"Bok, ja sam Nana i rob sam navika! Koje su vaše?"

"Bok, ja sam Nana i rob sam navika! Koje su vaše?"Naša Nana u novoj Hešteg kolumni progovorila je o svojim ritualima Pozdrav! Moje ima je Nana i rob sam navika. Znam da to nije seksi kao ovisnost o kocki ili nečem uzbudljivijem, ali je istinito. Volim svoje navike i rutinu, a kad se tome doda i sklonost dramatiziranju onda se moje navike dižu na razinu obreda.Zapravo, točnije bi bilo reći da sam rob rituala, to zvuči baš dramatično! Svoju svakodnevnu rutinu obavljam svečano i s mnogo časti. U prošlom životu sam zasigurno bila japanski Samuraj koji je živio po strogom kodeksu časti. Moji rituali možda nisu krvavi kao oni japanski, ali nisu ništa manje svečani.Slatki rituali Robovi navike vole slatko. Majstori rituala vole Kinder Bueno i to isključivo onaj od bijele čokolade jer ta boja označava čistoću i svetost ovog rituala. Ovaj ritual započinje u dućanu. Pokraj Kindera se ne prolazi, pred njega se staje i duboko diše. Zatim se ispred njega nećka i računaju se kalorije. Poseže se za čokoladicom, kako bi je se u trenutnom naletu snage, ipak vratilo na policu. Odmiče se od slatkiša i juri se na blagajnu. Na blagajni se ponovno spazi prokleti Kinder koji se ovog puta grabi s dvije ruke. Sjeda se u auto gdje ritual kulminira. Omot se polako svlači sa zamamnih čokoladnih oblina. Kockica se otkida pažljivo te lagano prinosi ustima dok okusni pupoljci samo što nisu svisnuli od uzbuđenja. Kockica po kockica topi se na jeziku stvarajući harmoniju šećera i emulgatora. Nakon konzumacije nastupa ritualno plakanje.Ritual prve jutarnje kave Robovi navike ujutro piju kavu, a umjetnici rituala to čine potpuno drugačije. Jutarnji eliksir pripremaju na radnom mjestu doslovno ni iz čega, jer su ponovno zaboravili kupiti kavu. Nakon što ustanove da nemaju osnovni i najbitniji sastojak primorani su još jedno jutro kolegicu žicati čudotvorni prah bez kojeg nije moguće obaviti sveti ritual. S novopronađenim materijalom priprema se mistični napitak čiji miris vraća u život. Kava se lagano ispija dok se pali kompjuter te stižu prvi e- mailovi. Za vrijeme obreda ispijanja, nastupa ritualno prolijevanje kave te ceremonijalne psovke i brisanje stola. Ovaj ritual nije za početnike. Ovo je za crni pojas. Peti dan.Filmski rituali Robovi navika idu u kino, dok božice sedme umjetnosti odlaze na audiovizualne svečanosti na kojima konzumiraju slane oblačiće sreće (među običnim pukom poznate i kao „kokice“). Ritualni odlasci u kino upražnjavaju se od najranije dobi uz mamino simultano prevođenje Disneyjevih uspješnica. Nakon toga se kino posjećivalo u hormonalnom čoporu koje je na kraju rezultiralo hormonalnim posjetima u dvoje. Filmske ceremonije odvijaju se svaki tjedan i mogu biti emocionalno iscrpljujuće, posebice ako uključuju nesretnu ljubavnu priču dok je gledateljica u predmenstrualnom periodu.Ritualne boje Robovi navika se decentno šminkaju, dok make-up umjetnice stvaraju remek-djela na licu. Ritual se najčešće odvija u jutarnjem prometu uz retrovizor i pompoznu pratnju truba. Dodatnu draž ovoj svečanosti daju upravo ostali vozači sa svojim glasnim instrumentima te ceremonijalnim ručnim gestama. S obzirom da maskara često završi na čelu, a ruž ispod nosa, može se reći da su ova remek- djela inspirirana Picassovim portretima. Trajanje rituala određeno je u skladu s gužvom, a djela se kroz dan popravljaju kako bi se smanjio kubistički dojam koji može biti zastrašujući.Ritualno razodijevanje Robovi navika se po povratku s posla presvlače u trenirku, dok se pravi znalci počnu otkopčavati već u liftu. Po ulasku u stan nestrpljivo se izuvaju tenisice, a traperice lete zrakom kako bi se postigla blažena sloboda bivanja u gaćama. U tom trenutku duhovno se približavamo svojim precima koji su slobodno mlatarali po džungli s kopljima i ostalim alatima. Sreća je često naprasno prekinuta u trenutku kada obnaženi gluteusi dođu u dodir s hladnom kožom kauča. Nakon toga nevoljko oblačimo trenirku poput ostalih robova navike.Ritualne gozbe Robovi navika doručkuju, dok vrhunski gastronomi pripremaju jutarnje gozbe za sva osjetila. Glavni rekvizit ceremonije je slanina čiji zamamna aroma ulazi u nosnice i u čisto rublje koje se suši nasred dnevnog boravka. Uz slaninu se poslužuju i sir, svježa peciva te domaća jaja koja se oprezno smještaju na skupocjeni Ikea porculan (koji će za 50 godina postati obiteljski te poslužiti nasljednicima u njihovim ritualima). Konzumacija se radi dramskog dojma odvija u Zarinom kimonu kojeg krase skoreni tragovi žumanjka.Rituali ljepote Robovi navika mažu se hidratantnom kremom, dok moderne Kleopatre svojem licu ugađaju na najsvetije načine. Ovaj ritual je jedan od rijetkih koji zahtijeva nošenje drevne maske jer jedino tako pojedinac može prijeći granice vlastitog bića. Maska se pažljivo nanosi kružnim pokretima izbjegavajući područje oko očiju. Nakon toga se na posvemašnji užas bolje polovice čeka da se ista stvrdne na licu. Nakon što se ritualna maska skine s lica vrijeme je za mirisne pomade, ulja i kreme. Višak kremastih tekstura se tijekom noći prenosi na jastuk, kosu i pidžamu.Rituali opuštanja Robovi navika gledaju televiziju, dok pravi majstori zanata plaćaju i HRT pristojbu i Netflix i HBO pretplatu. Serije se gledaju uz svjetlost svijeća čiji veseli plamičci obasjavaju orošenu limenku piva. Radi maksimalnog postizanja ugode smješteni smo horizontalno, ušuškani u dekicu kojoj je odzvonilo još dok je Dario Šimić bio seks simbol.Ritualne priče Robovi navika tračaju, a samo istinske Šeherzade znaju pripovijedati o tuđem prljavom rublju do sitnih jutarnjih sati. U ovom svakodnevnom ritualu najbitnije je što sočnije prenijeti neprovjerenu priču dalje kako bi se informirao svekoliki puk. To je izuzetno bitna djelatnost kojoj istina nikada ne smije stati na put. Ovaj ritual se najkvalitetnije obavlja uz ritual ispijanja kave. Ako je trač dovoljno sladak, kava se konzumira bez šećera.Duhovni ritual pisanja Robovi navika pišu dnevnik, a samo uzvišene sljedbenice Marije Jurić Zagorke pišu kolumne. Ovaj ritual obavlja se svaka dva tjedna i vrlo je specifičan. Za obavljanje svečanosti potrebno je prijenosno računalo te posvemašnja tišina. Nakon što se teatralno istegnu prsti na rukama dolazi vrijeme za pisanje. Ovaj ritual brzo zamjenjuje gore spomenuti ritual gledanja američkih serija. Pri drugom pokušaju pisanja kolumne, često se osjeti nalet gladi te ga se napušta radi ceremonijalnog hranjenja spisateljice. Ritual se toliko često odgađa dok ga se na kraju ne obavlja u zadnji čas, pod okriljem noći uz vjernu podršku moga nindže koji me sprječava da počinim harakiri.

hešteg kolumna