Second-hand je već neko vrijeme najveći hype. Ono što je započelo kao održiva alternativa fast fashionu, pa se razvilo u sofisticiranu potragu za arhivskim raritetima na platformama poput Vinteda, Vestiaire Collectiva, Depopa i Catawikija, sada ulazi u novu, gotovo nadrealnu fazu. Nakon mafijaški zaplijenjene robe i sudskih second-hand trgovina, granica se pomaknula na – izgubljenu avionsku prtljagu. Ovaj neočekivani obrat uveo je shopping u novi level i pritom pokrenuo javne rasprave o granicama privatnog i javnog.Naime, londonski Heathrow već godinama na dražbama prodaje kofere koji, nakon dugog čekanja i neuspjelih pokušaja da se pronađe vlasnik, ostaju napušteni.Guardian je objavio da 92% izgubljene prtljage ipak završi ponovno u rukama svojih putnika, ali onaj manji postotak, kad etikete nestanu, a dokumenti ne vode nikamo, završi u rukama stranaca. Tako intimni predmet postaje roba, a osobna priča pretvara se u tržišnu atrakciju, negdje između uzbudljive misterije i nelagode zbog kopanja po tuđem životu. U galeriji pogledajte najbolje odjevene s crvenog tepiha Venice Film Festivala tijekom godina:Ono što je isprva izgledalo kao ekscentrična praksa, zahvaljujući influencerima postalo je viralan trend.Becky Chorlton, poznata kao @beckysbazaar, kupila je izgubljeni kofer za 80 funti i u njemu pronašla apsurdni miks: nove UGG čizme, zaključani iPad, odjeću, šminku i razne sitnice.Snimka je postala hit, što je dokaz da publika ne gleda samo predmete, nego i trenutak otkrivanja, kao intimni “unboxing” nečijeg privatnog života.Žena s profila @ink.couple1 otvorio je kofer s Fendijem i Palm Angelsom, dok je Carmie Sellitto otkrio Cartierovu kutiju s računom za prsten vrijedan više od dvije tisuće eura i vintage torbu Louis Vuitton s osobnim dokumentima. Ipak, ova je priča završila filmskim happy endom, jer je uspio pronaći vlasnika i sve vratiti.No iskustvo kreatorice @luciasland bilo je realnije, jer je za 130 funti dobila anonimni kofer s knjigama i raznovrsnom odjećom, bez nekog spektakla. Jasno je da je tu riječ o rušenju granica privatno-javno, no ljudi su ipak znatiželjni.Naime, riječ je o paradoksu koji savršeno odražava duh trenutka: s jedne strane zavodljivost misterija, potraga za skrivenim blagom; s druge, neugodno sjećanje da iza svakog kofera stoji stvarna osoba koja je možda još uvijek u nadi da će ga pronaći. Upravo ta napetost između znatiželje i nelagode čini ovaj fenomen toliko zavodljivim.Jer kupovina danas više nije samo čin potrošnje. U digitalnoj eri ona mora biti šokantna, spektakularna, vrijedna pogleda i dijeljenja. Ako je nekada second-hand tržištem upravljala želja za povoljnim ulovima ili modnim raritetima, danas se prava vrijednost mjeri u voajerističkom trenutku otkrivanja.Kupiti izgubljeni kofer ne znači samo kupiti rabljeni predmet, to znači zaviriti u tuđi život, u njegovu intimu pretvorenu u sadržaj za milijune pregleda. Kao obrnuta verzija popularnog formata “what’s in my bag”, ovaj trend otvara digitalnu scenu na kojoj privatno postaje javno, a banalno - spektakularno. Možda je ovo prava prilika za prisjećanje legendarnog Forresta Gumpa, odnosno Toma Hanksa, koji je izgovorio onu višesmislenu, fantastičnu rečenicu: ‘Život je kao bombonijera, nikad ne znaš što ćeš dobiti.’
