Arhitekt, autor bestselera, marketinški stručnjak, ali i osoba koja je u zadnje dvije godine pomogla mnogima koji su se susreli s dijagnozom, Marko Babić (31) nije izdržao dvogodišnju borbu sa sarkomom.Tužna vijest objavljena je na njegovom Instagram profilu gdje je obitelj poručila kako su ponosni što su mogli biti s njim na ovom putovanju.– Putuj, dječače naš. Slomljeni, ali ponosni što smo bili s tobom na ovom putovanju – piše uz njegovu fotografiju na Instagramu, a na Storyju napisali su još: – Bio je najbolji otac, partner, sin, brat i prijatelj. Volimo te zauvijek. –Prije nekoliko mjeseci ispričao je, a njegova partnerica Tina Biloglav nedavno je objavila da Marko nije dobro te da su u Zagrebu iscrpili sve mogućnosti liječenja. No, Marko nikada nije klonuo i bio je jako optimističan. "Ja znam da ću na kraju biti zdrav. Ja znam da ću na kraju biti bolja verzija sebe. Ja znam da ću na kraju biti beskonačno bogatiji zbog iskustva koje ću proživjeti", govorio je.Krajem listopada 2021., njegova "Instagram-obitelj" povećala se za nekoliko tisuća članova. Tada je, naime, odjeknuo njegov post u kojem stoji ispred natpisa "Nisam više bolestan". Kako je i sam tad rekao, fotografija nastala na putu do vrtića u koji ide kćer Tonka, činila se kao dobar početak putovanja u kojem je želio i s virtualnom publikom podijeliti što mu se u životu događa. Osim toga, rekao je Marko, ovu je fotografiju odabrao jer neće morati razmišljati koju fotografiju objaviti onog dana kad borba sa sarkomom bude iza njega. Jednom smo prilikom s Markom razgovarali u prosincu 2021. godine, kada nam je Marko ispričao više o dijagnozi, pozitivi koja mu je bila najbitnija, mentalnom zdravlju, prehrani, cijeloj zajednici na društvenim mrežama…Rak kostiju koji je Marku bio dijagnosticiran iznimno je rijedak, a ono što je specifično u cijeloj priči bila je Markova pozitivna energija kojom je inspirirao, poticao i oduševljavao.– Ljudi misle da sam rođen pozitivan. Meni je to glupost, ja sam se istrenirao da budem takav. Sjećam se kad sam bio klinac, trenirao sam nogomet. Danima sam se, prije svake utakmice, bojao da ću primiti gol kroz noge. Da sam tad bio pozitivan, razmišljao bih kako ću obraniti, kako ću biti heroj... Nisam bio pozitivan kad sam se rodio, nego sam se kroz život jednostavno istrenirao da budem takav. Skužio sam da nemam ništa od negativnog razmišljanja – otkrio nam je tada Marko koji je rekao da mu pozitiva više paše, a od negative nema baš ništa.– Ne znam kako me ljudi percipiraju, ali nisam sretan i pozitivan 0-24. Ali, nije poanta da nema ružnih i loših trenutaka, ali je poanta da ih skužim. Recimo, svaki put kad završim s kemoterapijom, taj tjedan mi bude užasno mentalno težak. Skužio sam to nakon prve kemoterapije i sad budem spreman na to. To znaju i svi ljudi iz moje okoline, ja o tom pričam i kažem "Malo mi je teško ovih dana", i znam da moram doći na neku svoju razinu. Čim pričam i osvijestim, postane manje stvarno, koliko god zvuči kontra logike, onda radim na tome da se dignem do neke svoje razine. Nije uvijek lako, nekad traje danima, nekad se pitam kako da dođem do toga, ali hvataš se za male stvari i dođem malo po malo – rekao je Marko.Svi pratitelji na Instagramu upoznati su i s dvogodišnjom Tonkom koja je često i glavna zvijezda Markovih objava. On i partnerica Tina odgajaju je tako da su u svemu iskreni, pa drugačije nije ni kad je u pitanju bolest: – Rekli smo joj da je tata bolestan, zna gdje mi je rana. Pričamo s njom jako transparentno, ne zna ona što je rak, što su metastaze, ali otvoreno pričamo do razine do koje može shvatiti. Ona meni donosi moje smoothieje, pita me jesam li popio lijekove, brine se. Zna da idem u bolnicu nekad, ne kuži koliko je to ozbiljno, ali mislim da je dobar pristup da joj ne lažemo. Glupo bi bilo da govorimo svaka tri tjedna "Tata ide na putovanje", pa djeca su jako pametna stvorenja. –Kad je doznao da je bolestan, Marko je počeo "pucati" iz svih oružja pa je tako promijenio i prehrambene navike. Prešao je na plant based prehranu koja je trenutno jako restriktivna pa se bazira isključivo na voću i povrću, a prehranu je smatrao vrlo bitnom ne samo u ovoj borbi, nego i općenito u životu. Kroz razgovor s Markom, jasno je kako je stavljao veliki naglasak na mentalno zdravlje. – Uvijek sam razmišljao o životu, sebi, gledao u sebe... Kad krene karijera, posao, nemaš vremena za razmišljanje o sebi, a kad je sve ovo počelo, shvatio sam da imam puno vremena za razmišljanje i to mi je bilo top. Htio sam iz svega ovoga izvući neke zaključke. Sa svima pričam o tome, full sam otvoren, jer skužiš da možeš puno dobiti od drugih i da drugi mogu puno dobiti od tebe – ispričao nam je Marko i dodao da se tu najviše povezao sa sestrom s kojom je puno pričao o svemu, a zajednička im je i "filozofska" crta. Ono što mu se događalo tijekom borbe sa sarkomom prenosio je i na Instagramu, a kad je objavio gore spomenutu fotografiju, znao je da će biti reakcija, ali nije očekivao veliki odjek kakav je dobio.– To je bilo stvarno ludo, ljudi koje ne poznajem mi pišu dugačke poruke. U njima vidiš da je nad njima "sjedio", znam da to nije samo "sjednem i natipkam", vidim da se ljudi stvarno potrude. Bilo je ludih gesta, lude stvari su dolazile do mene. Podrška je ogromna, a puno mi znači kad ljudi napišu da su promijenili navike i da sam ih inspirirao. Stvarno sam uvjeren da s glavom možeš svašta, a ljudima koji me prate moram pokazati da ta pozitiva nije samo nešto kao "sretan sam", nego može jako puno doprinijeti, da sam sebi možeš donijeti čuda s tim – poručio nam je Marko. Mnoge svoje misli ovaj arhitekt s karijerom u marketingu dijelio je na društvenim mrežama, a pretočio ih je i u knjigu - Putovanje zvano igra. – Ideja o pisanju knjige pleše mojom glavom sigurno desetak godina. Nikada, doduše, nisam znao hoće li ikada zaplesati i po papiru, ali život se pobrinuo da se to dogodi. Nekoliko dana nakon dobivanja dijagnoze počeo sam zapisivati stvari koje se događaju i one o kojima razmišljam. Pisao sam prvenstveno zbog sebe. Bilo me strah da ću zaboraviti sve životne zaključke do kojih sam došao čim ozdravim. Brzo nakon toga, kada su doktori došli do nekih ne baš tako bajnih rezultata pretraga. Tada sam shvatio da osim za sebe, pišem i za svoje cure, a ako želim da moje riječi prežive dovoljno da ih dočekaju u zrelim godinama, morao sam se pobrinuti da ih s hard diska nekako dovučem do police za knjige – rekao nam je Marko prilikom promoviranja knjige, koji je u knjizi pripremio pedesetak priča koje prate kronologiju događanja, ali i Markova razmišljanja o njima, svijetu i životu općenito.Svjestan je da ono s čime se borio zvuči prilično ozbiljno, ali za svoj stil pisanja otkrio je da nije odveć ozbiljan:– Bilo mi je važno da se u svakom poglavlju pronađe mjesto za dozu humora. Pokušao sam na neki način doći do odgovora na pitanje 'Kako je moguće da sve što mi se događa podnosim tako dobro?'. Naravno, ima tu i teških trenutaka, poglavlja kojih se teško i prisjećati, ali moj je zaključak da su upravo takvi trenuci ono što nas najviše oblikuje kao ljude. Sarkom je možda mislio da će biti glavni glumac ovog filma. Ja sam se pobrinuo za to da njegova uloga bude dobro dozirana. Iz moje perspektive glavne role ovog putovanja odigrale su: sreća, nada, optimizam, humor i vjera u sebe samoga. –– Teško je istaknuti najvažniju stvar koju sam naučio. Ako govorimo o temama koje su povezane, i sa životom zadnjih godinu dana i s nastankom knjige, onda je najvažnija lekcija poštivanje procesa. Puno stvari u životu doživljavam upravo kroz prizmu procesa, a time ih lakše prihvaćam. Ništa u životu nije lako i ništa u životu nije teško. Tako ni pisanje knjige – rekao je jednom prilikom.Ispisani redovi Markove knjige u početku su služili kao podsjetnik na vlastito putovanje, svojevrsni dnevnik. No, kako je vrijeme prolazilo, tako su se i ciljevi mijenjali. Markova želja bila je pokazati Tonki i Luce da se s izazovnim situacijama čovjek može nositi i s osmijehom na licu te uzdignute glave, i to kroz vlastiti primjer.Cijelu Markovu priču pogledajte u videu:
