Iako bi njegova majka, kako sam kaže, voljela da se predstavlja kao apsolvent master studija komunikologije na Fakultetu političkih znanosti u Sarajevu ili da je dosad barem doktor znanosti, Arneja Misirlića život je odveo u (sasvim) drugom smjeru.- Na njenu nesreću, uglavnom se predstavljam kao režiser i fotograf koji i je apsolvent na master studiju jer je lakše završavati fakultet, nego se s mamom raspravljati da ti ne treba - započinje priču o sebi Arnej koji stoji iza studija za fotografiranje Šećerlama. Nastavlja o sebi:- Liječeni sam košarkaš, Sarajlija na odustvu, prosječan snowboarder, sin Amira i Jasmine... To je dovoljno za neki uvod.Kaže kako ni sam nije siguran kako se našao u svijetu fotografije, no za sve je "kriva" jedna sportska nesreća:- Nazovimo sve to spletom okolnosti. Činjenicom da sam pokidao ligamente na košarkaškoj utakmici i dobio odštetu od osiguranja stvorila se mogućnost da si priuštim prvi fotoaparat, i to onaj profesionalni. Iz ove perspektive vidim barem 50 boljih načina da 16-godišnji ja potroši te novce, uključujući onaj da ih popijem, uložim u bitcoine ili stavim "keca" na Tottenham. Realno gledajući, rijetko kad se iza odluke jednog 16-godišnjaka krije razum ili logika, pa je tako i iza ove moje vjerojatno bio neki trenutni hir koji traje, evo već 11 godina. Arneja nazivaju jednim od najuspješnijih fotografa u Bosni i Hercegovini, a takva mu titula svakako laska, mada, kako skromno kaže, nije ni znao da je nosi. Kaže kako se pojam uspjeha razlikuje od osobe do osobe, a za njega je on činjenica da se bavi onime što voli i da od toga živi. Dodaje, uspjeh u BiH, istini za volju, i nije neka referentna vrijednost. Iako su mu u fokusu fotografije vjenčanja, fotografira sve što mu dođe pod ruku.- U nekim sam segmentima više isprofiliran i bolje ih radim, poput vjenčanja, ali naše je tržište takvo da nemamo baš puno izbora, radiš što ti naleti. U vjenčanja sam upao igrom slučaja, a već se sad u ovom intervjuu nazire to prisustvo "kozmičke sile" koja slučajno gradi moj fotografski put. Preporukom sam došao do toga da jedno od mojih prvih vjenčanja bude na predivnoj lokaciji, s predivnim mladencima, i to košarkaškom reprezentativcu Bosne i Hercegovine. I meni se to svidjelo, taj koncept da od običnih ljudi na jedan dan pravimo prelijepe fotografije, estetiku na koju nisu navikli, natjeramo ih da budu svoji, a opet da izađu iz svoje zone komfora. Dosta je tu neke psihologije. I od tog je vjenčanja sve krenulo - prisjeća se Arnej i kaže kako dan-danas u svojem cjeniku drži fotografiju s tog vjenčanja koje je bilo prije 7-8 godina.Prije sedam godina nastala je i Šećerlama, a danas broji sedam zaposlenih. S Arnejem su tu Faris, Malik, Ermin, Belmin, Muhamed i Haris, a kaže kako su jedna jako uhodana ekipa. Osim što su kolege, dečki su i prijatelji.Iako je pandemijska godina i sezona vjenčanja je bila dugo na čekanju, Arnej je u ožujku bio u Dominikanskoj Republici, gdje su fotografirali jedno vjenčanje. - Imali smo sreće da radimo vjenčanja od Amerike do Turske i svugdje negdje između. Praktički sada najmanje radimo na BIH tržištu, najčešće radimo izvan granica. Ove godine ćemo tek 5% vjenčanja raditi u BiH - govori Arnej, a nas zanima pamti li neki poseban trenutak s vjenčanja koja je fotografirao:- Meni je najdraži trenutak vjenčanja onaj kad završimo i kad nas mladenci plaćaju. Šalim se, naravno, mislim ima malo istine, ali opet... Sad ide ona klišejizirana priča da su sva vjenčanja lijepa na svoj način, ali zaista jesu, s tim da ja u cijeloj priči pamtim prijateljstva koja su nastala kroz to da sam ja nekome upao na dan vjenčanja i fotografirao ga polugolog dok se sprema za najbitniji dan života. Danas imamo prijatelje na svim krajevima svijeta, upravo zahvaljujući vjenčanjima, nekako je prirodno da će se ljudi, kojima se dopadne naš stil, dopasti i nama. S druge strane, tu smo s njima, taj dan provodimo skupa. Družimo se i nerijetko postanemo prijatelji u pravom smislu te riječi, do te mjere da smo kolega i je nezvani amidže (stričevi) kćeri jednih naših mladenaca i prijatelja.Kad se osvrne na posljednjih godinu dana i pandemijsko razdoblje, Arnej kaže kako se nema mnogo toga za ispričati jer je riječ o neupitno teškim trenucima za cijelu industriju evenata, od organizatora preko promotora, pjevača, bendova, fotografa do cvjećara, dekoratera, ugostitelja... Svi su pogođeni situacijom, no naš sugovornik smatra da je ovo bio pravi način da se vratimo iskrenim i bitnim vrijednostima u životu.- Mi smo napokon uspjeli odmoriti od svadbi i poželjeti ponovno onaj osjećaj da se vratimo u naša odijela i opet radimo. Čak kad se okupimo u firmi, skupa se prisjećamo nekih starih anegdota i uspomena iz prethodnih sezona. S druge strane, veliki je logistički izazov bio naći se na usluzi svim mladencima, pomoći im da nađu nove datume, biti podrška u ovim vremenima. Na posljetku, trebalo je biti i dovoljno čovjek da, ako se sve otkaže, vratiti sve avanse i situaciji gdje je i nama svaka marka jako važna. Na kraju čitave priče, ljudski su nam odnosi bili najvažniji, i to da naši mladenci zaista znaju da smo tu za njih, čak i u ovoj situaciji kada je sve najgore moguće - govori.Arnej je veliki ljubitelj malih, intimnih proslava na kojima su svi mladencima zbilja bitni ljudi. Kao idealne lokacije navodi one uz more, a njegov je osjećaj da takva vjenčanja uvijek budu prepuna emocija i nenametljiva te potpuno okupiraju fotografe i daju im zadatke koje nisu mislili da imaju:- Jednostavno se lijepo osjećamo u takvoj atmosferi. Jedno takvo vjenčanje bilo je ono koje smo radili Maji Šuput, iskoristit ću priliku da se malo pohvalim i tim uspjehom. To nam je vrlo vjerojatno jedno od najdražih vjenčanja, uz ono naših prijatelja Mate i Zubi, gdje smo i kolege i ja ronili suze tijekom njihovog obreda vjenčanja.Kao najveći izazov u radu jednog fotografa navodi potrebu za konstantnom kreativnošću, odnosno potreba za stalnim "driveom" koji pokreće osobu, da bude bolja od sebe i da stalno radi na visokoj razini.- Kreativna je umjetnost takva da, jednom kad napravite dobru fotografiju, to je svima wow, a idući put kad napravite sličnu, to nitko ne primijeti. Jako je teško stalno biti inovativan, a ne otići u neki kontekst da sve radimo samo zbog inovativnosti. I to je vječna borba sa samim sobom. S druge strane, najveća pohvala su one situacije gdje se mladenci jave godinama nakon vjenčanja i ispričaju nam priču zašto im je neka fotografija bitna. I najčešće to budu one fotografije koje nama nisu uopće zapele za oko - kaže Arnej koji se bavi i videoprodukcijom, a iza njega su brojne suradnje s poznatima.- Moja prva suradnja u videoprodukciji je puki produkt moje geopolitičke pozicije, točnije što živim u istoj ulici kao Jala Brat. Pa, eto, njega bih izdvojio, onako, klasičan nepotuzam. Prijatelj mi je, pa da ga malo ispromoviram i ja, kao da mu to treba. Imao sam priliku raditi s mnogim balkanskim zvijezdama, to snimanje spotova je nešto što jako volim. Kreativnost tu baš jako dolazi do izražaja u punom smislu i volim tu platformu jer mogu ispričati neke svoje ideje, koncepte i priče. I dalje najviše volim raditi s Jalom jer smo prije svega prijatelji i zaista se razumijemo u ono što radimo. Pored njega, istaknuo bih i Amela Ćurića s kojim imam predivnu suradnju, u kojoj se stvarno razumijemo, a on ima sluha i za moje najluđe ideje. Svaki spot koji sam za njega radio uvijek mi bude jedan od najdražih - zaključio je Arnej.
