U svijetu gdje se sve odvija brzo i masovno, Runolist Studio njeguje nešto potpuno suprotno – nježan, ručno izrađen svijet tkanine i papira. Ovaj mali obiteljski brend iz Zagreba ne nastaje u korporativnim uredima, nego za kuhinjskim stolom, među metrama pamuka i razigranim skicama, a iza njega stoji ženska snaga obitelji Andrijević – dvije sestre i njihova mama.– Mi smo ženski dio obitelji Andrijević - dvije sestre, Monika i Ivana i mama Goga. Živimo u Zagrebu već 6 godina i sve tri smo jako kreativne, ali naši poslovi do Runolista to nisu bili (osim mame koja je bila krojačica), pa smo same odlučile pokrenuti nešto gdje možemo pokazati taj dio – ispričale su nam.Njihov stvaralački pristup temelji se na principima održivosti i sporosti – daleko od ritma brze mode. Njihova verzija "sporog dizajna" podrazumijeva temeljitost, promišljenost i ljubav utkane u svaki proizvod, od ideje do realizacije.– Cilj naših proizvoda je da se sporo i naprave i sporo potroše. Htjele smo ponuditi alternativu brzoj modi koja u svega par tjedana pređe iz ideje do gotovog proizvoda na policama. Naši proizvodi sporo nastaju jer se trudimo naći što bolje materijale (a to je proces koji može potrajati), testirati svaki proizvod bar tri mjeseca i tek onda izbaciti u prodaju. Tako da od prve ideje do prodaje lako može proći i pola godine ili godinu dana – gotovom.Put prema vlastitom brendu započeo je gotovo slučajno – jednim praktičnim upitom, jednom idejom, jednim komadom tkanine s trešnjicama. Ipak, ispod te spontane iskrice krije se duboko ukorijenjena obiteljska priča i vještina koju su sestre naslijedile od svoje mame.– Ideja je nastala sasvim slučajno, a opet kao da je bila tu otpočetka. Naša mama šiva cijeli život. Odrasle smo u odjeći koju je ona pravila za nas. Prijateljice su nam stalno davale komplimente i pitale gdje smo kupile to što nosimo. Kad bi čule da je mama to sašila, često bi rekle: 'Ja bih to kupovala!' Jedan dan sam mamu zamolila da mi sašije torbicu za Kindle, nakon što mi je maska pukla. Htjela sam nešto lijepo i praktično pa sam na brzinu nacrtala kroj za torbicu kakvu želim i kupila materijal s trešnjicama. Mama ju je sašila i kad ju je završila, rekla je: 'Eh, ovo bih mogla šiti po cijele dane i prodavati.' To mi je bilo dovoljno. Te večeri sam smislila cijeli poslovni plan – kaže nam Monika.Kada je riječ o izboru materijala, vjeruju osjetilima. Proces nije uvijek najefikasniji, ali jest najiskreniji – one moraju vidjeti, dodirnuti i osjetiti tkaninu prije nego je pretvore u nešto novo.– Cijeli proces stvaranja nove kolekcije je potpuno prilagođen nama i sigurna sam da to ne radimo na najbolji način, ali mi još uvijek moramo dotaknuti materijal i vidjeti ga uživo prije nego ga kupimo. Jako je teško u tekstilnom svijetu ostati održiv i još uvijek učimo dosta toga što se tiče kvalitete i kakvoće materijala i dostupnosti na našim prostorima, ali trudimo se uvijek izabrati najbolju opciju. Većinom koristimo čisti pamuk, ali ponekad uzmemo i miješani pamuk s obzirom na to da je otporniji – otkrivaju.Trenutačno čitav proces – od skice do šivaće mašine – vode same. No, svjesne su da bi daljnji rast mogao značiti i dijeljenje tog kreativnog tereta. Ipak, svoju estetiku opisuju kao vedru, optimističnu i pomalo nostalgičnu – sve ono što boje i uzorci mogu prenijeti u svakodnevicu.– Mislim da se naši proizvodi najviše prepoznaju po veselim bojama koje koristimo za sve naše proizvode. Trudimo se ubaciti i neutralnih tonova, ali šareno s printom nekih trešnjica ili jagodica je ono po čemu smo prepoznatljivi. Naravno da postoje slične stvari na tržištu i proizvodi koji nas inspiriraju, ali vjerujemo da je naš izbor materijala postao prepoznatljiv – kažu.Njihov kreativni proces daleko je od brzine – on je metodičan, zahtijeva strpljenje, vrijeme i autentično testiranje u stvarnom životu.– Za potpuno novi proizvod se prvo moramo uvjeriti da je to nešto za čim ima interesa. Feedback koji dobivamo od naših kupaca nam tu najviše pomaže. Zatim krećemo s dizajnom i tražimo materijale koji bi najbolje odgovarali. Sašijemo dvije, tri verzije proizvoda i testiramo ih nekoliko tjedana. Te se verzije razlikuju po veličini, obliku i funkcionalnim detaljima. Kad se odlučimo za finalni kroj, napravimo nekoliko komada i ponovno ih testiramo kako bismo bile sigurne da je sve u redu. Uglavnom ih same koristimo, ali često ih damo i prijateljicama jer je povratna informacija 'sa strane' često korisnija od naše. Tek nakon toga (obično 3-4 mjeseca od prve skice) krećemo sa šivanjem za prodaju, ali samo ako smo zadovoljne sa svakom fazom testa. Više puta smo potpuno odustale od proizvoda jer nešto jednostavno nije štimalo. Ali uživamo u tom procesu i trenutku kad sve napokon “klikne” – objašnjavaju.Inspiraciju ne traže – ona ih pronalazi posvuda. Bilo da je riječ o boji grafita, detalju iz djetinjstva ili fotografiji na Pinterestu, sve tri članice tima imaju izoštreno oko za ono što budi emociju.– Sve tri smo jako kreativne i ideje nam samo dolaze, ali često ih moramo spremiti u ladicu u nadi da će doći neko bolje vrijeme kad ćemo imati više vremena! Inspiraciju crpimo na putovanjima, Pinterestu, iz mode, umjetnosti, prirode... Ukratko, inspiraciju za materijale tražimo svugdje. Ako se šetamo gradom i na grafitu ugledamo lijepu kombinaciju boja, uslikamo to. Sve što nas inspirira pamtimo ili slikamo i ponekad se na neočekivane načine to pojavi u našem radu. Najčešće tražimo materijale koji nas podsjećaju na djetinjstvo i koji bude neki osjećaj sreće i jednostavnosti, kao eto, neseser s malenim jagodicama! –Između kreativnosti i tržišnih zahtjeva često je teško pronaći pravu mjeru, ali Runolist Studio odlučno bira autentičnost – čak i kad to znači sporiji rast.– Ponekad jest izazovno. Naravno da želimo stvarati ono što se nama sviđa, ali isto tako želimo da se naši proizvodi prodaju. Tu uvijek tražimo onu zlatnu sredinu između kreativnosti i realnosti tržišta. Nikad nam nije bio cilj postati prekomercijalan brend. Zato se trudimo ostati vjerne sebi, iako to nije lako u svijetu gdje trendovi traju kraće od vremenske prognoze – kažu.Za budućnost ne planiraju korporativno širenje, nego dublje zaranjanje u ono što već grade – stvaranje tkanina koje pričaju njihovu priču i proizvoda koji nadilaze sezonu.– Uskoro planiramo krenuti s dizajniranjem vlastitih materijala – bit će to i izazovno i uzbudljivo, ali nam donosi još više slobode u izgledu naših proizvoda. Želimo nastaviti s kolekcijom koju već imamo, ali paralelno radimo i na nekoliko novih krojeva za potpuno nove proizvode. Također, voljele bismo sljedeće sezone ući u nekoliko trgovina s domaćim brendovima na Jadranu. Naš proces je sporiji – testiramo proizvode, isprobavamo ideje koje nam se čine zanimljive. Ako naiđu na dobar odaziv, sjajno. Ako ne, idemo dalje s nečim novim. Najvažnije nam je da stvaramo proizvode u koje vjerujemo i da nas to što radimo ispunjava – zaključile su.
