Ena Rajić psihologinja je koja je u videu spojila dvije ljubavi - psihologiju i izvedbenu umjetnost prema kojoj strast gaji još od malih nogu, a rezultat je YouTube kanal na kojem govori o različitim društvenim temama. Njezin je cilj promovirati društvenu odgovornost i mentalno zdravlje, a u videima o svemu priča kroz humor, satiru i obrnutu psihologiju. S Enom smo porazgovarali o preokretu sa psihologije na video produkciju, humoru kao alatu kojim možemo spoznati mnogo o sebi, kako obrnuta psihologija funkcionira na ljudima te o reakcijama domaćih tvrtki na njezinu produkciju.Predstavi se, reci nam nešto više o sebi! Kako bi se ti opisala, što drugi kažu o tebi?Psihologinja po struci, umjetnica po pozivu. Bavim se video produkcijom satiričnih videofilmova i spoken word poezijom. Kroz svoje stvaralaštvo nastojim progovarati o različitim psihologijskim i društvenim temama s ciljem promoviranja mentalnog zdravlja i jačanja društvene odgovornosti. Jedan od najdražih mi komentara onaj je Daniela Pavlića, producenta dokumentarca “Poštovana predsjednice”. Jednom je prilikom izjavio: “Ena je virtuoz riječi koji pogađa u sridu. Mesija suvremenih balkanskih prostora. Ima britak jezik poput skalpela kojim secira našu društvenu stvarnost!”. Uvijek se naježim kad to pročitam.Kako se dogodio zaokret sa psihologije na video produkciju?Nakon iskustva rada u struci, odlučila sam dati otkaz i hobi pretvoriti u posao iz snova. U tom zaokretu veliku su ulogu odigrali Tea Zavacki, poslovna trenerica koja pomaže kreatorima sadržaja pokrenuti profitabilne online biznise te Kristijan Gradečki, svestrani kreativac i art direktor koji je zaslužan za estetiku mojih videofilmova. Naravno, bez podrške mojih najbližih taj zaokret bio bi puno turbulentniji. Odmalena sam pokazivala afinitet prema izvedbenoj umjetnosti koja mi je došla pod ruku s video produkcijom pa je taj kreativni dio u meni ipak prevladao. No, srž mog stvaralaštva ostale su psihologijske teme.Odakle ideja za snimanje videa? Kako i kad je sve počelo?Videa sam počela snimati preko YouTubea na drugoj godini studija, točnije 2014. godine s tadašnjom kolegicom Elizabetom Petersdorfer. Nakon pola godine razdvojile smo se, a ja sam nastavila snimati psihoedukacijska i motivacijska videa. Četiri godine poslije to mi je dosadilo i sasvim spontano, počela sam producirati satirične video skečeve i spoken word poetry videofilmove. Shvatila sam da je kreativni izričaj kroz video i scensku izvedbu najbolji način na koji osobno mogu doprinijeti zajednici u kojoj živim.Gdje dobivaš i tražiš inspiraciju te kakve su reakcije publike? Ovakvi su videi ipak pomalo drugačiji od uobičajenih koje možemo vidjeti, barem kad je riječ o domaćim youtuberima.Drago mi je to čuti. Inspiracija je na svakom koraku, a ponajviše ju pronalazim u apsurdu, nepravdi i predrasudama. Reakcije publike su doista izvanredne, a najvećim se dijelom svode na komentare da su videofilmovi potpuno osvježenje na našim prostorima kao i na činjenicu da u ljudima uspijem isprovocirati emocije i potaknuti ih na preispitivanje statusa quo.Kažeš da je humor super alat o kojem možemo spoznati puno toga o sebi - pa, pojasni nam to, odakle ideja da ideš u tom smjeru?Vjerujem da je humor učinkovit način da se pojedincima i društvu ukaže na njihove slabe točke, ali i na apsurdnosti svijeta u kojemu žive. U satiričnim videofilmovima koje stvaram publika često prepoznaje sebe i svoje bližnje i na taj se način, zapravo, povezujem s njom. Zna se kako ljudi ne mijenjaju svoje emocionalno zasnovane stavove ili “loše” navike tek tako, usprkos tome što imaju spoznaje zašto bi to možda bilo zgodno učiniti. E, tada na snagu stupa humor koji ima moć nasmijati nas, ali i potaknuti na introspekciju, kritičko razmišljanje i promjenu u pozitivnom smjeru. Upravo sam o tome pričala na svom TEDx nastupu.Primjenjuješ i obrnutu psihologiju - funkcionira li to, kako ljudi reagiraju?Obrnuta psihologija, satira i ironija idu ruku pod ruku. Ljudi uglavnom ne očekuju da im netko priča o tome kako ostati nesretan do kraja života, kako prodavati maglu, kako brzo i učinkovito izgorjeti na poslu itd. Ipak, taj neočekivani trenutak ulovi njihovu pažnju, zadrži ju te ih potakne na razmišljanje. Naprosto mi je zabavno producirati videofilmove u kojima publici govorim sve suprotno od onoga što od mene očekuje. Obrnuta psihologija posebno je djelotvorna s ljudima koji su skloni otporu kao i pojedincima koji su buntovni, tj. onima koji ne vole da im se govori što i kako da rade.Na LinkedInu si napisala da pomažeš tvrtkama kroz duhovite videofilmove - kako domaće tvrtke reagiraju na to, s obzirom na to da mi se čini da je riječ o ipak malo drugačijem pristupu?Ovisi. Postoje tvrtke koje su otvorene igrati se i odvažiti na humorističnu formu promotivnog videofilma, a postoje i klijenti koji su na li-la s takvim pristupom pa nerijetko imaju potrebu kontrolirati gotovo svaki korak kreativnog procesa.Kao psihologinja, možeš li se osvrnuti na važnost psihološke pomoći u ovakvim teškim razdobljima?Iza nas je zaista teško razdoblje, a neizvjesnost se pretočila, kako u sadašnjost - tako i u priče o budućnosti. Ipak, iznimno mi je drago što se u famoznoj 2020. godini napokon počelo nešto ozbiljnije govoriti o temama mentalnog i emocionalnog zdravlja. Egzistencijalni strah, strah od zaraze, traumatska i retraumatizirajuća iskustva izazvana potresima, fizička distanca i smanjenje društvenih kontakata, preplavljenost kontradiktornim informacijama, zbunjenost, frustracija i nepovjerenje prema vladajućima u kriznim situacijama... Sve su to bitne i prebitne teme, situacije i emocije u kojima psiholozi, psihoterapeuti i psihijatri imaju važnu ulogu u pružanju stručne podrške. Stoga ovim putem želim pozdraviti inicijative kao što su psiholoskapomoc.hr, nistesami.online, psihelp.hr kao i sve moje kolege, privatne psihoterapeute i psihologe koji su se pokazali u ovim iznimno izazovnim vremenima.
