Javnost je šokirala ispovijest 26-godišnje srpske glumice Milene Radulović koja je za Blic ispričala kako ju je učitelj glume Miroslav Mika Aleksić (68) silovao, a s još nekoliko kolegica, među kojima su i maloljetnice, prijavila ga je za seksualno uznemiravanje i silovanje.- Šest godina sam bila u školi Mike Aleksića kada me je silovao. Imala sam 17 godina. To se nije dogodilo jednom. Ponavljalo se - rekla je Radulović u velikoj ispovijesti za Blic te dodala kako to nije samo njezina priča i da se ne radi o "njezinoj riječi protiv njegove", već je u pitanju sistem zlostavljanja djevojčica koju je Aleksić gradio desetljećima.Na društvenim mrežama ubrzo je pokrenuta i platforma 'Nisam tražila' - riječ je o Facebook grupi iza koje stoje bivše studentice Akademije scenskih umjetnosti u Sarajevu, Nadine Mičić, Matea Mavrak, Ana Tikvić i Asja Krsmanović.- Nakon što je glumica Milena Radulović optužila za silovanje uglednog profesora i redatelja Miroslava Aleksića, u samo nekoliko sati povezale su se umjetnice iz cijele regije. Ispričale su svoje traume i jedna drugoj poručile #NisiSama. Ova stranica posvećena je svim ženama koje su iskusile bilo kakav čin seksualnog uznemiravanja zbog toga što se bave javnim poslovima, a nisu još uvijek spremne da o tome govore u svoje ime. Pozivamo sve žene da s nama anonimno podijele svoja iskustva kako bi skrenule pažnju na ono što su proživjele, ili još uvijek proživljavaju i tako promijenile atmosferu u društvu u kojem je bilo kakav oblik nasilja prema ženama prećutno odobrovan, podržavan i podstaknut predrasudom da je u tim profesijama takvo ponašanje prihvatljivo. Ako sam glumica, spisateljica, glazbenica , novinarka ili na bilo kakav drugi način javno eksponirana žena, ne znači da sam to tražila! - piše u opisu grupe, a putem statusa objavljuju se anonimna svjedočanstva, među kojima ima i onih hrvatskih glumica.- Kad sam imala 14 godina, igrala sam manju ulogu u predstavi u matičnom kazalištu svog oca. Sve stariji glumci i glumice, i ja, skoro djevojčica. Na dan premijere, točnije sat vremena prije premijere, glavni glumac (oko 60 godina, igra uglavnom u dječjim predstavama), inače vrlo cijenjen među publikom, prišao mi je u garderobi dok sam se presvlačila. Garderobe su tada bile odijeljene samo zavjesama, ja sam bila u donjem rublju, navlačila sam hulahopke, sjedila sam na sjedalici. On me počeo dirati po ramenima, bilo mi je neugodno i stisnula sam se, onda je kao ovlaš prešao preko mojih grudi dok mu nije ruka završila u mojim gaćicama. Odgurnula sam ga nogom na što je on odgovorio "Ne daš se, je li?". Brzo sam navukla haljinu i otrčala u šminkeraj gdje sam čekajući svoj red samo buljila u sebe u ogledalu, dok me jedna glumica nije pitala jesam dobro, u tom trenutku sam se raspala i počela panično plakati. Ljudi su to protumačili kao tremu, jedino sam toj glumici htjela reći što se dogodilo, ona mi je na to rekla da je on vjerojatno mislio da sam ja sad kao dio ansambla, a tamo se svi međusobno tako pipkaju pa je valjda mislio da može i mene. Time me vjerojatno pokušala utješiti. Odigrala sam predstavu kao da se ništa nije dogodilo, gledala ga u oči na sceni, ponosna na sebe što sam tako izdržljiva. Nakon premijere sam se napila pa sam nekom starijem muškarcu, suprugu jedne od glumica, ispričala što mi se dogodilo (ne znam zašto sam njemu to išla govoriti, valjda sam tražila podršku i zaštitu od nekoga tko je isto stariji muškarac), on mi je rekao da bi mi i on rado stavio ruku u gaćice, ali se suzdržava. Tek dvije godine kasnije sam rekla svojim roditeljima što se dogodilo i to u afektu u nekoj svađi, možda bi rekla i ranije, ali sam htjela zaštiti svog oca od toga. Taj čovjek, koliko ja znam, nije sankcioniran na svom radnom mjestu, nastavio je igrati u dječjim predstavama. Kasnije smo obnavljali ovu predstavu i tužno je što sam ja zapravo cijelo vrijeme htjela njegovu pažnju i očito razvila neki blagi stockholmski sindrom, sjela sam s njim u kafić i on mi je dao sto kuna (?!) Bezuspješno sam ih pokušala odbiti, pa mi je tih sto kuna gorilo u džepu sve dok ih nisam dala nekome. ne sjećam se više, mami ili prijateljima. Također, taj me čovjek zna od kad sam se rodila. Mislim da je to sve skupa dosta utjecalo na moje nepoštovanje prema samoj sebi kroz seksualno sazrijevanje. Uvijek sam pričala o tome i mislim da me to održalo relativno stabilnom, s vremenom sam naučila poštivati sebe i sve manje dozvoljavam muškarcima da se odnose kao govna prema meni. Ali sam shvatila da mi s godinama samo raste agresija i imam sve crnje misli prema takvim ljudima.- Na našu akademiju je došao novi profesor glume, očito zaposlen u političkoj smjeni više profesora. Rečeno nam je da će nam biti profesor glume. Na stranu njegove očajne glume i karijere, ipak smo se ugodno iznenadili što je donio neke svježe i zanimljive vježbe. Jedan dan dobila sam fibru pa sam propustila predavanje gdje su istraživali trans. Ne znam na što je to ličilo kolektivno, ali ljudi su bili podjeljenih mišljenja o tome je li vježba prešla granicu dobrog ukusa. Dotični profesor je kasnije od mene tražio da "nadoknadim taj sat", naravno sama s njim u prostoriji za rad. Kad sam stigla, tražio je od mene da legnem na pod i izvijam se kao da doživljavam orgazam. Rekao mi je da se pokrijem nekom tkaninom koja je stajala sa strane da mi bude manje neugodno, a ako ne mogu odmah ući u to osjećanje, da se slobodno "pomazim", on ionako neće vidjeti jer sam pokrivena. Ležala sam ispod te tkanine i mislila si o tome kako da se izvučem iz ove sitiacije. Ustala sam bez riječi, došla do njega, zagrlila ga (to ga je potpuno zbunilo), i izašla iz prostorije. Nikad više se nisam pojavila na njegovom satu, a ispit sam napravila sama sa par kolega. Dotični profesor je vidio samo generalnu probu mog ispita i nikad mi nije zamjerio nedolaske. Možda zato što je znao da sam lajava i da sam SVIMA rekla što je tražiood mene. Jednostavno me izbjegavao i dao mi dvojku. Neostvareni debeli umjetnik koji ima jednu monodramu u životu je kasnije maltretirao i druge glumice, no svaka je na svoj način izlazila na kraj s njime. Najgore od svega mi je kad čujem muške kolege koje postujem kako govore da je on car, j**** lik. Mislim da dan danas predaje - piše u jednom svjedočanstvu.- Glumica sam već dugo. Mnogi su muškarci o mene "brisali ruke" početkom moje karijere: ruka oko ramena, tapšanja po leđima, pozivi na piće, štipkanja, prostote, nabijanje kompleksa manje vrijednosti, vrijeđanja i fizičke grubosti na sceni... No, ono čega se posebno užasavam su uspomene na mog razrednika u osnovnoj školi. Početkom 5. razreda imala sam 10 (!!!) godina i vrlo brzo me počeo pozivati u kabinet i gurati mi ruku među noge. Iako sam bila super odlična učenica, uspio me uvjeriti da sam za njegov predmet totalna truba, tako da mi je morao, navodno, "poklanjati" ocjene iz testova, a ja sam to plaćala dopuštajući mu da mi zavlači ruku pod suknjicu. To je trajalo do kraja 8. razreda. Nikad to nikome nisam rekla. Kasnije je poginuo u saobraćajki - napisala je druga glumica.- Od srca zahvaljujem pokretačima ove stranice. Nemam još hrabrosti ispričati svoju priču i ne znam hoću li ikada. Svejedno, lijepo je znati da je nekome stalo. Glumom se više ne bavim - piše u jednom od statusa.- Jedan hrvatski filmski redatelj mi je u kafiću za šankom govorio gnjusne stvari poput: "A kako bi bilo da sad ti meni po*ušiš?" ili "Hajd' da se kre*nemo u WC-u" sve to nasrćući na mene i plazeći ispred mene u mom najintimnijem prostoru. Nakon što sam mu rekla da je dosadan, odvratan i da me ne zanima, dao si je za pravo da me slijedi van kada sam otišla udahnuti zraka. I na ulazu u kafić u jednom međuprostoru se pribio na mene i doslovno uvalio mi svoj jezik u usta, nakon čega sam bila primorana odgurnuti ga od sebe. Glumica sam i zbog ovakvih ljudi i događaja sve više mi se gadi moj posao - piše glumica.- Redatelj mi je otvoreno rekao da ću dobiti ulogu, ali samo ako ja isto tako učinim nešto lijepo za njega. Dok je to govorio, stavio mi je ruku na bedro, a kad sam je sklonila i otvoreno rekla da ne mislim spavat s njim za ulogu, rekao je da sam si upravo zabetonirala karijeru u cijeloj regiji - priznala je glumica.- Na prijemnom na Akademiji u Osijeku su me pitali jesam li atraktivna? I smatram li da se okreću za mnom muškarci i žene na cesti?! Kada smo pitali kako trebamo biti obučene za prijemni, rekli su nam štikle i minica, jer se djevojkama trebaju vidjeti noge. Odustala sam od Osijeka - piše u jednom od svjedočanstava.- Profesor na Akademiji mi je stalno govorio da sam debela i kako bi potkrijepio tu tvrdnju, pljeskao me dlanom po stražnjici. Govorio je pred cijelom klasom “da sa mnom ovako debelom nijedan redatelj neće htjeti raditi i da sam dobra samo za scene pod plahtom" - napisala je jedna glumica.Osim hrvatskih, progovorile su glumice iz Srbije, Crne Gore te Bosne i Hercegovine, a sva svjedočanstva možete pročitati na Facebook stranici 'Nisam tražila'. Na temu seksualnog uznemiravanja, na početku prošle godine razgovarali smo s Nanom Nadarević koja je tada progovorila o seksualnom uznemiravanju u našoj svakodnevici. Nakon odgledanog filma 'Bombshell', prokomentirala je njegovu temu, a nije ni slutila kakvu će lavinu komentara žena na društvenim mrežama izazvati. - Mislim da se zbog svih tih stupnjeva seksualnog nasilja ljudi teško love u koštac s "brodom koji pušta na sve strane". Seksualno uznemiravanje je gotovo svaka žena nekad doživjela, bilo u školi, kod kuće, na ulici, u javnom prijevozu ili na poslu. Problem je u tome što razne oblike napastovanja, ako ne rezultiraju najtežim oblicima nasilja (a često ni tada), ljudi uzimaju zdravo za gotovo. Toliko je ukorijenjeno da je normalno da se žene pipka u klubu, da im se dobacuje na ulici ili ih se uznemiruje u tramvaju, da na to više nitko ni ne trepne. Za početak potrebno je da se to ne naziva samo „pipkanjem“ i „dobacivanjem“ , nego seksualnim uznemiravanjem koje je apsolutno neprihvatljivo - rekla je Nana tada, a cijeli razgovor na temu seksualnog uznemiravanja možete pogledati u videu u nastavku.
