Želja za oživljavanjem prostora zelenilom često završi s uvelim lišćem i osjećajem neuspjeha. Početnici, u potrazi za nezahtjevnim biljkama, često griješe posežući za kaktusima i sukulentima. Iako ne traže mnogo vode, u kućnim uvjetima često im nedostaje dovoljno svjetla, pa nisu idealan izbor za neiskusne. Srećom, postoje gotovo neuništive vrste koje će preživjeti unatoč povremenom zanemarivanju i manjku iskustva.Apsolutni prvak izdržljivosti je zamija (Zamioculcas zamiifolia), čiji sjajni listovi izgledaju toliko savršeno da je mnogi zamijene za umjetnu. Porijeklom iz Afrike, navikla je na sušu jer vodu skladišti u podzemnim rizomima. Jedini siguran način da je uništite jest prekomjerno zalijevanje, stoga je zaboravnost ovdje vrlina. Uspijeva i u najmračnijim kutovima, a kao bonus, učinkovito pročišćava zrak.Uz bok zamiji stoji svekrvin jezik (Sansevieria trifasciata), biljka prepoznatljiva po svojim uspravnim, sabljastim listovima. Njezina skulpturalna pojava unosi dozu elegancije, a otpornost joj je legendarna. Sanseverija podnosi sve svjetlosne uvjete, od izravnog sunca do duboke sjene, što je čini svestranim izborom za svaki dio doma. Kao i zamija, ne podnosi višak vode; dovoljno ju je zaliti tek kada je zemlja potpuno suha. Zbog sposobnosti da noću proizvodi kisik, idealna je za spavaće sobe.Za brzo ozelenjivanje prostora idealan je zlatni puzavac (Epipremnum aureum). Ova penjačica, poznata i kao 'đavolji bršljan' jer ju je gotovo nemoguće ubiti, prilagođava se i slabijem osvjetljenju. Druga sjajna opcija je spatifilum ili ljiljan mira, biljka koja 'komunicira' svoje potrebe. Spuštenim listovima jasno pokazuje kada je žedna, a nakon zalijevanja brzo se oporavlja. Uspijeva u sjenovitim dijelovima stana, a njegovi elegantni bijeli cvjetovi dodatan su bonus.
