Palmolive… Puno kampanja sam radio i za Hermes, Versace, Cavalli… Godinu dana sam bio u mnogobrojnim kampanja za prestižne modne marke. Radio sam i po sedam, osam puta revije za dizajnera Paula Smitha. On je bio meni odličan dizajner i volio sam raditi za njega. Bilo je to top razdoblje u mom životu, ne samo zato što sam upoznavao i radio s najljepšim ženama na svijetu, nego što mi je posao svaki dan bio dinamičan, drugačiji i interesantan.Čujemo da ste dobar prijatelj s Adnanom Taletovićem, koji je u Hrvatskoj u to vrijeme bio jako poznat? Kakva vas sjećanja vežu za to vrijeme?– Mi smo vrlo bliski, kao braća. On je stariji od mene i prije je mene je postao model. Bio je iskusan model godinama kod Karla Lagerfelda, imao je ugovor s njim i bio je prava zvijezda. U tom biznisu tada bila su samo tri Hrvata u Parizu, Adnan, jedan iz Kanade i ja. Nas su smatrali jedinim top modelima iz Hrvatske koji su se probili u modnom svijetu. Adnan i ja smo i danas vrlo bliski, više od 25 godina dobri prijatelji i on mi je bio jedan od uzora kada sam počinjao svoju karijeru u manekenstvu. I nakon karijere u modelingu, ostali ste u modi. Što ste sve radili i kakav je modni biznis iz vaše perspektive kao insajdera?– Svoju karijeru sam zapravo zaustavio kada sam bio na samom vrhu. Uvijek sam govorio sam sebi da je najbolje zaustaviti karijeru kada si u topu, a ne biti kao ovi stariji modeli koji bi još nešto radili i zaradili, ali više nisu u trendu. Tada sam upoznao svoju tadašnju suprugu, zaustavio karijeru i došao živjeti u Hrvatsku. Imao sam 30 godina i to mi je najgluplja odluka u životu. Imao sam ogromnu zaradu, bio sam top i sve sam zaustavio. Bila je odluka ili ja idem u Hrvatsku ili ona dolazi u Pariz. Razmišljao sam dugo o tome, ali ona nije znala jezik, nije znala ljude, nema familiju u Parizu i odlučio sam otići za njom. Danas imamo tri kćeri i to mi je najveći uspjeh u životu. Najviše sam ponosan na njih i one su mi najljepša stvar koja mi se dogodila. No, došao sam tu i pokrenuo svoj biznis u modi, ali onda je došla ta kriza 2008. i to se sve srušilo. Poslije sam se vratio u Pariz i kako sam stekao veliko iskustvo kao vlasnik modne kompanije, počeo sam raditi u modnom komercijalnom sektoru koji je realniji nego posao manekenstva. Počeo sam raditi u ranim showroomovima za luksuzne brendove, kao što su Versace, Balmain, Cavalli… I tada sam dobio novu priliku i počeo sam raditi za jedan brend French Connection, gdje sam radio kao menadžer za par država u Europi, a završio kao komercijalni direktor. Taj brend je bio nevjerojatan, u par godina su napravili milijarde, a oni su prodavali samo za dućane kao što su Harrod's, Net-a-Porter… i zvijezde I nama su dolazile samo zvijezde, poput Leonarda di Caprija, The Weekenda i puno drugih zvijezda. Mi smo baš bili showroom u Parizu namijenjen za zvijezde.Danas u modnom svijetu više nema toliko kreative, sve je to zapravo samo marketing. Ako imaš dobar marketing, možeš prodavati sve. Prije se više gledala kreacija i više se cijenio dizajn i sama kreacija stilistički, a danas to nije bitno ako imate dobar marketing. Danas to sve ide preko društvenih mreža i ako ste jaki tu i imate dobru suradnju s influencerima, možete lako postati top brend. Sve je to manje uzbudljivo nego što je bilo prije. Ja sam radio revije i to je nekada znalo biti ludilo kao da ste došli na nogometnu utakmicu, a ne na modnu reviju. No, danas je to sve puno mirnije i ekskluzivnije. Više ne može bilo tko doći na revije, tu su samo influenceri, zvijezde, modni kritičari… To je ta velika razlika u modnom svijetu. Prije su svi mogli doći na reviji i oni pravi ljubitelji mode. Isto to vrijedi i za modele danas. Ako si htio biti model tada, trebao si biti ne lijep, nego vanserijski. Danas, nema takvih kriterija za modele. Danas su kriteriji biti visok, mršav i ‘čudan’, to je danas moderno.Rođeni ste u Parizu, živite na relaciji Pariz-Split-Zagreb. Gdje je najljepše? Kakav je vaš život u svakom od tih gradova?– Pariz je moj rodni grad, volim ga i to je za mene najljepši grad na svijetu, ali ne želim više živjeti ovdje. Pariz je grad koji je izgubio svoju dušu, više nije što je bio nekada, ali je lijep. Split je grad mojih roditelja i grad gdje su rođene moje kćeri i obožavam ga. Želim se što više povezati s prirodom i Split je idealan grad za to. Kad sam u njemu, provodim vrijeme na Marjanu, kupam se u moru i po zimi i lijep je to grad. Ljudi su dosta teški i imaju karakter, ali volim biti u Splitu. I Zagreb mi je isto drag grad. Zagreb je europski grad u kojem su fini i simpatični ljudi, ali i klima mi paše. Najveći mi je šok doći iz Pariza u Split, ali kad dođem u Zagreb, to nije takva razlika. To su dva velika, glavna grada i volim biti u Zagrebu, a volim što je Zagreb siguran grad, što nije baš slučaj u Parizu. No, splitska klima je splitska klima i sad mi sve više fali i more i sunce. Volim sva tri grada, ali sada sam malo više upoznao Zagreb jer su mi i kćeri i brat tu. A brat mi je vrlo važan dio mog života, ali i moje modne karijere. On je u početku bio model i osoba koja me pogurala u taj modni svijet i koji je bio moj uzor cijelo to vrijeme. On je u kratko vrijeme postao vrlo uspješan i predstavio me svim svojim kontaktima u modnom biznisu. Bez njega, ne bih bio model.Vrijeme je brzih promjena, kako se to reflektiralo na modu? Koliko su influenceri promijenili modu i jesu li otežali posao modelima? – Nisam veliki ljubitelj influencera, no oni su puno toga promijenili. Ljudi trebaju nekog tko će im biti uzor i u koga će se ugledati pa prate influencere, a oni su puno promijenili svijet mode. Je li to pozitivno, ja mislim da nije, ali ne želim biti neki starac koji ne voli promjene. Svijet se mijenja i to je tako. Pratim, gledam i vidim velike promjene, a oni su djelomično zaslužni da taj modni svijet postane tako veliki biznis. Danas u modi nema više trendova, danas je sve trend. Volim šetati ulicom i promatrati što ljudi nose, a u današnje vrijeme kada vidim nekog muškarca, ne znam je li to neki novi trend ili je on ‘klošar’. Danas je sve trend, široke hlače, uski komadi, sve se nosi. Jedino što znam nakon rada sa svim ovim brendovima je da brendovi danas ne stvaraju trendove. Zadnjih 10 godina vladao je neki street style, sportski trend, ali sada se nose razni trendovi. Mislim da bi se brendovi trebali vratiti klasičnim chic komadima. Svijet mode ipak bi trebao biti chic, bilo za žene ili muškarce.Radite s velikim brendovima, Givenchy, Michael Kors, Balmain... Možete li nam opisati kako to funkcionira, što je vaš posao za njih?– Radim za njih u komercijalnom sektoru, brinem oko njihovih velikih klijenata, kao što su Harrod's, MyTheresa, Farfetch… Predstavljam kolekcije koje će biti za šest mjeseci u dućanima i savjetujem ih što moraju kupiti. I kako poznam sve te ljude, oni mi vjeruju i slušaju moje savjete što kupiti. To radim za nekoliko brendova i to mi je omogućilo da sam dobro plaćen pa da radim šest mjeseci, a da onda šest mjeseci provodim u Hrvatskoj sa svojom djecom. Obožavam svoje kćeri i to je taman dobar posao koji mi omogućuje da što više vremena provodim s njima.Koliko se po vama promijenila moda od vaših početaka do danas, koje su ključne promjene?– Kada sam bio na početku svoje karijere bio je popularan trend skinny jeansa, i za žene i za muškarcem. Danas je sve oversized i nose se razni komadi odjeće, traperice, cargo hlače, tajice… I žene i muškarci nose sve. To je tako već godinama, nema jedan trend koji dominira, već nekoliko različitih. Sve se može nositi i sve je različito, a to je za mene velika razlika. I razlika je marketing i oglašavanje. I tada je bilo reklama i bilo je važno biti u Vogueu, ali sada je sve na društvenim mrežama i one su te koje pokreću modni svijet. Jedan brend može postati popularan u kratkom roku, a opet pasti u popularnosti za par mjeseci, nema nikakvog pravila. Danas se gleda manje kreativnosti, a u modi nema više rigoroznih pravila, sve se može nositi, kombinirati i ništa više nije šokantno. Prije, plavu i crnu boju bilo je zabranjeno nositi zajedno, to kombinirati bilo je strašno. Danas, se sve kombinira i nema strogih pravila i zabrana.Otac ste troje djece, pokazuju li oni afinitet za modu i što biste im zapravo preporučili, da se bave ili ne tim biznisom?– Imam tri predivne kćeri u tri različite generacije. Jedna ima 19, druga 15 i treća 8 godina. Kad bi željele baviti se modom, rekao bih im ‘zašto ne?’. Znam da moja bivša supruga nije baš za to, ali kad bi one to htjele i imale potencijal za to, s mojim iskustvom i poznanstvima, pomogao bih im u tom razvoju. Po mom mišljenju, svaka cura koja je lijepa, jednom u svom životu je razmišljala da bude model. Pa ako bi one došle i pitale me da ih uputim, znale bi svaku osobu u modi u Parizu, tu sam najbolji vodič za te stvari. Za sad, nitko ne pokazuje interes za to. Moja najstarija kćer studira i govori pet jezika, jako sam ponosan na nju, kao i na sve njih. Super su odgojene i mama je napravila isto dobar posao s njima.Pratite li hrvatsku modu? Koje je vaše mišljenje o domaćoj modnoj sceni?– Moram priznati da vrlo malo pratim hrvatsku modu. Općenito ne pratim više toliko modu. Išao sam na puno revija i radio na puno kampanja, kataloga i shootinga, ali kad sam došao u neke godine, shvatio sam da to ne može biti tvoja svakodnevnica. Revije sam u početku volio radit kao model jer je to adrenalin, puna dvorana i puno ljudi koji jedva čekaju vidjeti sve modele. No, hrvatsku modnu scenu ne pratim, iako znam neke stvari i dobim neke informacije od svojih prijatelja. Radim u tom biznisu, ali ići na revije mi nije zanimljivo. Kužim modu i imam dobro oko za to, kad vidim neku kolekciju, odmah znam što će se prodati i što će biti zanimljivo. Da sam lud za modom, jesam, volim modu i volim gledati ljude, ali više me zanima kako se oblače na ulicama gradova, nego na revijama. Bilo mi je gušt raditi revije, ali ne ih i gledati. Više volim gledati snimke revije, nego same revije. Pratim sve, ali laganini.Razmišljate li možda o povratku u modeling?– Imam ponuda od par agencija u Parizu da se vratim u manekenstvo kao ‘top legend’ model. I vidio sam dvojicu bivših kolega koji su nedavno odradili reviju na Fashion Weeku u Parizu, jedan sa sinom, a drugi sa kćeri. To je moja velika želja i tada bi se vratio u manekenstvo, da hodam ponovno pistom, ali s jednom, dvije ili sa sve tri kćeri. E to bi bio pravi užitak!
