Pretpostavljam da vas često pitaju kako je ženi u nogometnom biznisu, u pretežno muškom okruženju. I zaista, kako je? Jeste li osjetili, kao što mnoge uspješne žene često kažu, da su se za sve što su postigle morale dvostruko više dokazivati nego muškarci?Istina je, zapravo, da u nogometnom svijetu ima puno žena, ali premalo na upravljačkim položajima. Dinamo je po tom pitanju uvijek bio moderan, žena ima u svim klupskim strukturama, počevši od samog vrha. U klubu sam 16 godina, započela sam svoj put u administraciji, radila najdulje u marketingu, jer to je zapravo moja struka (diplomirala sam na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu, smjer marketing). Vodila sam međunarodne odnose, a od 2016. članica sam uprave koja nadgleda marketing, prodaju i licenciranje te sam i dalje glavni kontakt kluba za međunarodne odnose. Dakle, karijeru sam gradila kroz sve stube kluba i moram priznati da mi je to iskustvo neopisivo pomoglo u karijeri i poslovnom sazrijevanju. Kod nas nema podjela na žene i muškarce, već na one koji znaju raditi svoj posao, koji su predani i odani Dinamu i one koji olako shvaćaju privilegij rada u Dinamu. To je jedina podjela koju podržavam. No u nogometnoj politici, ja sam tek druga žena u povijesti upravljačkog tijela ECA-e (Europske udruge klubova). Moram priznati da je pomalo neobičan osjećaj sjediti za stolom s 30-ak muškaraca, ali ne opterećujem se time, ne razmišljam previše o tome. Bitno mi je samo da budem na visini zadatka.Najvažnije je izgraditi autoritet i poštovanje. Autoritet se može steći samo ako ste profesionalni i predani poslu i ako to vaša okolina prepoznaje i cijeni vas prema učinku, a ne prema tome jeste li žena ili niste.Nedavno sam se sjetila kako sam odmah nakon dolaska u Dinamo morala naučiti što je zaleđe kako bi me ljudi ozbiljnije shvatili. Šalim se malo, no iako znam sva nogometna pravila, priznajem da nisam stručnjak za sportske elemente poput taktike ili odabira igrača. Bavim se sasvim drugim aspektima nogometa, poput marketinga, međunarodnih relacija i slično.Kakva vam je svakodnevica? Koliko ste često na putu, kako biste svoj posao i zaduženja opisali nama izvan nogometa? Jeste li upoznali najveće zvijezde, kakav su dojam ostavile na vas?Posao u nogometu je izuzetno dinamičan, u Dinamu posebno jer mi uvijek težimo nečem višem i boljem, jako smo ambiciozni. Šesnaest godina sam u klubu i svjedočim da on iz dana u dan i dalje raste, modernizira se.Uredski dio posla je klasičan kao u svakom biznisu, s puno sastanaka, planiranja, prezentacija, događanja. Kao članica uprave, nekoliko sam puta tjedno na kolegijima jer su razmjena informacija i timski rad najvažniji. Odnedavno sam članica Izvršnog odbora Europskog udruženja klubova (ECA-European Club Association) te dva puta mjesečno moram putovati na sjednice ili sastanke različitih radnih grupa. To je, zapravo, nogometna politička krema, na kojoj se kroji budućnost nogometa. Takvi sastanci zahtijevaju puno pripreme, čitanja dokumentacije, česte konferencijske razgovore. Jako se ponosim da sam uopće druga žena u povijesti koja je u 11 godina postojanja te organizacije ušla u Izvršni odbor.Upoznala sam jako puno slavnih nogometaša, aktualnih i bivših zvijezda. Sve su to normalni, skromni ljudi, vrhunski profesionalci, zaljubljenici u svoj posao. Ipak, najdraži mi je sportski dio posla – utakmice. Domaće utakmice gledam koliko stignem i bodrim naše igrače. Vodim tim ljudi koji priprema međunarodne utakmice, pa na njih obvezno i putujem. Vodim svu komunikaciju s protivničkim klubom, Uefom i sudjelujem na svim sastancima (sigurnosni, organizacijski, svečani ručak delegacija…). Također sam i glavni kontakt kluba te često odlazim u stožer Uefe kako bih saznala ime novoga suparnika Dinama i obavila potrebni sastanak.Nedavno sam zastala na vratima svog stana i shvatila da imam u dnevnom boravku četiri kovčega (jedan iz Mađarske, drugi za Norvešku, treći za Monte Carlo i četvrti za derbi u Splitu) – sve za različite klime i različite prigode. Ponekad je raspored tako gust da poželim miran i običan život.Kaže se da iza svakog uspješnog muškarca stoji žena, a ja kažem da iza svake uspješne žene stoji dobra domaćica. Moja kći Laura i ja imamo našu Ljiljanu koja je s nama već devet godina i koja se brine za sve kad mene nema, kao da nam je član obitelji. Drukčije ne bih funkcionirala.Srećom, moja je kći navikla na moj poslovni tempo i ja joj nadoknađujem druženja u svakom slobodnom trenutku. Imamo jako kvalitetan i iskren odnos i često smo u kontaktu. Jako sam zadovoljna što i tijekom moje odsutnosti zrelo i savjesno funkcionira, što mi je znak da sam u proteklih 17 godina dobra obavljala svoj posao i kao majka.Kao mlada djevojka uspješno ste se bavili modelingom. Kakva vas sjećanja vežu uz to razdoblje? Što biste danas rekli svojoj 17-godišnjoj kćeri da poželi krenuti tim putem?To mi je bio izuzetno lijep dio života. Bila sam mlada i jako sam uživala u tome. Moda me zanimala odmalena, stalno sam crtala neke kreacije i uživala kad se pojavio Fashion TV. Često sam si šivala nešto sama i maštala o velikom ormaru prepunom divnih haljina. Maštala sam o isprobavanju modnih kreacija i šetnjama modnim pistama. Modeling mi je omogućio da se uzdržavam uz studij, da putujem i upoznam jako puno zanimljivih ljudi, stekla sam divna prijateljstva, od kojih neka i danas čvrsto traju. Doživjela sam samo lijepe stvari.Veselilo bi me kad bi i moja Laura htjela biti manekenka, no to je zasad ne zanima. Ali jako voli modu i jako se zabavlja kombinirajući odjeću. Često jedna drugoj dajemo modne savjete, a nerijetko i zalutamo jedna drugoj u ormar, a to zna biti zabavno.Velika ste ljubiteljica mode, slažete li se s time da nam moda može uljepšati dan? Veselite li se slaganju kombinacija?Apsolutno, moda je zabava. Ne treba odjeća biti skupa, samo treba biti lijepo kombinirana. Ne kaže se uzalud “Nije bitno što nosiš, bitno je kako nosiš”. Odjećom možete pokazati jeste li maštoviti, buntovni, romantični. Odjećom možete prkositi ružnom vremenu, obući crveno kad pada kiša, zašto ne? Nikad nisam na odjeću gledala samo kao na odjevne predmete koji me trebaju grijati i štititi. Čudim se kad vidim kako neke žene znaju biti bezlično odjevene. Često budem umorna, ne da mi se nekamo ići, ali si onda složim “outfit” koji učini da se osjećam posebno i odmah živnem. Važno mi je da se osjećam dobro u onome što odjenem.Koja su vaša zlatna pravila šopinga? I kako zapravo najviše volite kupovati, online, offline, na putovanjima...?Radije kupim rijetko, ali kvalitetno. Kad sam bila mlađa, znala sam otići u šoping i potrošiti plaću na krpice, s vremenom je šoping postao rjeđi, pa sad kupim nešto samo ako je baš kvalitetno i dobro. Kronično mi nedostaje slobodno vrijeme pa ne mogu otići kao nekad i satima šetati po dućanima i uživati u isprobavanju odjeće. Sad uglavnom kupim nešto u prolazu, na aerodromu dok čekam avion ili u obližnjoj ulici do hotela kad sam na putu. Online najčešće kupim dobre cipele, posebno ako ih nađem na popustu.Imate li u glavi uvijek unaprijed složenu kombinaciju za neku priliku ili to ostavljate za zadnji tren? Imate li neke favorite u ormaru koji uvijek spašavaju situaciju?Ovisi o tome koliko imam vremena i kako sam raspoložena. Ponekad odmah znam što ću nositi u nekoj prigodi, a ponekad se presvučem sedam puta dok ne pronađem zadovoljavajuću kombinaciju. Vjerujem da smo sve mi žene pomalo takve. No važno mi je da odjeća odgovara prigodi (svečano, elegantno, poslovno, sportski...). Na utakmicama sam uglavnom u službenoj uniformi pa nemam prostora za manevriranje, zato si oduška dam kad odlazim na javna događanja ili privatna druženja. Ima i trenutaka kad nemam ideju, inspiraciju. Za takve situacije rješenje je – crno. Ono uvijek pali!Zato je važno imati u ormaru par kvalitetnih crnih hlača, bluza/majica, haljina. Žena u crnom, s malo decentnog nakita ili s glamuroznim cipelama uvijek izgleda damski.Što vam je najvažnije pri odijevanju, funkcionalnost, estetika, tzv. dress code, uvriježena pravila...? Imate li omiljene brendove?Kad bi mi funkcionalnost bila bitna, onda sigurno ne bih cijeli život bila u štiklama. Kod mene vrijedi pravilo: štikla, štikla i samo štikla! Visoka peta ženi daje posebnu eleganciju i držanje, drukčiji je dojam svega što obučete kad ste na visokim petama.Dakle, bitniji su mi estetika i pravila odijevanja, tzv. dress code. Važno mi je da odjeća koju obučem bude skladna, da ističe na profinjen način moje estetske kvalitete, a da ne bude dosadna. Volim kombinirati boje, materijale, skupe i jeftine brendove, svašta. Naravno, mora i odgovarati prigodi. Najviše volim Karen Millen i Max Maru za elegantne odjevne kombinacije i kapute, Elisabettu Franchi za neke malo ekscentrične, Massimo Dutti mi je idealan za poslovno odijevanje, a Zara mi često sve to upotpuni. Posebno sam slaba na cipele, imam ih toliko da me kći zove stonogom, i opet uzdišem za novima u izlogu. Omiljeni su mi Jimmy Choo, Valentino i Aquazzura.Volim jednobojnu kombinaciju i “začiniti” je cipelama u drugoj boji, sviđa mi se kad se ističu. I pazim da uvijek budu čiste i uredne, a ne volim ni na muškarcu vidjeti prljave cipele, to mi je odbojno.
