Lu Jakelić ime je koje se u posljednjih nekoliko godina istaknulo na domaćoj kantautorskoj sceni. Njezina glazba, prožeta emocijama i iskrenošću, pronalazi put do srca publike, a njezin autentičan stil izdvaja je među mnogima. Svojim debitantskim albumom “Sve o čemu sam šutjela” osvojila je kritiku i publiku, a sada se vraća s novim singlom koji donosi jednu posebnu priču. Sada otkriva kako je nastala njezina nova pjesma, tko su njezini glazbeni suradnici, kakvi su joj planovi za budućnost te s kojim bi glazbenicima voljela surađivati.Možete li nam otkriti priču iza novog singla? Što vas je inspiriralo za ovu pjesmu?Inspiriralo me samo iskustvo povratka pjesmi koja je neko vrijeme strpljivo sazrijevala na sigurnom mjestu. U crvenoj bilježnici gdje su sve moje prve pjesme koje nisu dobile mjesto na prvom albumu. Zanimljivo mi je, koliko je istovremeno tadašnja Lu znala vrlo dobro kako njeno srce zvuči. Ova današnja Lu joj je itekako sada dala mjesta da to srce i zazvoni.Generalno, kada je slušam, dala bih joj drugi radni naziv, onaj filmski naslov “Ničija zemlja”.Predstavlja mjesto na koje se često vraćamo – u situacije – uglavnom kad one završe. Kopamo po tim rudnicima misli i tražimo bolje odgovore ili razrješenja. Tamo je često zapravo, samo jedan odgovor ipak točan – tako je kako je, i tako je najbolje za naš daljnji put.S kime ste surađivali na novom projektu i kako je tekao kreativni proces?– Najljepši trenuci su mi oni kada vidim kako drugi ljudi posvećeno rade za nešto što sam, u samoći, sama napisala za klavirom. Za mene je to najveće otimanje i obrana srca, zapravo zajednički rezultat, primarno autorske svrhe. Ono na što sam posebno ponosna je da sam pjesmu izdala samostalno diskografski. Glazbeno, u ovoj pjesmi imam divnu podršku gudača Mateja Miloševa i Deana Melkija, pijanista Tomislava Parmaća i trubača Antonija Gečeka. Producent je i dalje moj najbliži suradnik i produžetak moje duše, Rejhan Okanović. Blažena među muškarcima (smijeh).Kakvi su vaši planovi nakon promocije ovog singla? Možemo li očekivati novi album ili turneju?– Sprema se autorski veći koncert u Zagrebu u travnju, čiji datum uskoro otkrivamo. Ove godine konačno ćemo zasvirati i u regiji, a što se suradnji i albuma tiče; tu isto imam iznenađenje. Promocija je prošla savršeno podržano i zahvalni smo svima koji su napunili Holographik space u gradu. Sve je na mom Instagramu (digitalna ovisnica).Vaš debitantski album “Sve o čemu sam šutjela” proveo je 34 uzastopna tjedna na listi najprodavanijih albuma u Hrvatskoj. Kako ste doživjeli takav uspjeh i što vam je to značilo u karijeri?– Iskreno, mislim da to tada uopće nisam doživjela kako treba zaista. Bilo mi je fascinantno i lijepo; ali nisam se znala nositi s time s obzirom na to da sam tada sve radila sama i bilo mi je teško, vremenski zahtjevno i financijski jedva održivo. Dan danas se borim, ali ono što je u svemu ovom najveća snaga su ljudi. Upravo slušatelji, publika, oni koji mi pomažu u poslu, suradnici, bookeri, PR-ovci. Svi koji mi pružaju nove korake dalje. Onda i ja mogu još “34” ili stotinu tjedana dalje. Liste su super ako nisu fabricirane.Znam da može biti teško govoriti o svom stilu, ali zanima me kako ga definirate. Kakav je bio osjećaj pronaći vlastiti glas?– Meni nije teško čuti svoj glas jer odabirem raditi na sebi. Ono što je teško je ne povesti se za lakšim varijantama. Lakše je raditi trendi produkciju koja trenutačno ima prođu. Teže je kopati po sebi, pronalaziti način da se pomiriš i namiriš. Ali, s obzirom na to da se svakim danom bolje poznajem, pratim intuiciju, kontrolu; na kraju krajeva – respektiram sve one kojima se moj stil sviđa. Mislim da je ovo baš autorska glazba. Američki izraz “singer-songwriter” to najbolje opisuje. Nema tuđih aplikacija već vlastiti usud.Kada biste mogli surađivati s bilo kojim glazbenikom, domaćim ili stranim, tko bi to bio i zašto?– Vani bih voljela da mi Alanis Morissette kaže koju mudru na kavi, a bome i da mi napiše pjesmu. Ja njoj ne trebam, ali ona je možda jedan od mojih najvećih utjecaja lirski i lirično. Ista stvar je s Amy Winehouse. Kod nas doma, čekam napisati pjesmu Senidah, Severini, Mariji Šerifović i Jovani Pajić. Iako, mislim da ni njima ne trebam po tom pitanju. Od momaka je to Adi Šoše jer naši glasovi kao da su braća po emociji i prašini.TEKST JE IZVORNO IZAŠAO U NOVOM BROJU ČASOPISA DIVA STYLE KOJEG MOŽETE PRONAĆI NA KIOSCIMA OD 25. TRAVNJA;
