Poznate mame otkrile su nam kako se pripremaju za školsku godinu: "Svladali smo školu na daljinu, ali ne ponovilo se"

Poznate mame otkrile su nam kako se pripremaju za školsku godinu: "Svladali smo školu na daljinu, ali ne ponovilo se"Anja Alavanja Romac, Ivana Antunović Jović, Ana Begić Tahiri, Ines Preindl i Ana Petričić Gojanović ispričale su nam kako izgledaju pripreme za školsku godinu pred nama s njihovim osnovcima Još nas nekoliko dana dijeli od početka nove školske godine - i dok je prošlu godinu većina završila online putem, torbe, bilježnice, knjige i pernice su spremne, kao i klinci koji se vesele susretu s prijateljima. Iako će biti najizazovnija do sada, nekoliko poznatih mama s kojima smo razgovarali složno je u tome da se klinci trebaju što prije vratiti u škole! U nastavku pročitajte što su nam još otkrile. Anja Alavanja Romac i Jakov (3. razred)Još smo na moru, Jakov i Ivor bit će do kraja kolovoza, no počeli smo s laganim pripremama za novu školsku godinu. One sad uključuju stavljanje u krevet nedugo poslije 22 sata jer su ljetni režimi odlasci na spavanje puno liberalniji od onih preko godine pa lagano počinjemo s pomicanjem, govori nam Anja Alavanja Romac čiji sin Jakov ove godine kreće u treći razred osnovne škole. - Upravo sam ga pitala “Jakove, voliš li školi, veseliš li se?”, a odgovorio mi je “Naravno da ne, ali reci da da”, kaže nam voditeljica uz smijeh i dodaje da joj je najbolji pokazatelj to što ne prigovara dan prije početka škole i što se s nastave uglavnom vraća raspoložen i cvrkutav: - E, sad, nije baš da moli da prvo poslije škole riješi domaću zadaću, ali uz malo ‘povuci-potegni’, sve obveze odradi na vrijeme. Anja Jakova opisuje kao odlikaša kojem odlično ide matematika, a osim brojki, veliki je ljubitelj i čitanja pa je tijekom praznika pročitao zasigurno deset knjiga. - Ljetujemo na Murteru i tu idemo redovito u knjižnicu. Što se tiče priprema za školu, definitivno je ono s čim smo već započeli – uhvatiti ritam ranog odlaska na spavanje, kaže Anja. Kad je riječ o šopingu školskog pribora i odjeće, i Jakov, naravno, ima svoje želje. Do sad je nosio torbu s motivima kluba Real Madrid, no s polaskom u treći razred, poželio je torbu s motivima igrice Brawl Stars: - Želi tu torbu, kao i vjerojatno tisuće njegovih vršnjaka. Sretno mi bilo s pronalaskom! Sve ostalo biram sama. Živjela diktatura, uživam još, dok me ne počne ‘maltretirati’ svojim modnim ukusom. Zanimljivo je koliko majice sa šljokicama mogu razveseliti današnje dečke, smije se Anja. Naravno, pitali smo i kako je prošlo polugodište online škole, kojom je Jakov oduševljen: - Nije se moram dizati u 7, već malo prije 9. Za vrijeme tjelesnog je doručkovao i, ono što mi se nije sviđalo, kako je škola odmicala, bio je sve opušteniji. Morali smo puno s njim raditi i bili smo jako angažirani u primanju i slanju zadaća, pa i u savladavanju gradiva. To nije nužno loše jer smo bili uključeni u ono što uči, vidjela sam kako funkcionira kad treba naučiti nešto novo, a i ja sam ponovila gradivo. Anja je dodala da misli da nema obitelji kojoj to nije bio veliki izazov jer toliko projekata nije napravila u cijelom svojem osmogodišnjem obrazovanju, pogotovo kad je riječ o Likovnom te Prirodi i društvu: - U svakom slučaju, živjela normalna nastava!Ana Begić Tahiri i Lana (5. razred)Povratku u školske klupe nada se i glumica Ana Begić Tahiri, čija kćer Lana uskoro kreće u treći razred osnovne škole. Kraj kolovoza rezerviran je za ponavljanje tablice množenja i čitanje svaku večer, no, kako Ana kaže, ništa pretjerano, već i dalje većinom uživaju u ljetnim danima i odmoru. - Lana školi i voli i ne voli. Neki su joj predmeti super, a neki ne, kao i svakom djetetu. Veseli se najviše prijateljima - kaže Ana i dodaje da Lana sudjeluje u odabiru svega, od torbe preko školskog pribora pa do odjeće. Međutim, s obzirom na to da je prošla školska godina bila takva kakva je pa je većina drugog polugodišta bila virtualna, većina stvari je jako očuvana: - Torba je više bila doba nego u školi pa stvari nisu oštećene i istrošene. Gotovo ništa novog nećemo kupovati, osim bilježnica i dijela školskog pribora, ostatak ima od drugog razreda. A kad je riječ o školi na daljini, Ana kaže da je bilo svega i svačega, i dobrih i loših dana: - Više loših nego dobrih, ne bih to ponovila. Ne znam što nam jesen nosi i ne znam kako će sve to izgledati. U svakom slučaju, mislim da djeca trebaju ići u školu, a roditelji biti roditelji. Na trenutke je bilo teško, a na momente zabavno jer smo se zbližile na neke nove i drugačije načine. Ponovila sam stvari koje sam zaboravila, ali veselim se da Lana ponovno krene u školu, a mislim da i ona. Prije svega, zbog socijalizacije, to je proces koji je djeci jednostavno potreban. Ne znam što će biti, ali se nadam da će ići prema boljem. Ivana Antunović Jović i Vida (4. razred)Novinarka i urednica u Programu za kulturu na HRT-u, Ivana Antunović Jović, kaže da, otkako je zavladalo ovo pandemijsko “ludilo”, uživaju u svakom danu, a o školi još uvijek ne žele razmišljati jer nitko ne zna što donosi sutra, ali to ne znači da Vida (9,5) nije pročitala zadanu lektiru. Nakon ljetovanja koje su proveli uživajući u svakom lijepo danu, zreloj smokvi, pogledu na more i na Biokovo, vrijeme je za obveze. Vida kreće u četvrti razred OŠ Izidora Kršnjavoga. - Mislim da joj je od pomisli na obveze, važnija činjenica da će ove godine biti među najstarijim učenicima nižih razreda. Sve što se dogodilo u posljednjih par mjeseci, pokazalo nam je kako živimo u vremenu kad nam je pametnije ništa ne pripremati i planirati. Čekamo konačnu odluku Stožera i Ministarstva pa onda idemo u kupnju školskog pribora i novih haljinica - priča nam Ivana. A kad je riječ o kupnju, Vida je od prvog dana polaska u školu ta koja mora sve sama odabrati. Jedino na čemu Ivana inzistira je kvalitetna olovka, a ne šljokičasta s gumicom u obliku jednoroga, kakvu bi odabrala Vida. Pitali smo Ivanu i kako su se snašli u školi na daljinu, koja je obilježila proteklu školsku godinu: - Ponovno sam završila treći razred osnovne škole i shvatila sam da je biti učitelj jedno od najodogovornijih i najvažnijih poziva. Vida je savjesna i vrijedna te nije bilo nikakvih problema, ali i naše učiteljice su bile 24 sata uz nas. Nikada roditelj ne može na pravi način zamijeniti školu, a djetetu su potrebno socijalno okruženje i interakcija s djecom za zdravo odrastanje. Ana Petričić Gojanović i Vanja (7. razred)Nakon ljeta provedenog u malom raju na Visu, Ana Petričić Gojanović i sin Vanja (12,5) vratili su se u Zagreb jer su Vanji počeli nogometni treninzi dvaput dnevno pa su još uvijek u fazi privikavanja na gradski život. Vlasnica PR agencije Priredba kaže kako prate objave Stožera, o čijim odlukama ovise i njihove pripreme za školu. - Vidjela sam neki dan na Facebooku nečiji post da o odlasku u školu odluku zapravo neće donijeti Stožer, već najglasnija mama u Viber grupi - kaže nam Ana uz smijeh i dodaje da vjeruje da će se mnogi roditelji školaraca pronaći u toj rečenici. - Vanja kreće u 7. razred, a iako škola nije njegova prva ljubav, uredno obavlja sve svoje obveze. Voli svoj razred i veseli se, odnosno nada, susretu s njima. Kad ste tinejdžer, školu gledate više kao mjesto susreta s prijateljima, nego kao mjesto gdje ćete stjecati nova znanja. Ako uredno obavljaju obveze, a uz to im društveni život ne pati, uspjeli ste kao roditelj - govori nam Ana. Kad je riječ o pripremama za školu, prije početka nabave sve osnovno i potrebno za prve školske dane jer obično od svakog profesora dobiju točne upute što učenicima treba iz pojedinog predmeta. - Prava ludnica krene u prvim danima škole. Nismo baš od onih roditelja koji dijete tjeraju tjednima prije početka godine da se priprema, mislim da nema potrebe za time. S redovnim učenjem tijekom cijele školske godine, stignu se izvršiti sve obveze. Kad je riječ o odjeći, Vanja je bira od malih nogu. Imali smo fazu Batmana, Spidermana, Ironmana i drugih junaka, nakon toga nogometni dresovi… U tome smo išli u vrtić, po gradu, svugdje… Sa školom je došla i malo “ozbiljnija” faza pa ne nosi više kostime, ali sve bira sam i nema kompromisa. Tako je i sa školskom torbom (u znaku Real Madrida, Dinama, BBB-a, Adidasa), kao i sa svim ostalim sitnicama koje čine školski pribor. O izazovnoj školskoj godini iza sebe, Ana kaže da je bilo zahtjevno, ali su se odlično snašli. Problem je što se do tad nitko nije susreo s pojedinim programima i aplikacijama, no ipak je riječ od djeci 21. stoljeća pa su se svi brzo snašli. - Posebno sam zahvalna profesorima koji su se potrudili i svaki dan s djecom imali Zoom nastavu, razredne kolektive podijelili na manje skupine i održavali nastavu u kontroliranim uvjetima i s potpunom pažnjom učenika. Nažalost, nisu svi profesori bili spremni za ovakav izazov pa se to odrazilo na obrađenost gradiva i lekcija. Vjerujem da djeci nedostaju prijatelji, druženje i svi oni trenuci koji čine uspomene iz školskih klupa jer nije uzalud ona “od kolijevke pa do groba, najljepše je đačko doba”, zaključila je Ana. Ines Preindl i Vito (6. razred)Kupili smo bilježnice i pribor čim smo se vratili s mora, iskoristila sam situaciju dok još nije gužva. Također, svake godine naručim sve omote preko interneta. To mi stvarno olakša život, upišem školu i razred i točno dobijem popis knjiga koje koristi i odaberem željenu opciju „omoti“, stigne na našu adresu i spremni smo - započinje priču Ines Preindl, vlasnica agencija Preindl Media, čiji sin 11-godišnji sin Vito sad kreće u 6. razred. Vito se veseli povratku u školu, prvenstveno druženju s prijateljima jer je u vrijeme online škole zaključio da je bolje i lakše usvojiti gradivo u školi na predavanjima, nego preko prezentacija. Prije početka škole, Vito ponavlja gradivo pojedinih predmeta za koje se zna da već prvih dana škole imaju provjeru znanja, no nije riječ o ničemu zahtjevnome. Kad je riječ o odabiru pribora za školu, kao i odjeće, Ines kaže: - Vito sudjeluje u biranju, samo, u usporedbi s mojim prijateljicama koje imaju kćerke, mislim da to dečki odrade brže. Vito nije ljubitelj shoppinga, ali imamo sličan ukus tako da brzinski i na obostrano zadovoljstvo obavimo kupnju. Inače, još uvijek imam dozvolju i dosta toga sama kupiti, osim tenisica. Što se tiče protekle školske godine i načina na koji se nastava odvijala, Ines kaže kako je “klasična” škola naravno bolja jer je drugačije kad dijete čuje profesora, njegova objašnjenja, kad se propitkuje učenike o gradivu… - Online škola se većinom svodila na čitanje ili gledanje video-prezentacija i odgovaranje u radnu bilježnicu te pisanje zadaće. Djeca nisu vješta u organizaciji vremena tako da bi nekada i cijeli dan nešto radili za školu. Posebno su izazovni strani jezici, a to definitivno nije moguće bez online pomoći. Mislim da će djeci dosta toga trebati ponovno objasniti kako bi nastavila s gradivom koje se nadovezuje. Definitivno sam za to da se djeca vrate u učionice ako to epidemiološka situacija dozvoljava, da komuniciraju s profesorima koji u njima mogu pobuditi znatiželju zanimljivim predavanjem. Ovako je to sve njima nezanimljivo. Pohvalila bih izzi.hr platformu koja ima kvizove i sadržaj za učenike koji je bio prilično koristan u online školi, zaključila je Ines.