Zagreb krije mnoge divne, skrivene kutke, a jedan nam je otkrila fotografkinja Suzana Arslani na čijoj smo stranici Suzana Arslani Photography koja nas je vratila u neka druga vremena. Na fotografiji se nalazi Radionica popluna, smještena u Ilici, nedaleko od Britanskog trga, a kao što je i Suzana Arslani napisala,pored nje su mnogi prošli, a tek je rijetki primijetili.- U Ilici, nedaleko od Britanskog trga, stoji stara zahrđala ploča iz nekog drugog vremena. Izgleda kao da joj tamo nije mjesto, a pored nje ste vjerojatno prošli mnogo puta, i ne primjećujući je. Skromni izlog Radionice popluna sastoji se, naravno, od popluna i dva jastuka te vam se na prvu čini kao da je obrt davno zatvorio svoja vrata.Arslani je dodala kako su popluni nekoć bili statusni simbol, a susjedi bi ih svako jutro iznosili na ograde balkona kako bi ih provjetrili od protekle noći. - Njihovo punjenje za neke je bio statusni simbol- perje, pamuk, guska, patka, kokoš...ima se, može se. Danas to nije tako. Mnogi će svoje nove poplune potražiti u shopping centrima i odabrati svoj komad sintetike u roku od 15 minuta. Alenka Antonić-Soban to zna jako dobro. Ona je već desetljećima zaposlena u Radionici popluna- koja je preživjela dva rata, a tome ide u prilog i njezin vanjski i trošan izgled. Unatoč njemu, Alenka još uvijek više-manje uredno prima narudžbe. Njezina radionica i trgovina postoji još od 1936. godine. Prvi vlasnici su bili Židovi. Prošla je sve sustave i režime, a Alenkina obitelj ju je preuzela 1978. godine.Poslovali su prilično dobro do prije šest-sedam godina kada je tekstilna industrija u Hrvatskoj doživjela potpuni kolaps, a u shopping centre nahrupila jeftina sintetika. Alenkina trgovina i radionica, izgleda socijalistički otužno, ali to ne smeta njezinim klijentima. Nedavno su joj došle mušterije iz Italije i SAD-a, i nisu se mogle nadiviti mogućnosti da će im netko napraviti poplun po mjeri, napisala je Suzana i dodala Alenkine riječi za kraj:- Poljubili su mi ruke. Rekli su da to vani više nitko živ ne radi.
