Danas je Dan vatrogasaca, a tim smo se povodom prisjetili priče o Jasmini Kadiji, prvoj profesionalnoj zagrebačkoj vatrogaskinji. Jasmina je sudjelovala u izboru za Divu godine kad je i pobijedila u kategoriji "Žena u muškom svijetu". Priču ponovno prenosimo u nastavku.Jasmina Kadija prva je zagrebačka profesionalna vatrogaskinja, a za projekt Diva godine u kategoriji "Žena u muškom svijetu" prijavila ju je, kako su same rekle, njezina "mala ženska banda".Osim Jasmine, čine je Tatjana Liktar Elez, Iva Lukinić, Jasmina Sadek i Gordana Gregurić Miočić. Znaju se još s Arhitektonskog fakulteta, a kažu kako su svašta prošle zajedno, a Jasmininu karijeru prate već jako dugo. Kažu kako se Jasmina godinama borila s vjetrenjačama, a one ne poznaju ustrajniju osobu od nje:Kad im je Jasmina rekla da je postala profesionalni vatrogasac, bilo im je iznimno drago da je konačno uspjela, a s druge strane su mislile: "Kaj joj to treba, riskirati život i ići u požare, sada se još moramo i brinuti! Završila si dva fakulteta, nisi mogla manje opasan posao naći?"Ipak, kažu kako je razumiju i podržavaju jer je profesionalac koji se daje kako bi pomogla drugima. U tom trenutku nestaje svaka njezina nesebičnost, a da su u nekoj opasnosti, kažu kako bi nju prvu željeli uz sebe:Na dodjeli joj je nagradu uručila Jasna Bibić, direktorica prodaje medijskih rješenja Večernjeg lista i Poslovnog dnevnika.Jasmina kaže da je odlično kad radiš ono što voliš pa uopće ne doživljava kao posao, nego jednostavno ideš raditi ono što voliš. Kaže kako će mnogi reći da ima puno vremena jer radi smjene 12-24-12-48, ali nitko neće razmisliti o tome da nema ni blagdan, ni subotu, ni nedjelju ako je u toj smjeni njezin radni dan. Dodaje kako nitko ne razmišlja kako izgledaju te noćne i svi misle da spavaju na poslu:Posao je težak, kako fizički, tako i psihički, no nije tako svaki dan. Radni dan se sastoji od pregleda vozila i opreme, teorijske i praktične nastave, čišćenja opreme i vozila, te prostora i prostorijama u kojima su tokom dana, kao i dvorišta, tjelovježba koja je najčešće odbojka ili mali nogomet. Brzo prođe tih 12 sati. Uvijek imaju posla, i onda kad svi misle da nema posla - oni rade.Pitali smo i Jasminu kako je raditi samo s muškarcima kao jedina žena:Da bi postala profesionalna vatrogaskinja JVP Grada Zagreba, trebalo joj je devet godina i taj je put bio iznimno težak. Kaže da je, kao žensko, uvijek bila na vidiku, odnosno svaki njezin korak se primijetio odmah pa se nekad trebalo potruditi više nego što su trebali muškarci.Kad je postala vatrogaskinja, čula je različite priče iz treće ruke da joj se popuštalo, no kaže kako je njezina savjest čista jer zna da je sve napravila kako je trebalo. Dodala je da, koliko god se razlikujemo od muškaraca, lakše joj je raditi s njima, dok stvari zapravo ovise o tome kakva si osoba. Ono što smatra najbitnijim je da su na intervenciji svi jednaki, svatko svakome pomaže i tu nema ni vremena ni mjesta za razlike u spolu. Osim što je vatrogaskinja, bila je suvozač na reliju, vozila ispite spretnosti, radila kao avanturistički vodič, bila u reprezentaciji ženskog rafting tima na EP u Sloveniji te je prva žena koja je završila obuku Spašavanja iz ruševina u Vatrogasnoj zajednici Grada Zagreba. Također ima položen ispit za voziti kamion A i C kategoriju motor i kamion.Jasmina se također rekreacijski bavi trčanjem, što joj naravno pomaže održavati formu a dosada je istrčala je više polumaratona. 2018.g. je na utrci Boroša (od Trga do Sljemena) trčala zajedno s kolegom u punoj vatrogasnoj opremi.Organizirala je biciklijadu za poginule kornatske vatrogasce i humanitarnu utrku stepenicama. Riječ je o Humanitarnoj vatrogasnoj utrci stepenicama u poslovnoj građevini VMD-a, koja će se održala 1. prosinca 2018.Vatrogasci u punoj opremi sa izolacijskim aparatom na leđima natječu se tko će brže stići stubištem na vrh zgrade, pri čemu savladavaju sveukupno 31 etažu, odnosno 666 stepenica. Na taj način provjeravaju svoju spremnost za obavljanje svog vatrogasnog poziva, ali ujedno čine još jedno humanitarno djelo.Osim navedenog, odlučila je uključiti i najmlađe, odnosno vatrogasnu djecu i mladež, a oni su se utrkivali na četiri kata. Cijela humanitarna akcija, sve kotizacije i donacije prikupljali su se u svrhu Udruge Kolibrići, udruga roditelja vitalno ugrožene djece. Sama utrka nastala je po uzoru na Novozelandsku utrku u Aucklandu, Firefighter Sky Tower Stair Challenge koja se održava već 13 godina, po uzoru na utrku u Seattlu, SAD. Na navedenim utrkama sudjeluju vatrogasci iz cijeloga svijeta. Svoj godišnji i ušteđevinu za 2018. također je utrošila za dvije humanitarne utrke, jednu u Seattleu, a onu, njoj malo dražu u New Yorku jer se trči u sjećanje za poginule vatrogasce na WTC tornjevima 9/11, a sve donacije idu za udrugu koja pomaže preživjelim vatrogascima u vidu liječenja za sve ono što zdravstveno osiguranje ne pokriva.
