Izložba "Između korzeta i dresa - Žene u sportu (1874. – 1939.)", koju je priredio Hrvatski športski muzej te je postavio u Muzeju grada Zagreba, rezultat je višegodišnjeg istraživanja o ulozi i položaju žena u sportu na prostoru današnje Hrvatske. Projekt otvara pogled na razdoblje od 1874. godine, kada su se žene prvi put uključile u organizirano bavljenje tjelovježbom, pa sve do 1939. godine, neposredno uoči Drugoga svjetskog rata.Kroz izložbu nas je provela Petra Husain Pustaj, autorica koncepcije i viša kustosica Hrvatskog športskog muzeja. Izložba donosi bogatstvo osobnih predmeta, sportske opreme, odjeće i rekvizita, arhivskih fotografija, dokumenata, novinskih i filmskih zapisa. Njihovim se odabirom rekonstruira vrijeme u kojem je žensko sudjelovanje u sportu bilo i društveno pitanje i kulturna kontroverza, raspravljalo se o moralnosti, o fizičkim sposobnostima „krhkog“ ženskog tijela, ali i o granicama emancipacije u patrijarhalnom društvu.Jesenska moda je stigla: Ovo su najtrendi komadi iz Zare koje ćemo nositi cijele sezone!Sam naslov izložbe govori o društvenoj i modnoj simbolici. Korzet nije bio samo odjevni predmet koji je sputavao tijelo; on je predstavljao i konzervativna stajališta koja su ograničavala žene u svakodnevnom životu.Dres, nasuprot tomu, postao je znak oslobađanja, praktičan, funkcionalan i vezan uz kretanje, sport i javni nastup.- Naziv izložbe odabran je kako bi, osim razlike među odjevnim predmetima, naglasio i društveni položaj žena, koje su s jedne strane trebale birati, gotovo balansirati između društveno zadanih uloga i vlastitih želja. Stavljene u korzet, težile su dresu. Izlazak iz korzeta i prelazak u dres bio je dugotrajan proces, a korzet u tom kontekstu nije tek odjevni predmet, već simbol konzervativnih mišljenja koja su oblikovala svakodnevicu. Dres, naprotiv, nadilazi funkcionalno i postaje sinonim za slobodu. Izložba je za mene bila i osobno putovanje, a veliko zadovoljstvo bilo je raditi je sa suautorica čije su znanje i strast utkane u njezin uspjeh - istaknula je Petra Husain Pustaj.Veliku prekretnicu predstavlja uvođenje obvezne nastave tjelesnog odgoja za djevojčice krajem 19. stoljeća. Tada su se povela pitanja: koje su vježbe primjerene ženskom tijelu? Smatralo se da su djevojčice „slabe i nemoćne“, pa se raspravljalo i o tome koliko im uopće priliči kretanje, znojenje ili pokazivanje tijela.U skladu s društvenim očekivanjima, djevojke su na nastavu dolazile u dugim haljinama, ispod kojih su nosile korzete. Dakle, odjeća je sputavala svaki pokret i činila samu tjelovježbu gotovo nemogućom.Prvi licej (kao gimnazija) za djevojke otvoren je 1892., a početkom 20. stoljeća žene počinju ulaziti i u sveučilišne prostore. U međuratnim godinama već postoje učiteljice, medicinske sestre i žene koje samostalno, nova društvena uloga prirodno se nadopunila i novim izgledom ženskog tijela i garderobe, navela je Husain Pustaj. Što se tiče visokog društva, veliku je popularnost tada imao tenis. Oko terena su se okupljale obitelji, pa tako i brojne žene. Prve teniske haljine bile su stegnute u struku, s dugim suknjama do gležnja i visokim ovratnicima. Iako su krojači postupno dodavali falde kako bi tenisačice mogle zakoračiti, elegancija je još uvijek imala prednost pred funkcionalnošću. Tek u međuratnom razdoblju sportske haljine skraćuju se do koljena, nestaju rukavi, a pokreti postaju slobodniji.- Slično se događalo i u plivanju. Od teških heklanih kostima kućne radinosti, koji su više skrivali nego oslobađali, došlo se do lakših materijala i krojeva. Plivanje je postalo popularno jer je ženama dopuštalo sudjelovanje u sportu bez „ružno vidljivog znoja“, a kupaći kostim postao je prostor revolucije u ženskoj odjeći - objasnila je kustosica.Posebno mjesto na izložbi zauzimaju hazenašice, prve sportašice koje su se na ovim prostorima bavile timskim sportom. Hazena, inačica rukometa, došla je iz Čehoslovačke zahvaljujući studentima koji su se tamo školovali, a u Slavoniji je postala izrazito popularna.- Prve hazenašice izlazile su na javne nastupe uz pristanak roditelja i školskih vlasti. Njihovi dresovi bili su prava modna i društvena revolucija: suknje do sredine bedra, uniforme koje su otkrivale više no ikada prije, a ponekad i obuća koja nije bila prilagođena igri – od cipela s potpeticama do bosih nogu kada bi potpetica pukla. Upravo zato hazenaški dres postao je simbol hrabrosti i želje za emancipacijom – navela je Husain Pustaj.Sport je za njih bio način da izađu iz privatne sfere u javni prostor. Hazena je trajala gotovo petnaest godina kao najpopularniji ženski sport, donijela i prvo međunarodno odličje 1934. u Londonu, no bez odgovarajuće infrastrukture i potpore polako je nestajala s pozornice. Unatoč tomu, hazenašice su ostale upamćene kao generacija koja je, svojim izgledom i hrabrošću, rušila moralne barijere.Tridesetih godina pojavile su se i prve nogometašice. Godine 1938. u Zagrebu je pred 12.000 gledatelja odigrana prva ženska nogometna utakmica. No, ulazak žena u izrazito „muški“ sport naišao je na osudu: Ministarstvo je zaključilo da nogomet može ugroziti žensko zdravlje i reproduktivne organe. Posljedica je bilo postupno ukidanje ženskih nogometnih klubova, unatoč velikom interesu publike.- Mediji toga doba odražavali su ambivalentan stav prema sportašicama. Dok su neki ženski časopisi, osobito oni koje je uređivala Marija Jurić Zagorka, poticali žene da se bave sportom i naglašavali funkcionalnost sportske odjeće, satirični listovi često su ih ismijavali. Karikature, vicevi i senzacionalistički naslovi, osobito o nogometašicama, pokazivali su kako je žena na sportskom terenu bila istodobno predmet fascinacije i podsmijeha – ispričala je kustosica.Izložba donosi i priče pojedinki. Posebno se ističe Vera Romanić, atletičarka i profesorica tjelesnog odgoja, autorica školskih udžbenika i jedna od prvih Hrvatica na Olimpijskim igrama. U Berlinu 1936. natjecala se u utrci na 100 metara, a na izložbi je izložena i njezina marama iz Berlina, autentičan svjedok sportskog puta jedne pionirke.Od biciklističkih hlača koje su omogućile prve vožnje, preko jahaćih kompleta koji su ženama omogućili da sjednu „kao muškarci“, do prvih sportskih grudnjaka koji su zamijenili korzet, sve to pokazuje kako se sport isprepleo s modom u stvaranju novog ženskog identiteta. Na izložbi su i gaće koje nose naziv „cvajguzice”, odnosno to su kao današnje hlače do koljena, stegnute trakom, no ugodne su i široke. Njih su sportašice nosile ispod haljine, tijekom bavljenja sporta te im je to dalo slobodu pokreta.Dakle, sport nije bio samo rekreacija, nego i borba za ravnopravnost, vidljivost i pravo na vlastito tijelo. Od korzeta do dresa proteže se čitav niz simboličkih i stvarnih koraka kojima su žene na ovim prostorima kročile prema modernosti. Izložba u Muzeju grada Zagreba upravo zato nije samo prikaz sportskih rekvizita, već i povijesti hrabrosti i promjena: ona pokazuje kako su žene, kroz sport i odjeću, mijenjale sebe i društvo oko sebe.
