Gledajući tvoj stil, čovjek bi na prvi pogled pomislio da radiš u modi, no ti si zapravo šefica marketinga velike optike i očne poliklinike. Što točno radiš i kako bi opisala svoj posao?– Hvala na komplimentu. Na prvu, kada čovjek pomisli na Bilić Vision (poliklinika za oftalmologiju i ortopediju) i Alfa Vision (optike), sigurna sam da se ne vidi skoro pa nikakva poveznica s modom. No to nije baš tako, barem kada su optike u pitanju. Naime, ja svake godine skupa sa svojim timom izaberem više stotina dioptrijskih i sunčanih naočala te radi njihova odabira često sjednem i u avion da bi na svjetskim sajmovima optike u Parizu, Milanu ili Münchenu izabrala najnovije kolekcije brendova koji ili uopće nisu dostupni u Hrvatskoj (osim u Alfa Visionu) ili jednostavno želim da mi prvi imamo najnovije kolekcije, prije nego što ih lokalni distributeri pokažu na prezentacijama u Hrvatskoj. Zbog toga, da bismo u optikama imali iznimne brendove naočala, spremna sam satima hodati po sajmu, tražeći “jednoroga” među naočalama tisuća i tisuća izlagača sa svih strana svijeta. Gajim ljubav prema dizajnu i estetici koja mi taj dio posla čini iznimno laganim i radim ga intuitivno te rijetko pogriješim. Jedan od primjera pronalaska “jednoroga” svakako je bio kada sam prije sedam godina na sajmu u Parizu pronašla naočale dizajnera Thierryja Lasryja, kojeg su tada otkrili i nosili svi celebovi poput Madonne, Rihanne, Alessandre Ambrosio itd. Kolekciju je dodatno proslavila kolaboracija s Miroslavom Dumom i to je definitivno doprinijelo mojoj odluci da prva u Hrvatsku uvedem tada hrvatskoj publici potpuno nepoznat brend. Brend je imao fenomenalnu priču i uz malo PR-a došlo je do takve potražnje da nismo mogli dovoljno komada naručiti koliko je taj brend tada i idućih par godina bio popularan. Tek skoro dvije godine kasnije uspostavljeno je zastupstvo za Hrvatsku. Sigurna sam da se možda netko pita – kako prije sedam godina, pa Alfa Vision je nova optika u gradu... Alfa Vision u biti nije nova optika u gradu. Alfa Vision je zapravo samo odvojen brend optika od brenda oftalmološke poliklinike. Poliklinika Bilić Vision postoji od 1996. i oduvijek je sinonim za izvrsnost u oftalmologiji. Poznati smo po naprednoj tehnologiji koja se koristi za operacije laserskog skidanja dioptrije i operacije katarakte te cjelokupnu oftalmološku dijagnostiku koja se u poliklinici radi. Optika je naknadno otvorena 2000. godine pod istim imenom, a 20 godina kasnije obiteljski smo donijeli odluku da ćemo oftalmološku polikliniku koja je fokusirana na kirurgiju oka odvojiti od optika imenom pa je tako 20 godina kasnije uz širenje poslovnica došlo i do promjene imena optika u Alfa Vision, dok se oftalmološka poliklinika nastavila zvati Bilić Vision.Osim tog dijela posla koji je komplementaran s mojom ljubavlju prema estetici i dizajnu, vodim tim ljudi te svakodnevno radimo na marketingu za optike i za polikliniku. Danas u eri društvenih mreža i dostupnosti informacija putem interneta, ako brend nije kontinuirano prisutan, ljudi doslovce ne znaju da postojiš i ne smatraju te relevantnim. Tako da bih rekla da je to dio posla koji uzima podjednako ako ne i više moje snage, kreativnosti i fokusiranosti. No tržišna borba i svakodnevna masa zadataka lakša je kada se radi s obitelji. Nas je oko 40 zaposlenih, no u posao smo uključeni majka, otac, brat i ja. Svako drži svoj dio posla i iznimna smo si potpora. To također znači da se na našim obiteljskim ručkovima dosta razgovara o poslu i svima nam je to normalno. Ne slažemo se uvijek oko svega, ali smo vođeni principom rezultata i, ako svako od nas ostvaruje rezultate, ne zadiremo jedni drugima u posao.Česta si gošća street style rubrika, jednostavno te se mora zapaziti. Otkud strast prema modi? Je li te to oduvijek zanimalo ili je došlo s vremenom?– Otkad sam bila dijete, gajim strast prema modi i estetici. Sa sazrijevanjem se ta sklonost proširila i na umjetnost, dizajn interijera te dizajn općenito, pa često pomažem prijateljima uređivati stanove, vrlo često idem na izložbe što mi zaista hrani dušu, čak često otputujem u London, New York, Pariz ili Veneciju da bih otišla na neku izložbu. Otkud je to došlo – ne znam. Ali se sjećam jedne scene još dok sam u vrtić išla. Možda sam imala pet godina. Tada nije bilo H&M-a; i ponude za djecu kakva danas postoji u Hrvatskoj. Mama me odvela u dućan s dječjim cipelama da kupimo neke “normalne” dječje cipele. No ja kada sam ugledala bijele lakirane cipelice, više nije bilo interesa za “normalnu” obuću. Još se i danas sjećam scene kada sam ugledala te cipelice i osjećaja koji su one u meni pobudile. Ako to nije naznaka modoholičarke u nastajanju – ne znam što jest..Koja su tvoja zlatna pravila šopinga? I kako zapravo najviše voliš kupovati (online, offline, na putovanjima...)?– Godinama kupujem isključivo online i rijetko na putovanjima. Danas već ciljano znam što mi treba i ne događa mi se više tako često da kupim nešto što kasnije ne nosim. A sigurna sam da nam se to svima događalo. Danas kupujem manje, ali kvalitetnije komade koje, kad kupim, nosim više godina. Inače mi je žao trošiti vrijeme dok sam negdje na putu šetajući po dućanima jer ću uvijek radije šetati po nekom muzeju ili se gubiti po nekoj manje turističkoj četvrti u potrazi za nekim izvrsnim restoranom, ali zna mi se dogoditi da naiđem na neki dućan do kojeg npr. ne mogu doći online. Ili, ako sam u SAD-u ili Aziji, a taj brend ne postoji u Europi – e, onda sam jako zainteresirana da vidim čega tu ima i tada najčešće kupim nešto na putovanju. No danas, uz online šoping, takvih “ulova” s putovanja sve je manje i manje. Imaš li u glavi uvijek unaprijed složenu kombinaciju za neku priliku ili to ostavljaš za zadnji čas? Imaš li neke favorite u ormaru koji uvijek spašavaju situaciju?– Moje cure znaju me pitati što ću obući kad idemo negdje, a ja doslovce, dok se ne krenem oblačiti, ne znam što ću obući. Otvorim ormar i s čim se “spojim” u tom trenutku, to bude to. Ne biram odjeću, tj. nikad ne slažem kombinaciju više od 10 minuta. A favorit za spašavanje situacije su po meni bijele hlače. Naručila sam ih i vratila jako puno dok nisam naišla na jedne koje su za mene savršene i komad koji odlično manevrira između svih situacija. Uz sako fenomenalno izgledaju i u njima se može od jutra na poslu do eventa iza posla – izgledati elegantno i stilski pogođeno. Što ti je najvažnije kod odijevanja, funkcionalnost, estetika, dress code...? Imaš li neke omiljene brendove, koje?– Obožavam Zimmermann. Kad gledam njihove kolekcije, imam dojam da njihove haljine doslovce imaju ljeto utkano u sebe, te ih od lipnja do rujna vrlo često nosim. Također jako volim Alexandera McQueena, ali za zimske haljine od buklea i tvida. No s druge strane, imam fenomenalnih komada iz H&M-a; i Zare za koje me ljudi i godinama kasnije znaju pitati odakle mi. Sve u svemu, miješam i preklapam sve to i zaista mi nije bitno što piše na etiketi dok god je stvar kvalitetna i dobro krojena. U dane kad imam ludnicu na poslu funkcionalnost je najbitnija, no kada je neki event ili izlazak u pitanju – tu odabir prepuštam svojem osjećaju za dress code. Modu i stil ne treba shvaćati preozbiljno. Po meni, dokle god to hrani moju kreativnost i zabavlja me – na pravom sam putu. Dosta trendova i propustim jer mi se jednostavno ne sviđaju. Dvije stvari koje ne volim kada su stil i moda u pitanju su to da ne volim da se vide logotipi na odjeći i nikako ne volim nositi bunde od pravog krzna. Kako se opuštaš? Imaš li uopće slobodnog vremena i kao ga najradije provodiš?– Slobodnog vremena je malo, ali sam vrlo posvećena kada su dvije stvari u pitanju, a to su sport i čitanje/učenje novih stvari. Sport percipiram kao pranje zubi, tj. kao higijenu za mišićni i lokomotorni sustav i svjesna sam da, ne budem li se kretala i vježbala, moje tijelo jednostavno neće imati snage za taj ritam koji je dio moje svakodnevice. Nastojim i barem pola sata na dan posvetiti čitanju i učenju nečeg novog. Kada imam nešto više slobodnog vremena, znatno više vremena provedem čitajući, pa sam tako za vrijeme karantene uspjela pročitati knjigu tjedno, no to su bile specijalne okolnosti. Kada su normalne okolnosti, a imam nešto više vremena – onda ipak najradije otputujem na neku destinaciju gdje još nisam bila. I za kraj – što je po tvom mišljenju glavna karakteristika uspješnih ljudi?– Cjeloživotno učenje i proaktivnost. Smatram da bismo svi trebali sami sebe percipirati kao “work in progress” i ne se uspoređivati s drugima, već se natjecati sami sa sobom da svaki sljedeći dan postajemo bolja verzija samih sebe. I to se može primijeniti na svaki segment naših života – naše karijere, odnos s bližnjima, odnos prema zdravlju te raznoraznim željama i ciljevima koje svi mi imamo. Nekoć sam u jednoj knjizi pročitala jednu odličnu rečenicu koja mi često zvoni u glavi, a ona kaže :”Vrijeme će proći ovako i onako, no tebe će na kraju tog vremena definirati to što si učinio s vremenom koje ti je dano”, pri tome aludirajući na to da svoje vrijeme možemo potrošiti na to da postanemo uspješni ili ga možemo potrošiti isključivo na sanjarenje o uspjehu.
