Društvenim mrežama ovih se dana širi status planinara Matije Mesića koji je upozorio na važnost nošenja kompleta prve pomoći koji se prilikom svakom izleta treba naći u ruksaku. Razlog za to dao je na primjeru koji se nedavno dogodio, na primjeru "Ljiljane", a Ljiljana je osoba koja može predstavljati bilo koga. Njoj se dogodila nesreća, a gotovo nitko od prolaznika koji su se zatekli na samom mjestu, sa sobom nije imao komplet prve pomoći koji je bio prijeko potreban. Status prenosimo u nastavku: - Ispričat ću vam priču. Priču o Ljiljani. Ne znate ju, niti je morate. Važno je samo znati da Ljiljana može predstaviti bilo koga. Osobu kojoj se u sekundi može dogoditi najgore. Osobu koja sama sebi ne može pomoći i u trenutku najgore noćne more, traži vas za pomoć. Nastavak te priče ovisi o Vama, jer naša Ljiljana je danas spašena a vaša će jednog dana možda tražiti baš vas. Ne morate znati kako ju spasiti. Možda će vas biti strah. Možda ćete ostati paralizirani od šoka. I to je OK, nisu svi za sve. Ali unatoč tome, postoje stvari koje možete učiniti. Postoje stvari koje kao član planinarskog društva trebate učiniti. Mjere koje možete poduzeti kako biste nekome pomogli, čak i prije nego što dođete na izlet. Doći ćemo do njih kasnije. Vratimo se priči.Ljiljana je danas krenula u šetnju. Nije planinarka niti to želi biti. U mirovini je. Željela je provesti vikend na izletištu s mužem i kćerkom. Prolazeći kanjon Vražjeg prolaza pod Skradom, dogodila joj se teška nesreća. Onakva nesreća od koje se ne preživi često. Naime, s velike visine njoj je na glavu popadalo kamenje. Ne ono sitno, nego poštene glondže koje otvaraju lubanje. Nije za to kriva ona, niti planinari jer iznad nije bilo nikoga. Kamenje se strovalilo s litice dalje od svih staza, njoj pod noge i na glavu zbog čega je izgubila ravnotežu i u trenu pala gotovo deset metara preko ograde u korito rijeke.Srećom, ljetni mjeseci presušili su rijeku, no na mjestima ostali su bazeni vode. Duboki. U takvog je licem prema dolje, krvave i razrezane glave pala naša izletnica. Koliko dugo je ostala ležati teško je reći. Nastala je panika, derali su se svi, ali skočio nije nitko. Gotovo pet minuta kasnije, do unesrećene spuštaju se prvi ljudi. Do nje došli su spuštajući se za 10m konopa/povodca od psa i dva isfucana karabinera. To se našlo u opremi. Nitko nije nosio one dvije zamke od 6m i gurtne, čak ni mi. Naša greška. To vrijeme naša izletnica ležala je u metar i pola dubokom bazenu koji je već promijenio boju u smeđe crvenu od krvi. Srećom, bila je pri svijesti, ali u stanju šoka. Podizanje unesrećene iz korita nije dolazilo u obzir. Što zbog otvorene glave, mogućih ozljeda kralježnice, vrata i još najmanje stotinjak problema. Ljiljani trebat će vremena dok dođe pomoć. Trebat će ostati u koritu mokra, krvava, nepokretna i promrzla dok ne dođe gorska služba.U sljedećih sat i pol vremena, iz našeg kompleta prve pomoći upotrebljen je gotovo sav potrošni materijal. Prvi povoj za zatvaranje glave. Mreža za pridržavanje razrezanog vlasišta i gaze na mjestu. Trokutne marame za imobilizaciju ruke i ramena. Astrofolija za ugrijavanje promrzle izletnice. Jakne, majice, čak i onaj nagužnjak kojeg stavljamo da si ne smočimo guze.Zašto je to sve sad uopće bitno? Vrlo jednostavno! Od trenutka pada do dolaska Gorske službe, iznad nas je prošlo najmanje pedesetak ljudi. Kutiju prve pomoći sa sobom nije nosio nitko.Nitko!Dobro bi nam došle ekstra gaze, da Ljiljani obrišemo krv s lica. Sve naše smo iskoristili. Još jedna astrofolija da ju ugrijemo od hladnoće s poda jer naša joj je prekrila samo gornji dio tijela. Trokutna marama da joj imobiliziramo vrat, jer naša je držala ruku i rame da ne visi sa strane u vodi. Da ne nabrajamo dalje.Ako imamo pravo nešto vas zamoliti, to je sljedeće. Nakon što pročitate priču, pogledate slikice otvorite pivu i kažete "j***** Česi u japankama...", odšetajte do vašeg kompleta prve pomoći. Prebrojite sadržaj. Imate li sve unutra? Što vam fali? Napravite popis, i u ponedjeljak kad idete na posao, sjetite se Ljiljane koja krvava i promrzla leži u vodi. Kupite tu astrofoliju, još dvije tri gaze, prvi povoj, škarice, nožić...sve! Stavite taj komplet u gornji džep ruksaka i ne vadite ga. Neka putuje s vama na svaki izlet.Ne znate kad će baš netko vas tražiti za pomoć, ali budite dovoljno odgovorni i svjesni da 400g prve pomoći može učiniti nekome bitnu razliku, čak i da ne znate kako i što s time napraviti.Ako vas zanimaju tečajevi, edukacije, linkovi na materijal za učenje i još što šta možete dobiti od mene. Ali prvi korak je vaš...
