Njen dečko igra nogomet u glavnom gradu Čilea, Santiagu, a proteklu je godinu provela na dvije adrese. - Preselila sam se prije neka dva mjeseca. Točnije bila je to novogodišnja odluka. Odlučila sam dati otkaz na poslu i preseliti se u Santiago za stalno, ili bar neko vrijeme, s nogometom nikad ne znaš. Još nisam odlučila je li to bila pametna odluka. Šalim se, odluke iz ljubavi su uvijek ispravne - kaže nam Andrea. Na prvu, priča nam, život u Čileu nije toliko drukčiji od onog u Hrvatskoj. - Santiago je ogroman, 7 milijuna stanovnika, grad je izrazito moderan. Tu je teško naći zgradu stariju od desetak godina, neboderi, promet, buka... Ponekad se osjećam kao da sam u New Yorku, a ne Južnoj Americi (dio grada se čak i zove Sanhattan!). Čile zovu Europom Južne Amerike, najsigurnija je zemlja ovdje, i ima sve što poželite... Od prekrasnih parkova s teretanama na otvorenom, muzeja do kulturnih događanja. Svaki dan možete obilaziti desetke izložbi, festivala, maratona koje grad nudi. Ali ljudi kao da su ostali u nekom prošlom razdoblju, kad je svako svakoga poznavao iako više nitko ne poznaje svoje susjede... Ovdje je sasvim normalno doći među 20 nepoznatih ljudi i sve pozdraviti s "dobar dan", kako si i poljupcem u obraz, ne rukovanjem (haha). I dalje mi se zna dogoditi da ja pružim ruku, koja ostane u zraku, a oni me poljube i pitaju kako sam, a ja odgovaram s "Andrea" jer očekujem da ce se predstaviti... Ovdje to nitko ne čini pri prvom susretu i nemam pojma zašto! Još je gore kad odlazite, jer iako je možda došlo dvadeset ljudi na nečiji rođendan, svi očekuju da ih pozdravite ponovno poljupcem, zagrljajem. Eto to je Santiago. Moderan grad, usred divlje Južne Amerike, ljudi koji su stranci, a iskazuju ljubav više nego neke obitelji (haha), čisti kontrast na svakom koraku - prepričava nam predivna Andrea. Od Hrvatske joj najviše nedostaju - kafići!- I ne, ne šalim se. Inace pijem samo vodu i čaj, ali otkad sam se preselila u Santiago toliko mi nedostaje miris kave na svakom koraku da sam je počela naručivati... Ovdje svi kafići uvijek i poslužuju hranu, tako da me uvijek čudno gledaju kad naručim samo kavu i sjedim dva sata, pogotovo kad sam sama. Oni ne razumiju kako mogu sjediti toliko dugo, a ja ne mogu razumjeti kako im se da sjediti u automobilila jos duže (haha). Ovdje gdje god ideš, ako ideš u vrijeme odlaska/izlaska s posla, možeš očekivati da ćeš sjediti bar koji sat u automobilu. To me izluđuje i često odlučim propješaciti i do 10 km (ili se provozati električnim skuterima koji su na svakom koraku), umjesto da sjedim u autu. Većinom ti treba jednako vremena! Vikendima su te ogromne ulice toliko prazne, da ti se čini kao da si u gradu duhova... Pogotovo u meni omiljeno nedjeljno jutro.Trenutno dok čeka sporu čileansku papirlogiju (da, i tamo je tako) bavi se jahanjem, a i održava odličan Instagram profil. - Svaki dan sam u školi jahanja, čime sam se bavila kao dijete i evo, moje prvo natjecanje u skokovima je ovu nedjelju. Držite mi fige! No, hvala bogu na Instagramu, dobila sam i par ponuda za poslove, jedna od njih je i u nutricionizmu, tako da u skorije vrijeme se nadam i nešto strožem rasporedu. Iako ću vjerojatno sad ovih prvih par mjeseci raditi na crno (haha). U Čileu doista ne nedostaje prilika, i ovdje za iste poslove si plaćen puno bolje nego u Hrvatskoj. No i troškovi života u Santiagu su i značajno viši nego u Zagrebu - kaže nam Andrea.- Potrudila sam se biti nesto aktivnija na instagramu otkad sam stigla u Čile, imala sam puno slobodnog vremena, a i da prikažem malo život ovdje, lakše je nego odgovarati na brdo pitanja prijatelja i obitelji (haha). Naravno, osim nje same, za predivan IG profil zaslužan je "Instagram husband". - Imam Instagram husbanda, iako mi nije još uvijek husband (hahah). Neko vrijeme me je slikao tata, koji je došao u posjetu i moram priznati da je dosad najbolji fotograf kojeg sam imala! Andrea ima i predivan stil, koji nam je odmah zapeo za oko čim smo naletili na njen profil, koji prati 15 tisuća pratitelja. - Volim zemljane boje, maslinastu, bež, smeđu, bijelu i što prirodnije materijale, lan, svilu, pamuk, viskozu.. Ne pratim trendove, trudim se nositi ono sto mi stoji i kada kupujem trudim se kupovati ono što mogu nositi sada, ali i za 10 godina, pogotovo ako se radi o skupljim komadima. Isto vrijedi i za kozmetiku, prestala sam se šminkati nakon što sam se vidjela na par starih fotografija s kriminalnim obrvama (koje su tada bile moderne haha). Shvatila sam da jedine fotografije koje mi se uvijek svidaju su one bez šminke, jedino takvo lice je uvijek u modi. Malo ruža i korektora za one lose dane si priuštim.Kaže nam kako ne može bez trapezica, u njima se najbolje osjeća i dobro izgleda iz svakog kuta, a omiljeni detalj sezone joj je marama u kosi. Osim toga - obožava badiće i dobro se osjeća u sportskoj odjeći. - Najbolje se osjećam u kupaćem kostimu i odjeći za teretanu (haha). Obožavam sportove, trčanje, plivanje, yogu i najbolje se osjećam kad sam u akciji, neopterećena što imam na sebi.Andrea nam priznaje kako je "luda za istraživanjem", a ispričala nam je i kako još provodi svoje slobodno vrijeme. - Svako jutro, sigurno prva dva sata čitam o temama koje me trenutno zanimaju, a to su najčešće biljke i njihova ljekovita svojstva, prehrana u različitim kulturama… Imam brdo knjiga na tu temu, na svim jezicima! Volim čitati i u trenucima opuštanja, kada najčešće odlazim u prirodu... Odrasla sam u kući bez susjeda, okružena samo poljima i ne mogu pobjeći od toga. Jednog dana se vidim u kući s ogromnim vrtom, pripadajućom šumom i stajom (što za domaće životinje, što za mog konja). Kuća može biti i koliba dokle god je vrt dovoljno velik (haha). Obožavam i sportove, tako da sam najčešće na treningu, ako već ne čitam. Ne izlazim, nisam nikad probala alkohol, cigarete, ne volim sve što vole mladi. Dobru predstavu ću pogledati i na jeziku koji ne razumijem. Volim učiti jezike, zadovoljna sam razinom španjolskog i engleskog, ali želim usavršiti talijanski i njemački. A onda, naučiti francuski. On mi je tako egzotičan. Volim pisati, kuhati, očito da obožavam hranu i začine. Smatram da je ključ svestranost, tako da ti nikad ništa ne dosadi. I naravno putovati. Tko još ne voli putovati?
