Njegova je svakodnevica posao u Uredu Europskog parlamenta u Hrvatskoj, a svaki slobodni trenutak koristi da bi se posvetio hobiju – grafitima. Marko Boko (30) ljubav iz djetinjstva pretočio je u festival Graffiti na Gradele, jedan od najboljih street art festivala na svijetu.Zbog pandemije koronavirusa klasično izdanje festivala malo miruje, no ne i društvo koje stoji iza Graffita na Gradele. Bacili su se na posao i trenutačno su na turneji koja obuhvaća devet gradova, oslikavaju škole, vrtiće i zgrade i ne dozvoljavaju da se tradicija prekine.Predstavi se, reci nam nešto više o sebi!– Bok svima, ja sam Marko i porijeklom sam iz jednog od najljepših malih mista na našem jugu, iz Bola na Braču. Iz Bola, kojem se uvijek rado vraćam, otišao sam na studij u Zagreb, gdje sam upisao politologiju na Fakultetu političkih znanosti – i tada je sve ono što danas radim počelo je dobivati svoje obrise. Tu su se počeli povezivati i razvijati moji hobiji i profesionalni interesi pa sam se s jedne strane uz studij politologije angažirao u civilnom društvu (prije svega u radu organizacija mladih i za mlade), a s druge strane polako se počela razvijati priča s grafitima, koji su moj prvi i najdugovječniji hobi (i više od toga). A tu je i treća strana, s obzirom na to da sam kao student svako ljeto odlazio na svoj otok i sezonski raditi kako bih si olakšao studiranje i cjelokupan volonterski angažman tijekom godine. Moji hobiji i interesi često su se ispreplitali s brojnim angažmanima, bilo da su oni volonterski ili profesionalni, a na sjajnim iskustvima, znanjima, poznanstvima te u konačnici i pozitivnim društvenim pomacima mogu zahvaliti upravo angažmanima kroz razne građanske inicijative i organizacije civilnog društva – pogotovo onima u sektoru mladih. Imao sam priliku voditi Mrežu mladih Hrvatske i Savjet za mlade Vlade RH, raditi u Savjetu za mlade Vijeća Europe te u tijelima Europskog foruma mladih, a paralelno studirati (i volonterski raditi na još nekim inicijativama) i surađivati s genijalnim mladim umjetnicama i umjetnicima s kojima se gradilo ono što danas nazivamo Graffiti na Gradele. Zahvalan sam na svemu naučenom iz svih tih angažmana i sretan sam što sam u svojim relativno formativnim godinama baš radio s tim ljudima i s tim setom vrijednosti.Radiš u odnosima s javnošću Europskog parlamenta. Reci nam nešto više o tome, kako si se uopće našao tamo i kako izgleda jedan tvoj radni dan?– Nakon studiranja prijavio sam se na javni natječaj za staž u Europskom parlamentu i uspješno prošao kroz selekcijski proces te sam tako dobio uvid u funkcioniranje institucije iznutra, ali i uvid u sve ono što se radi i što se može raditi na van. Po završetku staža zaposlio sam se u jednoj agenciji u kojoj sam vodio Microsoftov projekt s fokusom na mlade, a nakon završetka tog projekta zaposlio sam se u jednoj od vodećih agencija za odnose s javnošću te stratešku i političku komunikaciju. Tu sam dobio priliku raditi na velikim i zanimljivim projektima i inicijativama, ali i raditi na izbornim kampanjama – što je jedno posebno iskustvo i znanje i bio je poseban gušt to raditi s timom ponajboljih mladih savjetnica i savjetnika u tom području u zemlji i regiji. I potom sam se vratio doma, odnosno u Ured Europskog parlamenta u Hrvatskoj, i to upravo povodom europskih izbora. Sa svojim kolegama radim na brojnim projektima i kampanjama, a mogu reći da zbog dinamičnosti posla i zadataka nijedan moj radni dan ne izgleda isto – i to jako cijenim, jer nisam baš od stajanja na jednom mjestu.Kroz svoja zaduženja imam priliku jako puno komunicirati i raditi sa zastupnicima u Europskom parlamentu, mladima (učenicima, studentima, aktivistima...), organizacijama civilnog društva, školama, privatnim sektorom, institucijama i vlastima i medijima, što je izrazito širok spektar dionika. S njima surađujemo na projektima i komunikacijskim kampanjama, uključujemo ih u naše procese, oni nas uključuju u svoje, zajedno razvijamo nove ideje, a sve kako bismo glas građanki i građana što izravnije doveli do donositelja odluka (i uključili ih u te procese), ali i obrnuto. Suradnja, participacija, slušanje i razmjena mišljenja i informacija - to je ono što je neizostavan dio radnog dana mene i mojih kolegica i kolega. A kako bih i dokazao da ovo nije floskula, čitateljice i čitatelje pozivam da naš rad poprate putem društvenih mreža Europskog parlamenta u Hrvatskoj te da stupe u kontakt s nama – mi smo ti koji stoje iza tih kanala i vrlo rado ćemo porazgovarati, saslušati ili ponuditi odgovore na pitanja vezana uz rad Europskog parlamenta. I da, ne zaboravite se povezati s nama i ostatkom zajednice građana na paneuropskoj platformi zajednoza.eu!Pokrenuo si festival Graffiti na Gradele. Kako je počela cijela priča?– Sve se dogodilo poprilično spontano i iz neke intrizične motivacije, a stvar je u pogledu razvoja bila toliko organska da prvih nekoliko godina nismo ni bili svjesni da je to što radimo festival. Grafiti su moj prvi hobi i fiksacija na nešto što vas u potpunosti obuzme, što se u konačnici pretvorilo u veliku i vidljivu stvar koja oko sebe okuplja sjajnu ekipu, prijatelje, suradnike i publiku. Za grafite sam se zakačio još negdje pred kraj osnovne škole, a kako toga po Bolu i otoku i nije baš bilo, teško mi je bilo popratiti što se događa, kako se to radi, što je potrebno za rad i sl. Svaki moj odlazak u Split, a kasnije i u Zagreb, bio je upijanje radova različitih stilova i autora, koje sam počeo razaznavati i koji su i tada djelovali toliko daleko i nedostižno u pogledu komunikacije – nije tada bilo Instagrama i Facebooka da im jednostavno pošalješ poruku i tražiš za savjet. Nekoliko godina kasnije, kroz rad s festivalom, umjetnici koji su izravno utjecali na moj rad i interes za grafitima postali su moji dobri prijatelji i suradnici. I to je definitivno jedna od najpozitivnijih stvari iz cijele ove priče – ljudi, prijateljstva i zdrave suradnje.Festival se događa od 2012. godine, a ideja za okupljanjem u Bolu dobrim dijelom je došla zbog toga što sam ljeti sezonski radio i nisam s ekipom mogao ići po festivalima na obali. Pomislio sam kako bi super bilo da ekipa dođe i u Bol na crtanje, kupanje i druženje i tako je sve i krenulo. Sramežljivo, ne suviše strukturirano i polako, s rastom iz godine u godinu – od poludnevnog događanja uz 10 grafitera do puna četiri dana programa, preko 30 umjetnika, 10 bendova, 15 DJ-eva i hrpe aktivnosti za mještane i posjetitelje.U programskom pogledu sve smo podijelili na dnevni i večernji dio programa, tako da možemo reći da program traje gotovo 20 sati u danu. Kroz jutro imamo edukativni dio programa s djecom i mladima, preko dana se oslikavaju murali i grafiti, a sve je popraćeno i brojnim aktivnostima za publiku (i nezaobilazni chill u našoj šumici uz more), dok je večernji dio programa rezerviran za glazbeni program koji traje do sitnih jutarnjih sati. Za sve generacije ponešto.Festival se proširio i izvan granica Hrvatske, tu je i mjesto na listi najboljih svjetskih street art festivala...– S rastom festivala priča se počela širiti i izvan granica Hrvatske, a sudjelovati su počeli i umjetnici ne samo izvan Hrvatske već i s drugih kontinenata. Zapravo nema boljeg marketinga od priče od uha do uha – strani umjetnici bi nas preporučali dalje i na taj zdrav i organski način imali smo priliku ugostiti neke od najpoznatijih i najaktivnijih svjetskih umjetnika. Na taj način uključili smo umjetnike sa svih razina – od Dalmacije, Hrvatske, regije i Europe, do drugih kontinenata. Iako gotovo svoj cijeli volonterski i profesionalni vijek radim na međunarodnoj razini, posebno je bilo tu dimenziju rada osjetiti i graditi i u ovom sektoru – a moram reći kako je i sjajan osjećaj strance ugostiti u svom Bolu, pošto oduševljenju nema kraja i ti ljudi nam se često i vraćaju.Rad sa stranim umjetnicima mapirao nas je na karti mural i grafiti događanja na europskoj i globalnoj sceni pa je to rezultiralo i uvrštavanjem na popis najboljih događanja u toj kategoriji, koje se nikako ne bi trebalo propustiti. Bili smo uvršteni na popis s najjačim svjetskim festivalima, a u međuvremenu smo proglašeni i najboljim domaćim boutique festivalom te sam ja 2019. dobio Godišnju nagradu Općine Bol za doprinos razvoju kulture. Lijepo je dobiti takva priznanja nakon godina i godina volonterskog rada i organiziranja ovakvog tipa događaja, u koji je uključen niz volontera koji se nesebično daju i bez kojih sama priča ne bi ni postojala.Kako je u ovim ludima vremenima pandemije? Može li se uopće išta planirati i pripremate li nešto za ovu godinu? Što je uopće i inače najizazovnije u organizaciji jednog festivala?– Nažalost dijelom smo sektora i industrije koji su vjerojatno najteže pogođeni pandemijom i koji uopće ne rade već godinu dana. Sve se polako otvara, no festivali i veća događanja i dalje su pod ključem, a to je izravan udarac na umjetnike, organizatore, produkciju, prostore za evente i sl. Kada smo prošle godine shvatili da nažalost od naše najveće godišnje aktivnosti, odnosno festivala u Bolu neće biti ništa, sjeli smo i dobro razmislili što možemo raditi u danim okolnostima. Odlučili smo se u potpunosti fokusirati na našu glavnu aktivnost, a to je oslikavanje murala i grafita, jer to je nešto što nužno ne pretpostavlja okupljanje većeg broja ljudi i može se realizirati u pogledu epidemioloških mjera.S obzirom na to da u Bolu nismo mogli organizirati festival i okupiti brojnu publiku, odlučili smo se aktivnostima razgranati po cijelog Hrvatskoj, a u Bolu ipak odraditi manji dio, kako bismo ipak obilježili godinu i održali nekakav kontinuitet festivala. Bude li se situacija u pogledu mogućnosti okupljanja ljudi popravljala, tako ćemo raditi i ove godine, no svakako ćemo raditi na brojnim projektima koji nužno ne uključuju izravnu interakciju s većim brojem ljudi.Trenutačno smo na turneji kroz devet gradova s manjim intervencijama, radimo na oslikavanju tri velike zgrade u Zagrebu i Splitu, oslikavanju škola i vrtića, još dvije zgrade kroz srpanj i kolovoz te nešto manjih događanja do jeseni. Rekao bih da je izrazito aktivno ljeto pred nama, a svakako gledamo i kako se i ove godine povezati s našim partnerima i sjajnim projektima poput Ferragosto JAM-a, YEM agencije, RNB Confusion ekipe, P4 iz Varaždina, Forestlanda te sponzorima koji su uz nas i u vremenima krize – kad svi zajedno radimo i međusobno se podržavamo, događaju se stvarno dobre i pozitivne priče.Pandemija se odrazila i na rad u Uredu Europskog parlamenta. Ipak, jako smo se brzo prilagodili novom režimu rada i u digitalnu sferu preselili sve planirane aktivnosti i inicijative, pri čemu je bilo jako važno nastaviti pravovremeno i sadržajno građane i javnost informirati o svemu što Europski parlament, ali i druge institucije EU rade u području suzbijanja pandemije i oporavka. Mi smo dio Glavne uprave za komunikaciju EP-a, što znači da je naša primarna djelatnost komunicirati sa zajednicom (putem različitih kanala, alata i formata) o radu institucije i inicijativama zastupnica i zastupnika, ali i slušati i prenositi razmišljanja, stavove i prijedloge u smjeru Bruxellesa – bez obzira na uvjete, a u kriznim vremenima posebno.Možeš li izdvojiti najdraže grafite ili zanimljive lokacije gdje ste ih radili? Kako se uopće priča s Brača preselila na cijelu Hrvatsku?– Dok sam kao osnovnoškolac i srednjoškolac živio u Bolu, upijao sam fotografije grafita koje bi mi prijatelji iz Zagreba i Splita nekako slali putem Myspacea ili foruma – na taj način sam se u početku orijentirao po Zagrebu kada sam došao na studij. Dogovaraš se s ekipom “Ej, nađemo se u 20 kod onog silvera na križanju Savske i Vodnikove...” Sjajnih je radova bilo i još se stvaraju diljem Hrvatske, a meni su posebno dragi naravno oni nastali kod nas na festivalu. Lonac, Chez 186, Sarme, Lunar, Casino, Royal, Neea, Smack, Senk, Anxio, pa stranci Flying Fortress, Sebas Velasco, Zoer, Velvet, Arsek, Erase – ma prije svega sjajni ljudi, ali i sjajni umjetnici. Svake godine Bolu ostavimo jednogodišnju izložbu na otvorenome i onda radimo iznova i iznova.Aktivnostima nismo vezani isključivo uz Bol pa smo već prve godine počeli organizirati događanja i izvan Bola. Prisutni smo diljem Hrvatske s aktivnostima poput koncerata i partija, izložbi i graffiti jamova, a rado se odazivamo i na pozive prijateljskih festivala i umjetničkih kolektiva diljem zemlje. Imali smo priliku gostovati u Splitu, Sinju, Šibeniku, Zadru, Rijeci, Karlovcu, Varaždinu, Čakovcu, Bjelovaru, Orahovici, Osijeku, Donjem Miholjcu, Vukovaru – ma nema gdje nas nije bilo! I najbolje od svega je što na ovaj način imamo priliku komunicrati i raditi s mladima iz ruralnih i velikih urbanih sredina, a rezultati tih suradnji i umrežavanja su odlični i iz svake proizađe ideja za neku novu inicijativu.Kako ljudi reagiraju na grafite? Vjerujem da su reakcije pozitivne...– Moram priznati da u početku reakcije i nisu bile najpozitivnije, s obzirom na to da je ipak bila riječ o nečemu novom za turističko mjesto poput Bola. I sada s nekim odmakom mogu to razumjeti (no ne se i složiti s time), ali to me osobno jako pogađalo prije, jer bih kao mlada osoba od 22 ili 23 godine svu svoju energiju, vrijeme, pa i ušteđevinu ulagao u tu priču – za što bi kasnije netko onako usput rekao da je ružno, da narušavamo sredinu i da je publika koju okupljamo ovakva ili onakva. Daleko je to u počecima izgledalo od onoga kako izgleda danas, no to je nekakav prirodan proces razvoja i naravno da su komentari danas pozitivni i jako mi je drago vidjeti da su među posjetiteljima doslovno sve generacije iz Bola, od djece i mladih, do odraslih i “nonota i nonih”. Napominjem kako je u cijeloj priči izrazito važan volonterski doprinos mojih prijatelja i mladih koji se uključuju i sudjeluju, jer bez njih ne bismo stigli daleko. Ne bismo ni mogli priuštiti neku profesionalnu produkciju koja nam sve stvori na lokaciji, s obzirom na to da se ulaznica na festival nikada nije naplaćivala, već sve što vidite napravile su naše ruke i glave – i publika to cijeni, a i gušt je nekako veći.Posao u Uredu Europskog parlamenta vs. Graffiti na Gradele – kako spajaš te dvije, sasvim različite strane?– Riječ je o poprilično različitim sektorima, ali i vrsti angažmana. Moj rad u Europskom parlamentu moj je profesionalni angažman i “pravi” posao, kako bi se reklo, što znači da je on moj prioritet i primarna dnevna odgovornost prema instituciji, kolegama i javnosti. Graffiti na Gradele moj je hobi, barem nominalno rečeno, s obzirom na to da oko njega ima puno posla i u 24 sata u danu u nekoj trećoj smjeni moram naći vrijeme i za njega. Međutim, sretan sam i dobro je da te dvije (ali i još neki paralelni angažmani) različite stvari postoje i to smatram velikim bogatstvom, svjestan sam specifičnosti tih sektora i cijenim to. To unosi veliku raznolikost u moj život, puno novih poznanstava i prijateljstava te različitih projekata i ni jedan moj dan ne izgleda isto. Ono što pak povezuje ova dva angažmana je rad s mladima, volonterima, organizacijama iz područja kulture i medijima, tako da poveznice postoje i zanimljivo je neke stvari gledati iz različitih perspektiva. A i u kojoj situaciji bih u istom danu mogao raditi s, primjerice, zastupnicima u Europskom parlamentu ili primjerice Ministarstvom vanjskih i europskih poslova, a kasnije dogovarati oslikavanje murala ili nastupe repera? Ta raznolikost i količina posla u isto vrijeme svakako može umarati, ali i definitivno puni energijom, znatiželjom i motivacijom za rad dalje.Kakvi su planovi za ljeto? Teško je planirati u ovoj situaciji, ali neke ideje sigurno postoje...– Festivala nažalost neće biti ni ovo ljeto, no to nas neće spriječiti da s aktivnostima i oslikavanjem murala obilazimo Hrvatsku, upoznajemo nove prijatelje i suradnike te da boju i pozitivu unosimo u različite lokalne zajednice. A kao ekipa planiramo se i okupati u Bolu na Braču, gdje ćemo opet za djecu i mlade organizirati manji obujam aktivnosti, oslikati nekoliko murala i ne dozvoliti da se naša tradicija okupljanja prekine.
