Zadnjih nekoliko dana svi smo navijali i glasali da Kristina Ivanuš iz SOS Dječjeg sela Lekenik osvoji prestižnu Hermann Gmeiner nagradu koja se svake druge godine dodjeljuje jednoj djevojci i jednom mladiću iz SOS Dječjih sela na svjetskoj razini, za doprinos u očuvanju prirode.21- godišnja Kristina osvojila je najviše glasova i ispred drugoplasirane natjecateljice iz Kazahstana vodila za približno 20 tisuća glasova, no službeni rezultati bit će objavljeni idućeg tjedna.- Zahvalila bih se i svim ljudima koji su glasali za mene i koji su mi pomagali ovih mjesec dana u dijeljenju moje priče. Nisam ni u snu mislila da će se cijela Hrvatska dignuti na noge. Srce mi je kao kuća, hvala svima još jednom od srca što ste glasali, rekla je Kristina za 24sata. Podsjetimo, Kristina je studentica marketinga koja se bavi podvodnim fotografiranjem i podvodnom ekologijom, a ljubav prema ronjenju započela je prije četiri godine, kad je instruktor ronjenja Damir Zurub odlučio upoznati četvero djece iz SOS Dječjeg sela Hrvatska s podvodnim svijetom:- Prvi zaron nikad neći zaboraviti, sve je bilo jako čudo, disanje pod vodom, sva ta oprema, boca, pritisak u ušima... Ipak, Kristina se pod morem brzo snašla te ronjenje više nije bilo samo to, već se počela baviti fotografijom te odlučila pomoći prirodi. Zahvaljujući podvodnoj fotografiji, osvojila je brojne nagrade na natjecanjima i naučila mnogo o podvodnoj fotografiji, a s klub "Roniti se mora" sudjelovala je u ekološkoj akciji "Think Green" na Pelješcu, gdje su izvadili oko pet tona smeća iz mora:- To mi je bila prva eko-akcija do sada i stvarno se veselim sljedećoj jer je predivan osjećaj pomoći prirodi na ovako lijep način. Međutim, niti jedan uspjeh nije došao preko noći, već je iza talentirane Kristine mnogo rada, truda i upornosti, ali i borba s neurološkom bolesti u djetinjstvu.- Kad sam imala šest godina, dijagnosticirana mi je poliradikuloneuropatija, odnosno bolest perifernih živaca. Simptomi bolesti su trnci u nogama, brz gubitak snage, puno brže nego moji vršnjaci, padovi... Jednom godišnje odlazila bih u toplice na tri tjedna zbog vježbi, zatim na fizikalnu terapiju i sve pretrage do sljedećeg posjeta liječniku, prisjetila se Kristina i kao najveću podršku izdvojila četiri godine stariju sestru, 25-godišnju Anamariju, s kojom je i došla u SOS selo kad joj je bilo četiri godine:- Da nije bilo nje, cijeli moj put odrastanja bio bi puno teži i tužniji. Nas dvije smo se skupa borile protiv cijelog svijeta. Sestra me uvijek učila kako imati osmijeh na licu, bez obzira na to koliko teško bil
