Vaš novi album izlazi uskoro – kako biste ga opisali, što je njegova glavna poruka?– O albumu koji će uskoro izaći moj tim i ja razmišljamo već godinama i nekako smo osjetili da je sad pravi trenutak. Riječ je o obradama tamburaških i slavonskih pjesama koje su obilježile moje djetinjstvo, odrastanje i glazbeni put. Moji koautori od prvog dana karijere, Damir Bačić i Vjeko Dimter, svoje su glazbene puteve, kao i ja, počeli uz tamburu i to je glazba koja je dio nas bez obzira na to s kojim žanrom ili stilom dalje eksperimentirali. I sam način snimanja bio je onaj koji nam je svima najprirodniji – cijeli je bend istovremeno ušao u studio i svirao pa smo birali najbolji take. Rekla bih da je glavna poruka ovog albuma da se prije ili poslije svi vratimo na svoje početke, da su naši korijeni neprocjenjiv dio nas ili, kako je to još poetičnije otpjevao veliki Vice Vukov, da je „svijet velik ako znaš gdje je dom“.Što vas je najviše inspiriralo u procesu stvaranja ovog albuma – emocije, ljudi, putovanja, možda neki novi glazbeni utjecaji? Imate li pjesmu s novog albuma koja vam je posebno prirasla srcu – onu koja najbolje oslikava vaše trenutačno razdoblje?– Budući da na ovom albumu po prvi put nisam autor, moj je fokus bio na aranžmanima i interpretaciji, tim više što su gotovo sve pjesme koje smo izabrali svojevrsni evergreeni i ljudi su uz njih jako vezani. Stilski smo se dosta poigravali, ali nam je ipak bilo najvažnije da srž pjesme ostane netaknuta. Teško mi je odvojiti samo jednu jer je svaka na neki način obilježila moj život, ali možda najdraža poruka mi je ona iz pjesme „Ošo braca u Englesku“ koju u izvornoj verziji izvodi bend Patria, a napisao ju je sad već kultni slavonski autor Mario Vestić. Govori o ambicioznom mladiću kojega su zvali braca rokenrol i koji u potrazi za svojim snovima iz rodnog sela, na čuđenje i porugu mnogih, odlazi u London. Stihovi poput „Ja nisam sreo ljudi kao što je braca, neki kažu ološ, al za mene je faca jer ono što je snio to je učinio.“ i „Ko što braca reče, a bio je u pravu, snovi su tikve koje pucaju o glavu, ali život bez snova – to je ko nebo bez zvijezda.“ Za mene su smisao svega i u jako malo riječi opisuju zašto smo svi uopće ovdje.Od prvog singla do danas prošli ste ogroman put – kad pogledate unatrag, što smatrate svojim najvažnijim profesionalnim trenutkom?– Upravo ovaj mjesec obilježavam deset godina od izlaska svog prvog singla „Budi mi blizu“ i kad pogledam unatrag, osjećam ponos i zahvalnost. Krenula sam u sve ovo samo s jednom misli, da želim pjevati i baviti se stvaranjem. Kako, gdje, za koga, o tome uopće nisam imala razrađene misli. Da mi je netko rekao samo mali djelić onoga što me čeka, vjerojatno bih mislila da izmišlja. Važan trenutak svakako je bio izlazak pjesme „Život nije siv“ u koju sam beskrajno vjerovala i koja je kao moj tek treći singl zapravo postala i prvi i do danas najveći hit. Ta mi je pjesma jako brzo otvorila puno vrata i dalje je sve nezaustavljivo krenulo.Kako se nosite s pritiskom uspjeha i očekivanja javnosti? Je li vas iskustvo Eurosonga i velikih pozornica promijenilo?– Javni život me svakako promijenio i mislim da bi bilo nerealno očekivati da neće. Nakon deset godina na sceni gotovo da više i ne postoji nešto što bi netko mogao reći ili misliti o meni što bi me držalo budnom po noći. Jedino na što bih vjerojatno planula su komentari o ljudima koje volim. Ovo ostalo sam sve već čula – i ako čovjek može naći način da ga to sve skupa počne zabavljati, na konju je. Velika pozornica kao što je Eurosong bila je jako vrijedna lekcija. Tu najbolje vidiš koliki je tvoj prag tolerancije na pritisak i jesi li zaista spreman za scenu, a istovremeno i uživaš u nevjerojatnoj produkciji i organizaciji koja je oko tebe. Još uvijek mi je pomalo nestvarno da sam imala priliku na takvom mjestu predstavljati svoju zemlju.DIVA voli pitati o stilu – kako biste opisali svoj modni izraz – više casual i prirodan ili volite i modne eksperimente?– Definitivno više casual i prirodan. Čak bih rekla da je moje svakodnevno odijevanje pomalo dosadno. Zavidim ženama koje otvore ormar, spoje naizgled nespojive stvari i doživljavaju odijevanje kao igru. Mene je taj talent u ovom životu zaobišao u širokom luku. Kad se sama odijevam za neki event, obično na brzoj liniji imam tri prijateljice koje mi moraju potvrditi da nešto s nečim ide jer ja to sama ne vidim. Na svu sreću, tu su i stilisti i dizajneri koji mi za veće prigode priskoče u pomoć.Kad niste u studiju ili na putu, kako izgleda vaš idealan dan odmora?– Što sam starija, sve više cijenim dane kad mogu ne izaći iz stana, izležavati se i gledati serije iz kreveta, ali jedan takav dan mi je i više nego dovoljan, već iduće jutro kreće moj standardni nemir i milijun planova pa bi moj idealan vikend bio nekakav balans između toga i druženja ili izlaska s prijateljima.U videu pogledajte kako je bilo na Diva Style partiju te promociji novog broja časopisa:Kako balansirate između javnog i privatnog života – i koliko vam je važan mir izvan reflektora?– Jako mi je važno imati dio života koji nije za objave i storyje. Iskreno, ne sviđa mi se što ljudi u ovo moderno doba toliko osjećaju potrebu dijeliti sve što rade. Moja najbolja prijateljica iz srednje škole nikad nije otvorila nijednu društvenu mrežu i danas joj na tome baš zavidim. Da se ne bavim poslom kojim se bavim, mislim da bih se vrlo brzo povela za njezinim primjerom. Ne mogu, naravno, reći da mi te platforme nisu i puno pomogle u karijeri, naravno da jesu, ali cijena koju svi za to plaćamo je, ako se mene pita, ipak malo previsoka. Život na sceni ponekad je jako kaotičan i onda mi je potrebno moje uzemljenje: obitelj i ljudi koje volim i koji su uvijek tu, i kad pobjeđujem i kad gubim. Svakome treba neko njegovo uzemljenje.Pročitali ste dio velikog intervjua objavljenog u magazinu DIVA STYLE, koji možete pronaći na kioscima od 31. listopada:
