Iako si dobro poznata po sjajnim slasticama i tijestu i puno smo puta razgovarali za Divu, moram priznati kako sam ti se ovog puta najviše javila zbog tvog divnog života izvan gradske vreve u Zagorju. Naime, ovaj Diva Style nekako je najviše posvećen prirodi, zelenom, održivom načinu života, pa me zanima kako se kod tebe rodila odluka o životu u Zagorju? Koji su dojmovi sada, nakon nekoliko godina? Kako je živjeti (i raditi) u prirodi?– Vjerujem kako su glavni faktor u svemu tome ipak godine i potreba da se okružimo zelenilom, u mirnijem ritmu, s opuštenijim dnevnim ritualima, jednostavnošću života u mjestu u kojem obavimo dućan, poštu i plac za 15 minuta. Mi smo na sreću pronašli svoj kutak u mojim Stubičkim Toplicama. Dojmovi su takvi da se i sami često iznenadimo kako nam ovakav život puno više odgovara i kako uživamo u svakom trenutku. Napraviti pauzu od posla sada znači sjesti u vrt, slušati ptice i u miru se opustiti na svježem zraku i suncu. Vjerujem kako okolina, zelenilo i mir nadomještaju energijom sve ono što bi gradska buka ili promet “potrošili” samo zato što sam im izložena. Imam dojam i kako sam više posvećena učenju i nekom istraživanju; da se ne zavaravamo, uglavnom je to vezano uz prehranu i sourdough tijesta, ali opet kontekst prirode kao da pomaže u tom procesu.Odluka o preseljenju došla je vrlo prirodno. Vlado i ja smo prije 3-4 godine sve češće razmišljali o preseljenju u kuću i s obzirom na cijene u Zagrebu, najviše smo razmatrali lokacije koje su dovoljno blizu grada, a mogu ponuditi veću kvalitetu života. Kako sam pola svog života provela u Stubičkim Toplicama, najviše smo razmatrali opcije u tom kraju.Tvoj je životni prostor predivan. Jesi li ga sama uređivala i kako je uopće izgledao proces?– Hvala ti, nekako je i segment uređenja došao prirodno i u dobroj simbiozi s mojim Vladom. Kada kažem prirodno, mislim na to kako ništa nismo forsirali ili previše promišljali, znali smo što želimo i za većinu stvari se jako lako i brzo uskladimo. Nama je jako lijepo kod nas, ali i rekla bih kako ne mislim da smo uspjeli izvući iz sebe neki poseban dizajnerski talent. Većina estetike dolazi od velikih prozora i dojma povezanosti s vanjskim zelenilom koje ulazi u prostor sa svih strana te ponekim detaljem, lijepim porculanskim radnim plohama te, naravno, “dizajnerskom” kuhinjom koja dominira prostorom. Dizajnerskom pod navodnicima jer je to djelo s potpisom mog muža, kojem se isto često divimo kao još jednom malom čudu koje se uspjelo realizirati onako kako smo zamišljali. Naš namještaj uglavnom jest po mjeri, ali samo zato što se muž odlučio igrati stolara.Uređenje kuće događalo se spontano i „usput“ jer smo kuću počeli uređivati postupno od početka života u njoj. Tako da na samom početku nismo morali donijeti puno odluka, nego su one dolazile usputno, tijekom boravka u našem novom prostoru.Znamo te po izradi savršenih slastica, a negdje sam pročitala kako je izrada kruha za tebe terapija. Možeš li s nama podijeliti kako je nastala ta ljubav prema tijestu – jer pretpostavljam da treba i puno ljubavi – te koji je zapravo proces izrade savršenog tijesta, on je sigurno puno opsežniji od same izrade i pečenja?– Teško je i meni točno definirati zašto sam toliko “zapela” oko prirodnog kvasca, ali kao i svaka prava ljubav – počelo je spontano, bilo je ponešto uspona i padova i onda se rasplamsalo u nezaustavljivu snagu. Sve lijepo što se danas događa u mom poslovnom životu proizlazi iz tog truda i iz te ljubavi.Dio interesa pobudila je i ta neukrotiva priroda divljeg kvasca s kojom se možda volim poistovjetiti :) Jako puno sam naučila, još uvijek jako puno učim, ali sve zajedno ima smisao jer se ljubav i dalje dijeli (ili množi) na radionicama i uza sve one drage ljude koji zajedno sa mnom žele učiti o tome.Proces rada s prirodnim kvascem je predivan i zaista treba znati ukrotiti faktore koji ga mogu poremetiti, kao što su temperatura i vlažnost zraka, fermentacije različitih vrsta brašna itd. Savršeno tijesto – što je to? :)Krafne su kod tebe priča za sebe, praktično postoji lista čekanja :) Što je za tebe savršena krafna? Kako izgleda nastanak nove krafne, novog ukusa, oblika...?– Krafna je specifičan proizvod u kojem dominira tijesto i onda tijesto mora biti najbolje moguće. Proces izrade takvog tijesta dug je i izazovan, pogotovo kad razni vanjski utjecaji imaju ulogu u tome. Meni je bitno da je tijesto najbolje, a punjenja to onda samo dopunjavaju. Savršena krafna je ona kojoj se tijesto pravilno zamijesi, fermentacija je odrađena polako i bez ubrzavanja, a to znači da se koristi i hladna fermentacija, koju i mi koristimo za moje krafne. Hladna fermentacija donosi puno benefita krajnjem proizvodu, a to su lakše tijesto kompleksnijeg okusa, ali i ono koje je na kraju probavljivije.Zasad se držimo jednog oblika, nastanak nove krafne nije neki veliki razvojni proces, malo kreative i sezonskog pristupa namirnicama. Lakše je s proizvodnjom u Proofu i s iskusnim chefovima kojima ideja ne nedostaje.Kako nam stiže sezona jagoda, sigurna sam da ćemo ubaciti neku novu kombinaciju upravo s tim voćem.Tvoje su radionice unaprijed rasprodane. Što je po tvom mišljenju njihov čarobni tajni sastojak? Koje povratne informacije dobivaš od ljudi?– Jako sam zahvalna na takvom interesu i svim suradnjama i reakcijama polaznika. Čarobni je sastojak u kombinaciji iskustva, učenja, jako dobrog proizvoda i ljudske univerzalne potrebe da se nauči neka nova vještina.Usto mislim da puno pomaže to što se polaznici mojih zagorskih radionica maknu na jedan dan iz grada i dođu kod nas doma gdje se Vlado i ja baš potrudimo da se ugodno osjećaju i uz to nešto novo nauče.Kod hrane je to posebno dobro jer vrlo brzo možete primijeniti tu vještinu u svojoj okolini i lijepo se osjećati jer ste obitelji ili prijateljima pripremili nešto ukusno, nešto što zahtijeva ozbiljan trud i volju i kvalitetnije je po nutritivnom sastavu.Što kažeš na to da su ljudi danas puno zainteresiraniji za hranu koju jedu, okoliš u kojem žive, stvari koje kupuju. Koliko ti je održivost važna i kako misliš da općenito možemo na to djelovati, a i ti konkretno kroz svoj posao i utjecaj koji imaš na društvenim mrežama?– Održivost ili održivi razvoj je zasigurno jedna od najvažnijih tema danas, ali ima puno barijera da bi se postigli ozbiljniji pomaci koji mogu utjecati na dobrobit planeta, a onda i blagostanje nas uživatelja tog planeta i svih vrsta na njoj. Možemo i trebamo djelovati na više razina, primarno edukacijom i većim aktivizmom civilnog društva – barem unutar lokalnih zajednica. Neka društva su uspješnija u tome i u većoj mjeri uspijevaju usaditi vrijednosti i ponašanja koja su usklađena s konceptima održivosti. Meni je tema održivosti posebno bitna i voljela bih vjerovati kako moj životni stil ili neke odluke imaju snagu utjecati na druge ljude. Iz svog primjera mogu reći kako smo odvajanjem biootpada i kompostiranjem došli na samo dvije kante mješovitog otpada mjesečno. Često idemo i na reciklažno dvorište odlagati ambalažu i sve što možemo kako bismo pojednostavili proces prikupljanja takvog otpada.Snaga nas ljudi, potrošača ili kupaca je iznimna, ali je i krhka zbog disperziranosti i manjka fokusa na takve teme. Smatram kako sigurno i sama mogu puno više i voljela bih osmisliti neke projekte i u tom segmentu.Što se tiče održivosti u segmentu prehrane, trudimo se uzgajati i nešto malo svoje hrane, ovo je treća godina za redom da imamo svoj vrt. Sretna sam kad ravno iz kuhinje odem do vrta po neki plod i pripremim nam ručak.Ne morate imati svoj komad zemlje za to, danas se stvarno može pronaći načina da se i na balkonu napravi mali urbani vrt, znam nekoliko super primjera, a jedan je od moje kolegice gastro blogerice Anđele Ivčević koja na svom profilu s nama dijeli priče iz vrta i educira nas o tome. Kad već spominjem svoje kolegice koje me inspiriraju na sadnju, tu veliku ulogu ima i Iva Finderle, koja ima svoj vrt i educira nas o sezonalnosti namirnica, tj. prehrani po godišnjim dobima što je upravo i najodrživiji način prehrane.I za kraj, koliko ti zapravo društvene mreže znače, to me zanima baš iz tvoje perspektive uspješne influencerice i food blogerice?– Volim neposrednost i interakciju s ljudima koja prije društvenih mreža nije bila moguća u takvom opsegu. Ali kao i kod svega, koristimo ih gomilajući sadržaj izvan svih granica normalnog i suvislog i u svemu tome treba naći mjeru kao korisnik. Mene veseli sve dobro i korisno što imam priliku pronaći i brže doći do nekih informacija, savjeta, korisnih i autentičnih objava.Uz to, meni su društvene mreže ujedno i platforma za promociju svega što radim pa uz pomoć njih punim svoje radionice i iako mi je nekad previše sadržaja koji se svakodnevno producira, mene su društvene mreže dovele do ovdje gdje sam sad, uz neizostavnu sinergiju rada i učenja koje sam uložila u to.DIVU STYLE potražite na kioscima s dva senzacionalna dara - narukvicom Bisou X BORBOLETA i ružom AVON. Paket stoji 7 eura. Požurite, količine su ograničene!
