Upoznajte splitsku ekonomisticu koja se ‘preko bare’ ostvarila kao private chef!

Upoznajte splitsku ekonomisticu koja se ‘preko bare’ ostvarila kao private chef!Po dolasku u New York završila je školu nutricionizma, no nije ni slutila da će za nekoliko godina raditi kao private chef i ljeta provoditi u Hamptonsima, u kućama svojih klijenata Eni ima 31 godinu, po struci je ekonomistica, a po dolasku u New York završila je školu nutricionizma, no nije ni slutila da će za nekoliko godina raditi kao private chef i ljeta provoditi u Hamptonsima, u kućama svojih klijenata. Njezina američka priča je krenula 2015. godine. I dok je prvu godinu živjela u Connecticutu, nakon toga je odselila u Coloradu gdje je radila kao au pair. Taj period je za nju bio jako zanimljiv, pun izazova i naučenih životnih lekcija. Prilagodba je definitivno trajala neko vrijeme, no kako i sama kaže, ništa vas ne prodrma kao selidba na drugi kraj svijeta s tek napunjenom 21 godinom.Kako si se odlučila preseliti u Ameriku sa svega 21. godinom i što si za početak radila?Unatoč ljubavi prema svom gradu (Split), u tako maloj sredini sam se osjećala sputano. Negdje za vrijeme srednje skole u želji za nekim novim iskustvima, počela sam razmišljati o odlasku u SAD. U to vrijeme, jedan od najsigurnijih i najpopularnijih načina za odlazak u Ameriku je bio Au Pair program, pa sam to i odabrala.U početku sam živjela s jednom američkom obitelji u Connecticutu pa u Coloradu gdje sam se neko vrijeme prilagođavala na vrlo različit način života, upoznavala se s novim kulturam i usavršila jezik.2017. sam preselila u New York koji me je očarao na prvu i postao moj dom. No, u početku nije bilo lako, radila sam svakakve poslove- od babysittanja, do restorana i barova..San mi je bio raditi u glazbenoj industriji pa sam tako pokušavala doći do bilo kakvih konekcija da se to i ostvari. Igrom slučaja sam upoznala jednog divnog čovjeka po imenu Jesse Malin koji je vlasnik kultnog Bowery Electric na Lower East Side. On mi je tako pružio priliku da kod njega i radim na organizaciji i planiranju koncerata gdje sam imala priliku upoznati neke od meni iznimno dragih glazbenika poput Green Day, Debbie Harry, Norah Jones, Jakob Dylan..mislila sam kako se moj san ostvaruje no tada dolazi do pandemije i sve pada u vodu.San ti je bio raditi u glazbenoj industriji, pa kako si završila u kulinarstvu?Da, ja sam još kao tinejdžerica sanjala kako ću jednog dana biti menadžerica nekoj rock skupini (haha). A što se tiče kulinarstva, ljubav prema kuhanju vučem još iz djetinjstva kad sam se nerijetko mami i bakama gurala u kuhinju hehe (učila sam od najboljih). Kad sam se preselila u New York, često sam kuhala i pozivala prijatelje na večere, te sam sve više u tome pronalazila užitak, a bogatstvo i raznolikost namirnica na tržnicama me je inspirirala da uvijek probam nešto novo i drugačije. Unatoč ljubavi prema kuhanju, nikad nisam ni pomislila kako bi mi to jednog dana mogao biti posao.No, kako život inače piše svoje priče, tako se moj okrenuo naopačke. Pandemija nas je sve 2020. ošamarila na svoj način. Kao svugdje, tako je i u New Yorku zavladala sablasna tišina-u doslovnom smislu te riječi.. Tko je bio u mogućnosti, sklonio se izvan grada i tako mi se pružila prilika da vrijeme najstrožeg lockdowna provedem na Hamptonima s jednom divnom obitelji koju sam još od prije poznavala. Tražili su nekoga tko bi svakodnevno pripremao zdrave i izbalansirane obroke za njihovu četveroclanu obitelj. Tu sam se osjećala kao svoj na svome s obzirom da mi je i samoj zdrava ishrana jako bitna, a u to vrijeme sam upisala i školu holističkog nutricionizma.Kako si postala private chef?Za vrijeme mog boravka i rada na Hamptonima ponekad bih na instagramu objavila slike hrane koju sam za njih spremala, te su mi se ubrzo nakon toga počeli javljati zainteresirani klijenti. Tako sam kasnije te godine, po povratku u New York, počela raditi meal prep te raznositi gotove obroke klijentima po gradu. Mislim da ni sama nisam bila svjesna koliko će zahtjevno i izazovno biti to izvesti u mojoj maloj kuhinji. Jela su se pripremala do kasno u noć, a nakon kuhanja, slijedila je dostava, koju sam sama obavljala uberima i podzemnom na sve strane grada. Jedno jako interesantno iskustvo rekla bih haha no definitivno ne preporučam :) To sam radila nekoliko mjeseci, a nakon toga sam se prebacila na full time private chef, a do klijenata sam dolazila već preko ‘word of mouth’ i instagrama, što je i danas slučaj.S prvim klijentima si živjela za vrijeme korone - kako opisuješ život u Hamptonsima?Da, to je bilo jedno jako zanimljivo iskustvo. Te klijente sam poznavala još od prije tako da mi je što se tiče života s njima bilo kao s cimerima haha. Jako srdačni i opušteni ljudi! Za njih i danas radim te ih smatram kao članovima svoje obitelji.Sto se tiče Hamptonsa- to je meni osobno jedno od najdražih mjesta u Americi. Spoj mondenog ljetovališta i seoske idile gdje bogati i slavni pronalaze svoje utočiste kako bi pobjegli od ludnice i vreve grada. Čine ga skupina simpatičnih malenih gradića. Idilično je zaista, provozati se na beach cruiser biciklu, skrenuti u neku malenu uličicu, u kojem god smjeru krenuli, naići ćete na mnoštvo farmi s preslatkim farm stands koji pršte obiljem i raznolikošću svježeg voća i povrća. Pod obavezno je nadisat se svježeg zraka, a kad pravi vjetar puše, kombinacija mirisa morske soli i dozrelih jagoda je opijajući.Beskrajne pješčane plaže vam oduzimaju dah, bilo to za kristalno čistog sunčanog dana ili dramatično tmurnog gdje maglu možete doslovno nožem rezati.Na Hamptons se vraćam svako ljeto i to mi je doba godine koje svake godine s nestrpljenjem iščekujem :)Kako izgleda tvoj tipičan dan? U ovom poslu najčešćee nema pravila što se tiče radnog vremena. Neki dani su lakši od drugih. Kad sam u gradu, preko tjedna je to najčešće ustaljen raspored gdje ujutro uz dogovor s klijentima planiram meni te odlazim u nabavku namirnica. Tada pripremam obroke za samo jednu četveročlanu obitelj. Ponekad je to samo priprema večere, što mi ostavlja vremena i za privatne obveze, volim otići na workout, naći se s prijateljima na kavi ili rucku, naći dobar coffee shop u kojem radim na računalu par sati..Ljeta na Hamptonima me iznimno vesele, iako zna biti poprilično kaotično jer se kuha za puno više ljudi te radni dan započinje u 6 ujutro, a nerijetko završava iza ponoći. Raspored je tada vrlo intezivan gdje najranije ujutro obavljam nabavku namirnica, te se bacam na pripremu doručka, potom ručak i večera uz deserte, snekove, svježe cijeđene sokove, koktele.. tada radni dan može trajati i po 18 sati.Takav raspored mi ne ostavlja slobodnog vremena, ali tijekom godine ima perioda kad se manje radi pa se na taj način izbalansira. Kad imam više vremena, onda se posvetim instagramu na kojem volim podjeliti kako to sve izgleda “behind the scenes”, staviti recepte, podijeliti savjete..Kakva je kuhinja popularna među tvojim klijentima i možeš li nam otkriti neki recept za kasne ljetne dane?Moji klijenti najčešće traže mediteransku kuhinju. Kao Dalmatinka, tu sam defintivno svoj na svome, haha. Najčešće se traže zdravi i izbalansirani obroci, s naglaskom na raznovrsnost sviježeg voća, povrća, žitarica..dobar komad ribe kao brancin ili tuna, a od mesa steak je definitivno omiljen. Nerijetko imam slobodu u izboru namirnica i začina tako da se tu volim poigrati. Često eksperimentiram s middle east kuhinjom, njihovi začini su predivni!Pripremaš li svojim klijentima neka hrvatska jela, ako da - koja?Naša tradicionalna jela i ne baš. Kao što sam rekla, mediteransku najčešće spremam, koja bi bila najbliže našem u Dalmaciji.., Ljeti su riba, škampi i hobotnica na žaru česti na meniju, paste s plodovima mora također te pedoce na buzaru uz toplu focacciu..Kako se kreću plaće private chefova u Americi i koji savjet bi dala nekom tko o tome sanja?Plaće private chefova nisu jednake u svim djelovima Amerike. U velikim gradovima i njihovim predgrađima je brojka znatno veća (isto tako je i standard zivota viši). Također se u obzir uzima iskustvo, znanje te vještine chefa. Moj savjet za sve one koji sanjaju o ovom poslu je da se dobro informiraju o svim aspektima ovog posla. Posao private chefa na prvu može izgledati idealan i luksuzan što nekim dijelom i je, no često se ne priča o onoj drugoj strani - dugim radnim danima, stresu koji one man show donosi sa sobom. U usporedbi s restorantskom kuhinjom, ovdje ste sami odgovorni i zaslužni za sve- od planiranja menija, nabavke namirnica, postavljanja i dekoracija stola, priprema jela uz pomno isplaniran timing kako bi se ista servirala topla i na vrijeme... Naravno, najveći dio je proveden u kuhinji, stoga su iskrena ljubav i strast prema kuhanju iznimno bitni. Sve je popularnija ‘zdrava’ kuhinja pa koja su tvoja “go to” jela? Go to zdrava jela? Skoro sve šta’ spremam, haha. Neka od omiljenih su filet brancina ili losos s toplom farro salatom s rostanom tikvom, karameliziranim lukom, keljem i tostiranim bućinim sjemenkama uz kremasti tahini umak. Grilana piletina uz zapečenu cvjetaču i hrskavim krutonima od slanutka te romesco umak.Meni su osobno najdraže razne juhe i variva sa svakakvim povrćem, a ljeti mi nema ništa draže od salate koja je ujedno i cjeloviti obrok (npr. mix arugule, mladog spinata, kelja, krastavci, cherry rajčice, avokado, ukiseljeni crveni luk, roštani sweet potato, quinoa, grilani losos s pesto dresingom)Jesi li imala prilike kuhati za neke poznate klijente? Za poznate nisam još imala prilike kuhati - bilo bi sigurno zanimljivo iskustvo i rado bih probala ako dođe do nekakve ponude. No, čula sam svakakvih priča o čudnovatim željama i zahtjevima takvih klijenata(haha)Moji klijenti su najčešće ljudi iz svijeta financija, odvjetnici, liječnici..jako jednostavni i ‘down to earth’ ljudi koji vole i cijene dobru hranu što mi je iznimno bitno.Tvoj feed na IG je tako stylish, koliko vremena ulažeš u izradu istog - dobivaš li poslove preko mreža? Joj hvala! Trudim se, i jako mi se sviđa taj način na koji mogu dočarati svoj posao. Ponekad mi je žao što nemam više vremena da se posvetim instagramu. Priznajem da sam perfekcionist pa mi tako uređivanje jednog videa traje danima i čupam si kosu jer mora biti baš onako kako sam ja to zamislila haha. Sjećam se kako sam u prošlosti pomalo omalovažavala content creators i mislila kako je to laka lova no mogu potvrditi kako je to pravi full time posao, pogotovo kada dođe do pregovaranja i sklapanja ugovora s brendovima.Da, radim s nekim brendovima i to mi je jako zanimljivo. Tako je nekako spontano započelo jer ja nikad nisam niti pomislila na to kad sam kreirala svoj profil (služio mi je izričito radi sticanja novih klijenata u pocetku..) Kako sam postala aktivnija s objavama, tako je rasao broj pogleda i pratitelja te su mi se brendovi počeli javljati zainteresirani za suradnju. Iznimno mi je drago što na taj način dolazim i do novih poznanstava, a super mi je i kad imam priliku prisustvovati na eventima kao što su promocije novih proizvoda ili otvorenje restorana..Koja je najluđa anegdota koja ti se dogodila za vrijeme radnog vremena? Kad sam si prerezala prst dok sam pripremala thanksgiving večeru. Krvi po kuhinji je bilo kao da se masakr dogodio, baterija na mobitelu 0%, kao munja isam izletjela na ulicu, i luđacki trčala po ulici zamotanog prsta u kuhinjsku krpu, pokusavajući zaustaviti taksi. Ta igra lovice je trajala poduže s obzirom da je to jedan od najprometnijih dana u godini, no uspjela sam doći do hitne i prst je danas srećom na mjestu ;)Planiraš li se ikada vratiti u Hrvatsku? Teško pitanje. U New Yorku sam već jako dugo i moj dom je sada ovdje. U Hrvatskoj sam odrasla, a ovdje sazrijela. Uvjerena sam da sam zahvaljujući odlasku u Ameriku, osoba kakva jesam danas. Moje životne navike su drukčije od života u Hrvatskoj, te mislim da bi mi bilo jako teško priviknuti se na ponovni život u maloj sredini. Amerika nije obećana zemlja kao što mi to često volimo zamišljati, i daleko je od savršenstva, no veliki gradovi imaju svoje prednosti i ono nešto što me je na prvu i privuklo kod New Yorka. Mislim da bi mi jako nedostajao.Ono što definitivo želim je češće odlaziti u posjet Hrvatskoj-tamo mi je ipak cijela obitelj i neki od najdražih prijatelja!