Nakon strašnog potresa koji je pogodio Zagreb, za oko nam je zapela prekrasna ilustracija Zagreb sa srcima koja je posvećena jedinoj žrtvi potresa, 15-godišjoj Anamariji. Autorica ilustracije je Lana Živić, vlasnica tvrtke Lumidream koja se bavi produkcijom video-sadržaja, dizajniranjem panela za uređenje interijera te crtanjem i slikanjem. Lana je završila novinarstvo te radila u raznim medijima, a u slobodno vrijeme uživa u vježbanju, pripremi zdravih jela, čitanju knjiga, glazbi, fotografiji...- Uživam u znanstveno-fantastičnim filmovima, stand up komediji, učenju o psihologiji i fizici. Maštam o intergalaktičkom putovanju i razumijevanju svemira, kaže nam Lana čija je velika ljubav i - crtanje. - Čim sam kao dijete razvila finu motoriku ruku i prstiju, počela sam šarati. Po papiru, zidovima, bilo čemu nadohvat ruke. Prazni bijeli papir uskoro je postao portal iza kojeg se nalaze tisuće dimenzija. Da crtam i slikam znali su samo moji roditelji i brat, jer nikome nisam pokazivala radove. U školi se događalo da skrivam crteže u udžbenicima, pravim se da učim i pratim nastavu, a zapravo povlačim linije i kombiniram oblike. Tada je nastala i moja tetovaža, koju sam nacrtala za svoja leđa i dala tetovirati deset godina poslije.Crtanje i slikanje držala sam za sebe do unazad godinu, dvije kada me suprug uvjerio da drugima pokažem što radim. Tek tada su moje crteže stare i po par desetljeća vidjeli moji najbliži prijatelji i malo šira obitelj. Kako sam godinama plesala balet u HNK-u i drugim plesnim studijima, tako se moje uživanje u kazališnim scenografijama u međuvremenu pretvorilo u ljubav prema skladu boja, igri svjetlošću, kreiranju različitih atmosfera, uređenju interijera i arhitekturi; pa je tako nastao i Brighter, inovativni panel za interijere s kojim sam se prije pet godina premijerno predstavila na zagrebačkom Tjednu dizajna, priča Lana. Motivi su joj bili i ostali priroda, životinje i arhitektura. Nakon srednje škole je, pored novinarstva, upisala i Učilište za likovno obrazovanje, kreativnost i dizajn Tanay, kao pripremu za upis na studij kiparstva pri Akademiji likovnih umjetnosti:- Tamo su me hvalili da ugljenom, koji smo tada koristili 'tog brončanog bika nije moguće bolje nacrtati', no osjećala sam se preizloženom i odlučila crtanje i slikanje ostaviti samo za sebe. Toliko sam taj slikarski svijet skrivala da ni roditelji nisu znali da sam upisala Učilište i razmišljala o Akademiji. Djelomično zbog toga što sam oduvijek od odraslih (ne i mojih roditelja) slušala kako "treba u životu raditi pravi posao, studirati moćne predmete, a ne tamo neki likovni koji postoji samo da bi se podigao prosjek ocjena", a ja sam se baš likovnoj kulturi i povijesti umjetnosti uvijek jako veselila.Inspiraciju za crtanje pronalazi u svojim putovanjima svemirom, bajkovitim gradovima i sretnom svijetu u kojem nitko nije odrastao.- Nadahnjuju me živopisne slike iz sjećanja kada sam bila dijete i puno vremena provodila s roditeljima u prirodi, posebno u planinama. Duh planine, njezina čistoća, mir i tišina od tada se pojavljuju uvijek kada sam nadvijena nad papirom i bojama zapisujem svoje emocije. Osim toga, volim i crtiće, općenito dječji svijet, pa je nekada i moja umjetnost pomalo djetinjasta, otkriva nam Lana i kaže kako je tek nedavno izašla iz "likovnog ormara" jer je, do sad, crtala i slikala samo za svoj gušt. Ljudi su joj se polako počeli javljati s narudžbama pa sam dobila upite za slikovnice, plakate, postere i originalne slike:- Jedni su kupili moj crtež kao dar prijateljima za vjenčanje, drugi su naručili sliku preko cijelog zida za novorođenu bebu. Veseli me suradnja s drugim ljudima jer spajamo ideje i stvaramo nove slike. Budući da su posteri i originalne slike najtraženiji, Lana u planu ima izradu postera u različitim formatima. Sviđa joj se i ideja slikovnice, no trenutačno, pored bebe Linde to nema vremena ostvariti pa se veseli projektima uređenja interijera s panelima i slaganju različitih svjetlosnih ugođaja. Zaključno, pitali smo Lanu i kakve su reakcije okoline:- Kad imate neki talent, kao što ga ja, kažu, imam, čini mi se da ste toga više ili manje svjesni. Ostajala bih u čudu gledajući oduševljenja okoline, pogotovo bliskih ljudi, na moje stvaralaštvo. "Ja to nikad ne bih mogao/la tako nacrtati", rečenica je koju sam puno puta čula, a rijetko razumjela. Isto tako se neki drugi ljudi čude kako ja nemam pojma o nečemu. Svi smo nadareni za nešto, a ja i dalje "crtkaram" kad me vide i ne vide, uz pokoju suzu sretnicu što se nekome to toliko sviđa da si mojim radovima poželi ukrasiti dom.Sve Lanine radove pogledajte u galeriji:
