Gastro priča: Wimbledonske jagode s vrhnjem

Gastro priča: Wimbledonske jagode s vrhnjemOd tudorskih banketa kada se prema predaji prvi put konzumirala, kombinacija jagoda i vrhnja postala je gastrosimbol teniskog turnira u Wimbledonu kojim se gotovo punih 140 godina tradicionalno slade njegovi posjetitelji slaveći “bijeli sport” i početak ljeta... <p>Bezbroj je puta kroz povijest gastronomija svoju poveznicu, uz brojne slavne i osebujne ličnosti, našla i s različitim zbivanjima. Upravo je to slučaj i s jagodama s vrhnjem, jednostavnoj i osvježavajućoj poslastici koja je gotovo od samog početka gastroasocijacija na teniski turnir u Wimbledonu. Kako su i jagode i tenis svojevrsni nagovještaj ljeta, u ovotjednoj priči idemo tragom popularnog deserta koji od posljednje četvrtine 19. stoljeća sladi nepca posjetitelja prestižnog turnira, najstarijeg na svijetu, koji počinje upravo sljedeći ponedjeljak. Slavno se jelo uživalo puno prije nego je postalo kulinarskim simbolom britanskog “bijelog sporta”. Još 200 godina prije Krista nailazimo na najraniji spomen sočnih plodova jagoda za koje su Rimljani vjerovali da ublažavaju simptome melankolije, nesvjestice i raznih upala. U srednjovjekovnoj Britaniji spominju se kao hrana mladenaca kojima su se za doručak služile s boražinom i kiselim vrhnjem zbog navodnih afrodizijačkih svojstava. Srcoliki je plod jagode od davnina slovio za simbol čistoće, strasti i ljekovitosti, a ni danas nije drukčije. Ipak, najslavnija priča o jagodama i vrhnju vraća nas u 16. stoljeće i turbulentno vrijeme Tudora kada je glasovitu deliciju, prema WimBledonske jagode s vrhnjem 1877. održan je prvi Wimbledon, između mečeva gledatelji su uživali u slatkoj deliciji<br/> Neki pak kažu da je jagode svrhnjem na Wimbledon donio engleski kralj George V. koji je započeo tradiciju kraljevskog pokroviteljstva nad turnirom koja traje do danas. Pridobivši naklonost zloglasno egocentričnog kralja Henrika VIII., postao je jedan od najmoćnijih ljudi toga vremena, čak moćniji i od samog vladara. Svoj utjecaj i bogatstvo utjelovio je u velebnoj palači Hampton Court koju je počeo graditi 1514. godine. Iako je rezidencija bila njegov dom, kardinal ju je nazivao “Kraljevom palačom” jer je Henrik VIII. sa svojim dvorjanima u njoj provodio dosta vremena. Mnogobrojna je svita značila i puno posla za kuhare pa su dekadentne gozbe na kojima su se konzumirale i 44 različite vrsta životinja i ptica tražile i odgovarajući desert. Lagano voćno jelo došlo je stoga kao melem za ranu izmučenim želucima pohlepnih Tudora. No iako su jagode na području Engleske dozrijevale još od davnina, nitko ih se do tada nije sjetio spariti s vrhnjem, to više što su tadašnji viši slojevi društva mliječne proizvode smatrali hranom seljaka. Ipak, je li moćni kardinal, koji je kasnije pao u kraljevu nemilost, uistinu osmislio slavno jelo za što mu se pripisuje zasluga, teško je reći. Prema drugim izvorima ova delicija potječe iz 1542. godine kada se putnik, liječnik i pisac Andrew Boorde navodno oduševio neodoljivim ruralnim receptom za sirovo vrhnje koje se jelo s jagodama. Protekla su još tri stoljeća prije nego što su jagode s vrhnjem došle u vezu s tenisom. Godine 1877. “The All England Croquet Club” promijenio je ime u “The All England Croquet and Lawn Tennis Club”, što je bila i prva godina održavanja teniskog turnira u Wimbledonu. Jagode su slovile kao nagovještaj<br/> ljeta, a posjetitelji turnira iz visokog društva koji su uživali u slatkoj deliciji između mečeva postali su uobičajen prizor. O tome svjedoči pisanje dopisnika The Telegrapha 1881. godine koji je zabilježio da je neposredno prije finala tog vrućeg dana paviljon za okrepu bio u potpunosti ispražnjen, a od ponuđenog uz sladolede spominje i jagode i vrhnje. Prema drugim izvorima, zasluga za početak konzumacije jagoda s vrhnjem u Wimbledonu pripisuje se kralju Georgeu V. koji je kao strastveni ljubitelj tenisa započeo tradiciju kraljevskog pokroviteljstva nad Od tudorskih banketa kada se prema predaji prvi put konzumirala, kombinacija jagoda i vrhnja postala je gastrosimbol teniskog turnira u Wimbledonu kojim se gotovo punih 140 godina tradicionalno slade njegovi posjetitelji slaveći “bijeli sport” i početak ljeta turnirom koja se zadržala do danas. Brak jagoda i vrhnja službeno je sklopljen 1953. godine kada su prodavači tijekom turnira počeli prodavati posebno ukusne jagode sorte elsanta iz grofovije Kent. I dandanas je ova tradicija sastavni dio wimbledonskog turnira koji nije samo spektakl vrhunskog sporta već i vrhunske gastronomije tijekom kojeg 1800 ljudi zaduženih za catering posluži goleme količine hrane i pića. No među mnoštvom jela, jagode s vrhnjem zauzimaju vodeće mjesto i neizostavna su asocijacija za turnir koji se održava početkom ljeta kada su jagode na otočkom kraljevstvu dostupne još kratko vrijeme.</p>

gastro