Ako nemaš cilj u ovom stanju, brzo padneš u depresiju, crnu rupu i iz toga se teško izvući. Dan sam si posložila tako da, da se ne pogledam u ogledalo, ne bih ni znala da sam bolesna. Živim normalno, kao i svi drugi. Bolest je tu, daleko od toga, tu su i kemoterapije i lijekovi… Bole me kosti, trnu mi ruke, ali još sam tu i živim normalno - govori nam 37-godišnja Vanja Dukić, Puležanka na relaciji Pula-Zadar, koja je prije nepunih mjesec dana javnost iznenadila i oduševila kad je na Sport Festu u Poreču, u kategoriji bikini-fitnesa, izašla na tribinu i tijekom prezentacije skinula periku.- Prijateljice i trenerica Katarina i Majda pokazivale su mi da skinem periku. Pomislila sam „Nema šanse“, ali sam onda sama sebi rekla „Ma, šta ne?!“, uzela sam je i skinula. Jednu je sekundu bio tajac, nitko nije ništa rekao, no ljudi su zapravo bili oduševljeni, ali i šokirani jer to nitko nije očekivao. Pljeskali su, vrištali, neki su i plakali. Bilo je jako emotivno, meni pogotovo jer sam si dokazala da se u tri tjedna priprema može svašta napraviti, još sam skinula periku…, govori Vanja kojoj je mjesec dana prije 28. rođendana dijagnosticiran rak dojke.Kvržicu je napipala sasvim slučajno na poslu, dok je radila kao njegovateljica u staračkom domu, kad joj je grudnjak zasmetao ispod kute:- Skinula sam ga i nekako me jako zasvrbjelo. Stisnula sam i napipala kvržicu, bila sam u šoku. Drugi sam dan otišla na kontrolu gdje su rekli da je masno tkivo, ali mi kopkanje i intuicija nisu dali mira pa sam otišla i na punkciju. Promjene su bile vidljive, ali ne i karcinom. Kako sam još krajem 2007. napravila silikone, oni su me sad i spasili. Otišla sam kod kirurga na pregled i pitala može li napraviti rez i vidjeti što je. Na patologiji su utvrdili da je karcinom i u manje od 48 sati bila je potrebna hitna operacija jer je bio galopirajući. Od dana kad sam ga otkrila pa dok sam došla do liječnika, znači u razdoblju od dva tjedna, od zrna graška narastao je do veličine ping-pong loptice.Vanja je operirana na Rebru, a prije nešto manje od dvije godine, doznala je da ima metastaze na plućima, jetri i ispod pazuha. Bolest je prvi put, kako sama kaže, prohujala poput nekog vjetra, no sad je drugačije, a Vanja to pripisuje zrelosti. Razdoblja kemoterapija opisuje kao grozna i iscrpljujuća. Kako kaže, bitno joj je da nije 'crvena' kemoterapija uz koju je gubila na kilaži, konstantno povraćala, nije mogla jesti ni piti. Kad je lakša kemoterapija u pitanju, može vježbati, a to joj je i najvažnije.- Ljubav prema bikini-fitnessu dogodila se prije 3-4 godine kad sam vidjela kako se moje prijateljice natječu, kako su skockane, lijepe i elegantne, a opet imaju dozu mišića. To me očaralo i sama sam rekla da ću probati. Dugo sam pokušavala izaći na binu. U početku nisam uspjevala, zatim sam oboljela po drugi put. Imala sam nekoliko kemoterapija, prošle sam ih godine imala četiri, i nastavila sam uzimati pametni lijek. Ipak, u međuvremenu sam doznala za metastaze, a u srpnju sam odradila još 10 'komada' kemoterapije. U svibnju je trebalo biti održano Državno prvenstvo u Čakovcu, što mi je velika želja, ali omela nas je korona. Da nije bilo nje, ostvarila bih taj svoj san. Prije nekih 40 dana završila sam s kemoterapijom i tad sam dobila poziv moje trenerice Majde Vasić i vlasnice teretane BBK Mornar Katarine Fištrović Sanković da se održava Sport Fest u Poreču i pitale su me bih li htjela ići. Rekla sam im da se ne šale jer sam stvarno mislila da se zafrkavaju, no bile su ozbiljne. Nasmijala sam i rekla im da dugo nisam vježbala zbog kemoterapije, a pripreme su potrebne jer nije jednostavno, kao što mnogi misle, već je potrebno mnogo odricanja i ljubavi. Na nagovor njih dvije i supruga rekla sam da idem, kud puklo da puklo! Imale smo 22 dana do natjecanja, gdje sam dala maksimum koji sam mogla dati. Vježbale smo dvaput dnevno, ujutro i popodne, a osim treninga važna je i prezentacija, na kojoj se ja trebam prikazati kao ženstvena i lijepa pa sam to uvježbala s Katarinom na pozornici. Uspjela sam dotjerati svoje mišiće i izaći na binu, bilo je prekrasno, kaže Vanja i dodaje:- Mene je sport spasio. To ne mora biti sport, može bilo što nekoga veseli, važno je ne pasti u depresiju. Odustajanje nikad nije bila opcija. Vježbanjem sam ojačala tijelo i psihu. Kad odem na kemoterapiju, razmišljam kako ću se drugi dan ustati i ići u teretanu. Mnogi počnu plakati kad doznaju da sam bolesna, a ja to ne volim. Ni sama nisam neki 'plačljivko', teško zaplačem, ne volim sažalijevanje. Živim, tu sam, ne fali mi ništa. Kad je psiha jaka i imaš volju za životom, sve možeš.Ostale priče iz projekta Diva godine pročitajte u nastavku:
