Začarana

ZačaranaAnja Alavanja Romac zatekla se u čarobnom svijetu, ali ne vila, zlih vještica i patuljaka već FASHION.HR-a. Očarana modom , voditeljica je odjenula prekrasne komade s netom završene smotre hrvatske mode. Vrlo simpatično, lijepo i prepoznatljivo lice s malih ekrana Anja Alavanja Romac govori o svojim počecima, poslu, sinu Jakovu i još mnogo čemu. Kad je bila na drugoj godini studija novinarstva, prijavila se u reality show “Story Supernova”. Sudjelovanje u emisiji učinilo joj se odličnom poslovnom prilikom, a poslije se pokazalo da je to doista i bilo. Sa samo dvadeset dvije godine dobila je posao na neodređeno na jednoj privatnoj televiziji, brojne pogodnosti, mogućnost da putuje, stekne nova prijateljstva... Uz taj je projekt, jednu od prvih reality emisija kod nas, vežu samo lijepa sjećanja. Sada se na Fight Channelu, kanalu koji prati borilačke sportove i gledan je u čitavoj regiji, Anja osim televizijskim poslom bavi i organizacijom te produkcijom borilačkih evenata. Isto tako, lijepa plavuša uređuje i producira emisije o stranim i domaćim borcima te svemu što ide uz sportove poput popularnog MMA, kikboksinga i boksa. – Na pravom sam muškom kanalu punom adrenalina – kaže. Zanimljivo je što i nakon toliko vremena Anja radi za istu ekipu s kojom je počela voditeljsku karijeru. Ističe da pokretači “Story Supernove” imaju nos za medijske projekte, a ozarena lica govori o ambicijama: – U deset godina bavljenja novinarskim i voditeljskim poslom radila sam prekrasne projekte, od otkrivanja mladih talenata, izvještavanja s europskih prvenstava, emisija uživo, glazbenih emisija i festivala, a vrlo neočekivano, okušala sam se i u filmu.Voli istaknuti da uživa u novim izazovima, a angažman na borilačkom kanalu uistinu je velik izazov. – Sve što sam znala o borilačkim sportovima je da postoji CroCop, a, eto, danas uživam u gledanju borbi i promoviranju tog sporta putem emisije koju osmišljavam i vodim. Anja uvijek iznova s entuzijazmom odrađuje voditeljske zadatke. Ova simpatična plavuša jako voli svoj posao i odlično se snašla u svim segmentima koje donosi javan posao. – Često se dogode vrlo simpatične situacije koje me mogu samo nasmijati, poput ljudi koji se uporno zagledaju u mene jer sam im vjerojatno vrlo poznata, ali ne znaju kamo bi me smjestili. A i ritmično ime i prezime donosi svoje. – Često čujem došaptavanja kad negdje dođem anjaalavanja... Ponekad sam ljudima poznata pa misle da sam radila s njima u bolnici, dućanu ili da sam bila u dotičnom hotelu i slično. Volim ljude, volim ćaskanje, pa mi ne smeta kad započnemo razgovor jer netko misli da se poznajemo – kaže Anja.Koliko joj se život promijenio dolaskom sina Jakova na svijet? Promjena je zasigurno velika. – Majčinstvo mi je “leglo” izuzetno prirodno tako da ni ne razmišljam previše o toj promjeni. Ipak, cijeli je raspored prilagođen malom Jakovu. Normalno mi je da je Jakov središte suprugova i mog života. Uljepšao nam je i obogatio život – kaže o majčinstvu. Anjin pogled na svijet potpuno je drugačiji: - Sada primjećujem svaki park, svako izletište, mjesta na koja prije ne bih otišla ni za živu glavu. O sinu govori kao o malom pametnjakoviću. – Jakov je zaljubljen u brojke i slova iako mu to nikad suprug i ja nismo nametali, to ga jednostavno zanima i već je s dvije godine slovkao sve riječi. Sa suprugom razmišlja i o širenju obitelji. – Htjeli bismo svakako da Jakov dobije sestricu ili brata, ali ne opterećujemo se time, kada dođe, dobro je došlo. Anja je sretna što je još u trudnoći naučila kako se dijete emotivno i intelektualno razvija i u kojim fazama. – Kada razumiješ koji se procesi događaju u djetetu, lakše se sve prebrodi. Tako da nam Jakov smije reći ne i rano je počeo pokazivati svoju volju koju ni u jednom trenutku nismo pokušali slomiti. Sada s gotovo tri godine djeluje kao sretno i zadovoljno dijete. Voditeljica o svom sinu govori kao svaka brižna majka, a cilj joj je usaditi mu prave vrijednosti kao što su samosvijest, sposobnost izražavanja i sposobnost da bude sretan.Kada joj je službeni dio rodiljskog dopusta završio, osjećala je kako bi bilo pogrešno otići raditi na puno radno vrijeme te ostaviti Jakova u vrtiću pa je tako morala odustati od posla na jednoj glazbenoj televiziji. Priznaje da nikad nije zažalila što je sinu dala prednost pred televizijskim poslom. – Danas radim pola radnog vremena, a to što sam mogla birati smatram samo blagoslovom te se zbog toga smatram sretnom ženom. Radim, zarađujem, uživam u poslu i još uz to imam i dovoljno vremena za svog sina. Izuzetno cijeni kada prijatelj osjeti da drugoj strani treba uskočiti i pomoći, pričuvati dijete, kada osjeti s prijateljem jednu vrstu povezanosti.