Lea Aviani: 'U Hrvatskoj se nije lako baviti dizajnom. Mnogi ga ne shvaćaju, već im je to samo pojam nečeg skupog'

Lea Aviani: 'U Hrvatskoj se nije lako baviti dizajnom. Mnogi ga ne shvaćaju, već im je to samo pojam nečeg skupog'Splitska dizajnerica stoji iza arhitektonsko-dizajnerskog ureda Design Hut, a dizajnirala je i poznati stolac Dande koji je nastao iz dugotrajne potrage za prozračnim stolcem Uspoređuju je sa španjolskom arhitekticom i dizajnericom Patricijom Urquiolom, a ona sama kaže da bi njezine kreacije možda bile drugačije da je otišla živjeti negdje izvan Hrvatske. Ipak, živi i radi u Splitu pa njezine ideje i dizajn krase mnoge interijere, po- gotovo one splitske – Lea Aviani magistra je dizajna koja stoji iza arhitektonsko-dizajnerskog ureda Design Hut i bavi se produkt-dizajnom.– Diplomirala sam na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu na studiju dizajna. Iako se moj ured bavi i arhitekturom, ne nosim titulu arhitekta, već dizajnera. Kućni sam tip, a slobodno vrijeme najradije provodim gledajući filmove, čitajući, slikajući, kuhajući... Volim biti doma, jako mi je bitan moj životni prostor, moj interijer. Volim kad nam prijatelji dolaze, kad sa svojom djecom i njihovim prijateljima organiziramo filmske večeri. Zapravo, jako sam dosadna – kaže nam Lea na početku razgovora. Oduvijek je bila kreativna, a inspiraciju pronalazi svugdje oko sebe – u sceni iz dobrog filma, prirodi, Mediteranu općenito... Ipak, potreba je na prvom mjestu, ona je ta iz koje proizlaze novi predmeti. Lea potpisuje popularni stolac Dande, prepoznatljiv po svojem obliku, a dizajnirala ga je za talijanski Moroso.– Prilikom dizajniranja prioritet mi je funkcija, potreba za određenom intervencijom na nečemu što već postoji. Za moj stolac Dande svi misle da je dobio finalni izgled po oblaku, leptiru. Ima svakakvih ideja. Zapravo, dugo sam tragala za prozračnim stolcem, za dugotrajno sjedenje u ljetnim toplim prostorima. Trebao mi je “foteljasti” komad koji me ne guši i nije zatvoren poput fotelje, a udoban je poput nje. Tako je nastao Dande. Osobno ne sjedim ravno u stolcu, uvijek koso, u stranu. Mnogi se iznenade koliko je udoban. Nikad ne osmišljam namještaj za potrebe projekta. Dizajniram iz potrebe za određenim predmetom prema iskustvu iz projektiranja – kaže Lea.Kad je riječ o prostorima i interijerima, Lea za sebe kaže da ne radi u određenom stilu, iako joj svi kažu da njezine kreacije odmah prepoznaju.– Volim boje, ali volim i čiste minimalističke prostore. Ne volim trendove, uniformiranost... Uređenje prostora baziram prema konceptu, potrebi prostora, okruženju, pa i investitoru. Za mene ne mogu biti dva ista projekta. Savršen interijer ovisi o tome tko u njemu živi. Ono što je meni savršeno možda nije i vama. Ili možda želite da vam nametnem svoj lifestyle? Meni je osobno savršen interijer onaj koji je podložan promjenama. Mi smo se kao obitelj više puta selili i svaki put nam je stan bio drugačiji jer smo i mi bili drugačiji, u drugačijoj životnoj fazi. Ne volim nametati svoj način života, svoj stil u svoje interijere. Isti komad namještaja može izgledati kompletno drugačije u drugačijem ambijentu. Volim kad je prostor u kojem se nalazi, stopljen s korisnikom – objašnjava produkt-dizajnerica i govori o najizazovnijim projektima, hotelima.– U privatnim prostorima koncentriraniji ste na potrebe i navike poznatog krajnjeg korisnika. Takvi su prostori intimniji, definiraniji... U javnim sadržajima razmišljate u više smjerova. Stavljate se u ulogu više različitih korisnika. Takvi su prostori podložniji trendovima, imaju često definirane kriterije koje morate zadovoljiti. Projektiranje javnih prostora mora podrazumijevati i poznavanje velikog broja pravilnika i zakona, ne samo hrvatskih. Hoteli su mi zbog toga izazov jer zbog kompliciranog sistema rada, veće odgovornosti i regulativa ipak budu teži zadatak. I pozornica je tada veća, možeš više riskirati jer stvaraš kratkotrajni doživljaj. Kad je riječ o najdražim projektima, ne volim ih izdvajati. Nekad imaš više slobode, više sredstava, boljeg izvođača pa ispadne možda bolji od nekog gdje si bio ograničen, a imao si sjajnu ideju – kaže Lea.Govoreći o izazovima, kao najveći izdvaja današnji način života jer je teško održavati visoku razinu u svim životnim poljima – obiteljski život, posao, društveni život... Najteže je postići ravnotežu u svim aspektima. Godina koju polako ostavljamo iza sebe bila je prilično izazovna, a Lea je primijetila da je došlo i do promjena, odnosno navikavanja ljudi na novi način života.– Primjećujem da se ljudi puno više okreću životnom prostoru, nadograđuju ga, više se okreću prirodi i puno više ljudi razmišlja o životu u kući. Nadam se da ćemo u globalu shvatiti važnost prirode u našem životu i puno više razmišljati o ekologiji. Ogromne su količine odjeće i namještaja koji se svakodnevno bacaju. Konzumerizam nekontrolirano raste, trendovi se mijenjaju iz dana u dan, a za sve to priroda plaća najveću cijenu – objašnjava Lea i dodaje kako se u Hrvatskoj nije jednostavno baviti dizajnom jer puno ljudi dizajn zapravo i ne shvaća, već im je to samo pojam nečeg skupog:– Dizajnirano bi trebalo značiti funkcionalno, ali često nije tako. Možda bi moje kreacije bile drugačije da sam otišla živjeti negdje izvan Hrvatske. Sigurno je da bih bila okružena nekim drugim ljudima i ambijentima. Ali nisam. Sretna sam tu. Svoj tim ne bih mijenjala. Volim život na Mediteranu. Kako kaže jedan od mojih omiljenih pisaca, ne možeš pobjeći od sebe odlazeći iz jednog mjesta u drugo.Lea je u Splitu otvorila i na početku spomenuti Design Hut koji je karakterističan po svojem konceptu.– To je svakodnevno arhitektonsko-dizajnerski ured. Ovaj izlagački dio dolazi do izražaja na “Dane otvorenih vrata” koje organiziramo kako bi se svatko zainteresiran mogao upoznati s našim radom i proizvodima. Nije to ni zamišljeno kao prodajno događanje iako je moguće i kupiti sve proizvode. Tada se družimo i razgovaramo, uglavnom o dizajnu, ali i o drugim aktualnim temama. Organiziramo i radionice za djecu, isto na temu dizajna. Moram reći kako sam sretna zbog velike navale na radionice. Mali su dizajneri jako kreativni i užitak mi je raditi s njima. Tako su neopterećeni i, kad je dijete kreativno, divno je gledati njegov razvoj. Želja mi je naučiti ih što je dizajn i kako što humanije zakoračiti na tu pozornicu. Nisam imala namjeru održavati radionice, to se nekako spontano dogodilo. Svako malo netko me pita mogu li porazgovarati s njegovim djetetom jer mu se sviđa ideja o dizajnu kao budućoj profesiji pa sam ih odlučila okupiti – kazala je Lea. Posljednji Lein projekt je klupa Bavul koju je napravila za Prostoriju, a jako je ponosna na svoje hrvatske proizvode i za Prostoriju i za Nunc.– Prostoria je hrvatski proizvođač, ali je prisutna po cijelom svijetu i njihova je proizvodnja na svjetskoj razini i ne zaostaje za svjetski poznatim proizvođačima. Iz potrebe za dodatnim ležajem u hotelskim sobama i manjim stanovima nastao je Bavul. Hotelska soba vrlo je ograničena prostorom, čak i u kvadraturi s pet zvjezdica, pa često nema mjesta za fotelju koja se pretvara u dodatni ležaj. Bavul svojim dimenzijama u obliku klupe zauzima vrlo malo prostora, točno u onom dijelu sobe koji i inače ostane neiskorišten, a vrlo je funkcionalan i kao sama klupa – kaže Lea. Godinu opisuje kao jako neobičnu koja nas je sve puno toga naučila. Odbija razmišljati negativno, već se trudi gledati na pozitivnu stranu.– Žao mi je ljudi koje je ova situacija dovela u nezavidan položaj. Planova imam i nemam. Svoj sam život posložila nevezano za trenutačnu situaciju. Volim jako svoj posao, ali i svoju obitelj i nastavljam istim tempom kao i dosad – zaključuje Lea.